Niko Potočnjak (Seven That Spells): “Najbitnije je kamo to vodimo, a ne od kuda uzimamo”

Sigurno jedan od zanimljivijih sugovornika, Niko Potočnjak, ‘šef’ nekoliko projekata, između ostalog Seven That Spells i Jastreba…

dao nam je svakako jedan zanimljiv intervju, jer kako sam kaže: “sve je tako jebeno dosadno” pa je možda najbolje da odmah pročitate što kaže i ispunite dozu smijeha za danas.

Poslušati ih možete 19. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture.7 That Spells, Otrovna Kristina i Jastreb… Kako bi opisao svaki od ova tri projekta i što za tebe znači koji?
Tko je Otrovna Kristina? Seven That Spells i Jastreb bave se psihodeličnim rockom i svim njegovim inačicama. Jastreb je puno ekstremniji na polju repeticije i ima drugačiju i blažu atmosferu od Sevena. Seveni su podosta nadrkan bend (smijeh). Opskurna glazba u svakom slučaju. Zbog toga većinom sviramo po vani, a puno manje na domaćem terenu.

U jednom si intervjuu spomenuo halucinogene i alkohol kao jako bitnu stvar koja je pomogla u karijeri. Na koji način su vam razne supstance pomogle u stvaranju muzike?
Mozak je čovjekov najgori neprijatelj. Treba ga uništavati na dnevnoj bazi, ali dozirano i sa stilom. Većina u tome ne uspijeva. Mi da, jer pijemo najkvalitetniji alkohol i koristimo skupe droge – uvijek u skladu s vremenom i mogućnostima. Osobno, smatram to najvećom pobjedom. Glazba je sekundarna. Mislim da sam sve objasnio.Što tebi znači muzika?
Nešto što nas pokreće i održava na životu, istovremeno sveto i opasno, beskompromisno i krajnje romantično. I dobar način dobivanja besplatnog alkohola i opijata. Ponekad čak sretneš i ok ljude koji nisu retardirani. To me uvijek iznenadi i iskreno razveseli.

Odakle inspiracija dolazi?
Iz svemira, droge i izdržavanja kali yuge.

Kako izgleda kreativni proces? Imate popriličan broj albuma u 11 godina STS.
Zavisi od albuma do albuma… Neki su bili striktno improvizirani, a zadnji su podosta promišljeni i aranžirani. Isto zavisi o ljudima koji su u bendu za vrijeme stvaranja specifičnog albuma. Dosad sam ih promijenio 70-ak pa je to uvelike utjecalo na razvoj i raznolikost benda i albuma. Uvijek je zanimljivo i uvijek se ide naprijed velikim koracima. To je najbitnije načelo STS. U zadnje vrijeme smo malo usporili s izdanjima jer je glazba postala kompliciranija i konkretnija pa nam stoga i treba više vremena za pojedinačni album.

Što nam možeš reći o trilogiji “The Death And Resurrection of Krautrock IO“?
Ta trilogija je trenutni vrhunac našeg glazbenog izražaja. Potrošili smo masu vremena na aranžmane, produkciju i pristup. To je naša vizija kako moderan psihodelični rock mora i treba zvučati. Dobivamo i jako dobre recenzije po vani. Sljedeće godine idemo u Englesku, a možda i u SAD da malo i tamo predstavimo taj materijal. “IO” je drugi dio trilogije i predstavlja arheološki pristup indoeuropskoj glazbi provučenoj kroz prizmu psihodeličnog rocka. Vinil je izašao prije mjesec dana i upravo smo se vratili s europske turneje gdje smo promovirali album. Bilo je dobro. Bili smo nemilosrdni prema našim već neosamnaestogodišnjim tijelima (smijeh).

Bili ste i na turneji po Japanu. Kakvo je tamo stanje stvari, a i kako izgledaju vaše turneje po Europi?
Huh! Potpuno drugačiji pristup – tamo smo ‘turali’ s vlakovima koji idu 500 na sat, a u Europi nam za 500 kilometara treba cijeli dan s kombijem. Publika je u Japanu puno zahtjevnija, ali zato i dolaze na koncerte. U Europi je situacija puno teža i bizarnija što se toga tiče. Ali rock publika je svugdje na svijetu ista – najbolja! Turneje su uvijek naporne i sastoje se od konstantnog čekanja. To stvarno zna ubiti.

Navodite Kawabatu Makoto – gitarista i člana japanskog psihodeličnog rock benda Acid Mother Tample kao jednog od najvažnijih utjecaja na vaš zvuk. Koja bi još mogao izdvojiti?
Masu njih. 60 godina rocka recimo (smijeh). Ali ozbiljno – previše je utjecaja i naših krivih interpretacija koje su te uzore satrali da bih sad otvoreno mogao nabrojati neke. Najbitnije je kamo to vodimo, a ne od kuda uzimamo. Mene žanrovi pretjerano ne zanimaju – zanimaju me atmosfera, glazba i priča. Upravo zbog toga je svaki novi album Sevena drugačiji od zadnjeg.

Ovo ljeto ste nastupali i na SuperUho festivalu, a Mate Škugor vas je uočio davnih dana… Kakvi su dojmovi sa SuperUha, a i koliko ‘dugujete’ Mati?
Super festival i dobra vibra! Mati ne dugujemo ništa jer obično on nama plaća (smijeh). Mate je dovodio nevjerojatne bendove iz cijelog svijeta početkom 2000.-ih. KSETje bio mjesto gdje si uvijek mogao čuti nešto novo i uzbudljivo što te na kraju nagnalo da se intenzivnije baviš glazbom. Bez Mate ne bi postojalo mnogo bendova (niti STS) ili bi ostali na jebenom novom valu. Generacije koje to nisu imale, sada imaju smeća od bendova – Zagreb caruje tu najviše. Standard je dotakao Marijan Bansku brazdu nekvalitete i užasa. Da bar imam neku malu atomsku – sve pare spiskam na druge stvari umjesto na taj prijeko potreban projekt.

Kakva je hrvatska publika u usporedbi s europskom ili japanskom?
Odlična kad je ima i kad je nadrogirana i pijana.

Gdje biste najviše voljeli svirati, a da do sada niste?
Tamo gdje nas najviše plate. Svirali smo stvarno posvuda po svijetu – ne zanima me hype ili bitnost mjesta/festivala – zanimaju me urokavanje/zabava i pare. Trošimo masu novaca na opremu – hladni pogon benda je poprilično velik. Bend je zapravo postao firma. Likvidni smo u smislu potrošnje Jim Beama. Tu bi nam i Apple pozavidio.

Što se sve sprema s Jastrebom i Otrovnom Kristinom? (Ili i dalje ne znate tko je Otrovna Kristina?)
Tko je Otrovna Kristina? Jastreb sprema novi album polako i neki planovi se kuju za turneju u 2015. Puno stvari se izdešavalo u 2014. godini pa ćemo sad malo usporiti jer smo se brutalno potrošili. Jastreb je u kratko vrijeme postigao dosta toga pa ćemo ga više aktivirati za 2015.

Koji su neki daljni planovi? Gdje vas opet možemo čuti i kada?
Spremamo veliki spektakl u režiji LAA agencije u Tvornici 19. prosinca – pridružuje nam se još glazbenika i bit će totalni i apsolutni kaos. Za 2015. masa koncerata od Grčke do Engleske i lagano prebacivanje na novi materijal. Akcija kao i obično. Nikad ne stajemo.