Niko Potočnjak: “Od kada sam napravio Seven That Spells znao sam da moram ići van Hrvatske”

Na isti datum, samo godinu dana kasnije, u Veliki pogon Tvornice kulture vraća se moćna psihodelična rock mašinerija Seven That Spells.

Ovogodišnji koncert obilježit će reizdanje albuma “Superautobahn” iz 2012. koji se sada može naći u limitiranom vinilnom izdanju od 500 primjeraka pod etiketom njemačkog labela Sulatron.

Nakon nešto više od godinu dana, koliko je prošlo od našeg posljednjeg intervjua, iskoristili smo priliku i ponovno porazgovarali s podosta inspirativnim sugovornikom i šefom benda, Nikom Potočnjakom.

Između ostaloga, pričali smo o trenutnom stanju u bendu, turnejama, vinilima, ostalim projektima na kojima radi i nadolazećem trećem nastavku trilogije “The Death And Resurrection of Krautrock“, koji će nositi naziv “Omega“. Na njemu, ali i na idućem albumu Jastreba, surađivali su s bubnjarom Blakeom Flemingom, nekadašnjim članom The Mars Volte i Laddio Bolocko. A evo što Niko kaže o svemu tome…

Bok Niko, kako si?
Bok Leonora. Svako jutro se probudim i pričam o nuklearnom ratu s bakicama na placu i tetama u dućanu. Vratim se doma, radim vrhunsku kavu, na wc-u pročitam Gloriju. Odem na fejs – razorim par debila ili skupina debila i razmišljam što ću kuhati za ručak. Prošećem se po parku s mojom djevojčicom i psom. Isti su kao i ja. Ne trpe sranja od nikoga. Prije ručka odhendlam hrpu stvari za bend s agencijama i labelovima i radim planove za godinu do dvije unaprijed.Ponekad umjesto toga odradim neki posao. Dizajn ili neku sličnu užasno dosadnu glupost. Ručamo. Žena se lagano vraća iz škole, a ja se pripremam za odlazak u studio. Tamo sam par sati. Svaki dan radim na glazbi. Popodne obavim još dosta stvari u domeni domaćinstva i bejbisitanja. Nakon večere opet idem u studio. Znam tamo biti do 3 ujutro. Budim se oko 7 i ranije. Svaki dan mi je sve bolji. Kako sam? Najbolje. Nadrkano. Fanatično i mega debelo zadovoljno. Što ima s tobom?Nakon ovakvog odgovora odlično, hvala na pitanju (smijeh). S obzirom da su Seven That Spells poznati po dosta čestim promjenama postave, za početak te moram pitati kakvo je trenutno stanje u bendu?
Ostale su samo nindže sa zlatnim šurikenima. Sposobni ljudi čvrstog karaktera bez većih životnih frustracija. Debili, lignje i spodobe otpadaju sami vrlo brzo. Ako ih želite vidjeti (na nindže mislim) dođite u Tvornicu sad 19. prosinca. Za ostale – njih nađete po birtijama i kućnim deprama gdje se tješe kako ih nitko ne razumije. Užasno tragikomično. Nedavno ste se vratili s turneje po Njemačkoj i Švicarskoj, a i turneju po Engleskoj ste odradili u veljači. Kakvi su dojmovi, je li vrijedilo riskirati?
Uvijek vrijedi riskirati. Ne samo u glazbi. Sve turneje su bile fantastične. Na svim poljima. Zabava, iskustvo, financije i daljnji razvoj benda. Potpune pobjede. Samo me to zanima. Kad se mašina pokrene, ona ne smije stati. To me uvijek goni naprijed i služi kao gorivo mom fanatizmu.

A jesi li još uvijek u kontaktu s Kawabatom Makotom iz Acid Mothers Temple?
Da. Ponekad se čujemo. Da se ne vidimo 10 godina i sretnemo nakon toga znam da bismo bili isti i samo nastavili tamo gdje smo stali. Razmišljate možda o povratku u Japan ili odlasku u SAD?
Možda. Budem vidio. Sad mi je prioritet završavanje novog albuma. Kad budem znao timing izlaska po tome ću se ravnati i planirati dalje.Nakon 12 godina postojanja benda što se sada promjenilo u cijelom procesu snimanja albuma? Prije su ipak izlazili u nešto kraćem razmaku nego sada…
Užasno puno toga. Znanje, pristup, zrelost, egzekucija. Puno drugih projekata/bendova koje furam paralelno. Nikamo mi se ne žuri. Bitno je samo da je sve zakucano kako treba. Sve ide svojim tijekom. Zašto? Jer ja brinem o tome na svakodnevnoj bazi.

Slagalica još nije do kraja formirana jer čekamo “Omegu”, posljednji dio trilogije “The Death And Resurrection of Krautrock”. Drugi dio “IO” se čini kao teško nadmašiv po pitanju produkcije i aranžmana i općenito po prepoznatljivoj atmosferi, koja je priča oko novoga albuma i kada ga možemo očekivati?
Baš se bacam na njega poslije Nove godine. Bit će to opaka jedna sabljarka gonjena ranjenim veprom iz zapaljene šume. Ta vrsta atmosfere. Uvijek nxt lvl shit. Samo me to zanima. Trilijarde atomskih bombi detoniranih u milimetru kubnom. Katapultiranje crnih rupa i nosača aviona kroz mliječnu stazu.

Kako je bilo surađivati s Blakeom Flemingom? Kolike su šanse da vam se pridruži na idućoj turneji?
Super! Napravili smo i novi Jastreb zajedno. Sve ide brzo i tečno. Nema gluposti. Samo rad i guranje naprijed. Fantastičan glazbenik. Sve ovisi o financijama i uspjehu samog albuma. Isključivo o tome. Mislim da to ne bi trebao biti neki veći problem.

Sama izrada vinila čini se kao luksuz za bend. “Superautobahn” je posljednji koji je doživio reizdanje na vinilu. Koliko vam je to isplativo danas i koliko to vaši fanovi cijene?
Sve ide preko labela za sve moje bendove. Oni ulažu i riskiraju. Ja dobijem postotak vinila. Kad to prodam otkupljujem od njih dalje po povoljnoj cijeni. Vinili idu super. Sve se uvijek rasproda. Neki albumi prije neki malo kasnije. Dakle, isplati se.

Najviše sljedbenika imate upravo van granica Hrvatske, gdje najviše i svirate. Zašto je to tako?
Ne znam iskreno. Hrvatska je jako mala zemlja i još manje tržište za ovakvu vrstu glazbe. Dakle, to je isključivo stvar statistike i veličine tržišta. Ništa drugo. Bendovi često izjavljuju retardirane gluposti tipa tu nas ne razumiju bla bla. A mediji ih onda podržavaju još retardiranjim i nebuloznijim izjavama tipa – izvrstan bend spreman za strano tržište bla bla – pa nek idu onda!

Što ih priječi osim vlastite debilane, sporine, potpunog nerazumijevanja glazbe, situacije, okolnosti i prebrutalne lijenosti. Sve se da izvesti ako se radi planski i bez oklijevanja. Od kada sam napravio Sevene znao sam da moram ići van Hrvatske inače bend ne bi opstao ili bi postao ofucana dedina prašnjava šlapa što većina bendova ovdje i postane nakon što prešutno odustanu od svega. Kakva užasna kakica (smijeh).

Prošlo je nešto više od godinu dana od posljednjeg intervjua za Muzika.hr, jesi li u međuvremenu napokon saznao tko je Otrovna Kristina?
Jesam. “Zašto te više nema vani? Je li stvar u meni, to što volim crnu tminu i tebe otrovnu Kristinu“.

Kako ti je sada kad upravljaš s tri benda? Pretpostavljam da ta igra iziskuje i više opijata…
Ne. Toliko sam nadrkan da pobjeđujem i droge – samo me usporavaju. Trebam još projekata. Sve je užasno presporo oko mene.

Zapravo i projekt The Last Lord Of Atlantis je tu. A pošto vidim da voliš surađivati s Pećarom iz Pogavranjena, imate li možda nešto novo u planu?
Ima. Lordovi pripremaju masu novih roštilja i superiorne glazbe. Novi Jastreb i Pogavranjen će uskoro biti vani. Uz hranu i piće razgovaramo o daljnjim planovima i manifestu budućnosti. Onoj gdje populaciju dijelimo na debile i retarde te ih uparimo u grupe za gladijatorske igre. Puno krvi, vriske i još više kokica s extra putrom i još više soli. Gospodari Atlantide žive vječno.

Najavio si i izlazak novog Jastrebovog albuma “Orient and Occident”, znači inspiracija je na vrhuncu?
Apsolutno. Samo rokanje. Nema stajanja.

Točno godinu dana od posljednjeg velikog koncerta u Tvornici, 19. prosinca, slijedi još jedan nastup, na istoj lokaciji… Što će biti drugačije u odnosu na prošli?
Malo sam smršao.