Niklas Sundin (Dark Tranquillity): “‘Gothenburgh sound’ za mene je samo jedan veliki nesporazum”

2106

Prije 24 godine pjevač/gitarist Mikael Stanne i gitarist Niklas Sundin osnovali su death metal sastav Septic Broiler i započeli jednu od najsvjetlijih švedskih metalnih priča.

Ubrzo po osnivanju, bendu se pridružuju pjevač Anders Fridén, bubnjar Anders Jivarp i basist Martin Henriksson, koji je nekoliko godina kasnije postao drugi gitarist. S iznimkom Fridéna, preostali kvartet sve je ove godine ostao na okupu, snimivši neke od najznačajnijih metal albuma.

Najprije je 1990. snimljena demo kazeta “Enfeebled Earth”, pa “Rehearsal December 1990”, a tri mjeseca kasnije i “Trail of Life Decayed”, no s novim imenom benda – Dark Tranquillity, te s nešto melodičnijim soundom. EP “A Moonclad Reflection” (1992.) i kompilacija “Tranquillity” (1993.) bili su uvod u debitantski album “Skydancer”, koji je izašao krajem ljeta 1993. godine za Spinefarm Records. Neposredno nakon njegova izlaska Anders Fridén napušta bend, a godinu i nešto kasnije pridružuje se In Flamesu, gdje mijenja Mikaela Stannea, s kojim je taj bend snimio klasik melodičnog death metala – “Lunar Strain”.To je značilo da vokale preuzima Mikael, tada još uvijek i pjevač HammerFalla, a drugi gitarist postaje Fredrik Johansson. EP “Of Chaos and Eternal Night” (1994.) bio je uvod u drugi album “The Gallery” (1995.), na kojem je sound obogaćen ženskim vokalima koje je otpjevala Eva-Marie Larsson. 1996. se Mikael oprostio s HammerFallom, a treći album “The Mind’s Eye” (1997.), koji je objavio Osmose i sa Sarom Svensson, ko-vokalisticom u pjesmi “Insanity’s Crescendo””, započeo je najuspješnije razdoblje benda u devedesetima. Ono je nastavljeno albumom “Projector” (1999.), prvim za Century Mediu, opet sa ženskim vokalima (Johanna Andersson u “Undo Control”), pa s “Haven” (2000.), na kojem je bend umjesto sa ženskim vokalima eksperimentirao s elektronikom i više melodija. Uz ostalo i zaslugama novopridošlog klavijaturista Martina Brändströma, a zbog toga nije baš, blago rečeno, dobro legao najstarijim fanovima.

No tada je Dark Tranquillity već bio nadaleko i naširoko poznat bend i jedan takav eksperiment nije mogao ozbiljnije ugroziti stečene pozicije. Od “Damage Done” (2002.) počelo se ozbiljnije raditi na promociji novih izdanja putem singlova i videospotova, pa je tako s tog albuma skinut “Monochromatic Stains”, zahvaljujući čemu je postao jedna od najpoznatijih pjesama benda. “Live Damage” iz 2003. prvi je DVD Dark Tranquillitya, a 2005. godine stiže sedmi album “Character”, koji izbacuje vjerojatno najpoznatiji singl benda, “Lost To Apathy”. “Fiction” (2007.) malo se vratio soundu “Projectora”, uz dodatak clean i ponovni angažman ženskih vokala (Nell Sigland), dvije godine kasnije stiže DVD “Where Death Is Most Alive”, 2010. album “We Are The Void”, a od toga pa do novog izdanja trebalo je pričekati pune tri godine.

Construct” je potvrđen početkom 2013., a netom nakon toga bend napušta Daniel Antonsson, pa je Dark Tranquillity (opet) ostao bez bas gitarista, najranjivijim mjestom tijekom cijele karijere. Dark Tranquillity jedan je od rijetkih bendova koji nakon toliko godina postojanja djeluje u gotovo originalnom sastavu; Mikael Stanne, Martin Henriksson, Niklas Sundin i Anders Jivarp tu su cijelo vrijeme, a Martin Brändström ima zavidnih 14 kontinuiranih godina u bendu.Jedan od tih originalnih članova je Niklas Sundin, ujedno i najuniverzalnija osoba u bendu. Uz to što je koautor glazbe Dark Tranquillitya, ima side projekt Laethora, s kojim ‘priziva’ uspomene na najraniji period svog bavljenja glazbom. Također, risač je većine naslovnica Dark Tranquillitya, a isti posao radio je ili radi za mnoge više ili manje poznate bendove poput …And Oceans, Arch Enemy, Entwine, Gardenian, In Flames, Lost Horizon, Sentenced, Thyrfing i mnoge druge.

Niklas nam je predočio svoja shvaćanja tzv. ‘Gothenburgh sounda’, odnosno približio način na koji ga doživljava (ili možda bolje reći – ne doživljava), malo opisao novi album, rekao nešto o planovima benda, koliko mu je u životu važna glazba i bi li mogao živjeti bez nje…

Dark Tranquillity jedan je od rijetkih bendova koji tzv. ‘Gothenburgh sound’ drži na životu. Jeste li vi njegovi posljednji branitelji (smijeh)?
(smijeh) Stvarno ne znam što da ti kažem… Ljudi često imaju ideju da predstavljamo neku vrstu koja je vjerna svojim korijenima, ali s time se uopće ne slažem. Ako se usporedi “Skydancer” s “Projector” ili s “Character” (dajem samo neke primjere), oni su mogli biti i albumi tri različita benda jer predstavljaju različiti pristup pisanju pjesama, aranžmanima, tekstovima i vizijama. Cilj Dark Tranquillitya nikad nije bio glazbeno ostati na jednom mjestu. To je, naravno, samo moje mišljenje, jer svatko glazbu tumači drugačije, ali još uvijek me zbunjuje kad ljudi kažu da 24 godine zvučimo isto.

Što misliš o bendovima koji su promijenili stil i danas nisu slični bendovima kakvi su bili prije 10, 15 ili 20 godina ?
Svaki bend treba učiniti ono što želi. Stvarno nemam neko mišljenje o tome i malo mi je glupo kad ljudi misle da smo mi ikada željeli biti ‘true’ bend nekog određenog stila. Ja ni ne znam što bi ‘Gothenburgh sound’ trebao biti. Za mene je to samo veliki nesporazum, jer bendovi odavde nikada nisu imali tako sličan početak.

Muziku podržava

Imate novi album “Construct“, vrlo jednostavnog naziva, ali vjerujem da se iza njega krije nešto posebno…
Pa, nama se sviđaju naslovi albuma s jednom riječju. Riječi poput “Fiction” i “Character” mogu značiti puno različitih stvari, a “Construct” ima nekoliko implikacija i mogu se razumjeti na različitim razinama. To će biti očitije kada album izađe, a ljudi će moći čitati tekstove, ali glavni element su mentalne i fiktivne građevine. Građevine bez ikakvih temelja u stvarnosti.

“For Broken Words” moćna je pjesma s energičnim srednjim ritmom. Kombinira melodiju i agresiju s moćnim vokalima. Zašto ste nju odabrali da najavi album? Misliš li da je posebna, možda najbolja na albumu?

Uvijek je teško odabrati prvu pjesmu. Stvar je u tome da je “Construct” vrlo raznolik i da stvarno nema pjesme koja će biti reprezentativna za cijeli album. “For Broken Words” nije jako privlačna ili izravna pjesma, što je bio glavni razlog da je odaberemo kao prvo online izdanje. U prošlosti, uvijek smo igrali na sigurno, otkrivajući najtradicionalniju Dark Tranquillity pjesmu kao prvi singl, ali ovaj put želimo pripremiti ljude za činjenicu da novi album zvuči drugačije. “For Broken Words” stvarno ne zvuči kao bilo koja druga pjesma na albumu, ali raspoloženje i vibra su tu.

Znači, fanovi Dark Tranquillitya dobili su raznolik album? Ima li nekih posebnih efekata, možda nešto što publika ne očekuje?

Ovisi… Ljudi koji nas prate od početka i znaju našu povijest, na “Construct” vjerojatno neće naći ništa čudno. Na neki način prilično je sličan albumu “Projector”, u tome što smo se više usredotočili na atmosferu nego na tehničke riffove i u tome da ima puno clean vokala. Noviji fanovi, koji nas znaju zadnja dva-tri albuma, vjerojatno će biti malo zbunjeni ako očekuju još jedan album u istom stilu, ali siguran sam da će uživati u novom albumu ako mu daju prigodu.

Je li album možda konceptualan?
Ne, album nije konceptualan, ali baš kao i kod većine naših drugih izdanja, postoje neke povezane teme. Uvijek sam mislio da je malo besmisleno u intervjuima govoriti o tekstovima, od cijele ideje s našom vrstom apstraktnih (u nedostatku boljeg izraza) i pjesničkih stihova, kako bi se omogućilo slušatelju da se suoči s vlastitom interpretacijom. Naše pjesme rijetko se baziraju na određenoj stvari ili problemima, više su o stvaranju određenog okvira u kojem se mogu kreirati ideje i evocirati određena raspoloženja i reakcije na slušatelja.

Puno se razlikuje od “We Are The Void”?
Nesumnjivo je da je drugačiji.

Cover-art je mračan i dosta tajnovit, ima nekih posebnih oznaka koje su ekvivalent slovu ili rimskoj brojci ‘X’. Ti si autor, što to predstavlja?
‘X’ jednostavno predstavlja činjenicu da je “Construct” naš deseti album. Inače sam kreirao naslovnicu na način da sam zamislio da bude u harmoniji s glazbom. Neke stvari imaju simbolička značenja, a neki su uglavnom stvar estetike. Međutim, baš kao i u slučaju sa stihovima, bilo bi malo glupo dati puno objašnjenje naslovnice u intervjuima i oteti ljudima prigodu da to saznaju sami za sebe.

Na ovom ste albumu promijenili i logo.
Bilo je vrijeme da zamijenimo stari logo. Prvi put smo ga koristiti na “Projector”, koji je za nas bio drugi tranzicijski album.

Odabrali ste nekoliko ljudi koji su čuli album. Reci mi nešto o njihovim dojmovima, što misle o albumu?
Svi su oni rekli da im se jako sviđa. Prve recenzije albuma koje su se počele pojavljivati vrlo su pozitivne. Znamo da je završio na prvoj poziciji u novom broju njemačkog izdanja časopisa Metal Hammer, a to je tek početak.

Odlučili ste se na jedan zanimljiv potez. Objavili ste repliku vaše prve majice koja je originalno izašla 1993. u malom dućanu u Gothenburghu, a inspirirana je pjesmom “Nightfall By The Shore of Time”. Čija je to bila ideja?
To je bila naša zajednička ideja i način da zahvalimo našim old school fanovima. Sreli smo neke ljude koji još uvijek imaju izvornu majicu, ali im se gotovo raspada, pa smo shvatili da bi bilo lijepo da imaju iznova tiskanu alternativu.

Znači, željeli ste se na neki način odužiti fanovima koji vas prate od početaka karijere?
Da, to je bila glavna ideja.

Je li album “Skydancer” najvažniji album u karijeri benda?
Nisam siguran… Definitivno je bio vrlo važan na način da je to bio naš prvi pravi album i bez njega ne bi bilo nijednog drugog (smijeh). A po svom glazbenom utjecaju, ne znam. To je jedan prokleto čudan album i vjerojatno naše najoriginalnije izdanje.

Album “Haven” ima puno obožavatelja, ali i onih kojima se ne dopada. Misliš li da je on bio vrhunac Dark Tranquillityeve karijere?
Zaista ne razmišljam na taj način. Svaki album je kao vremenska kapsula, prikaz onoga što je bend bio u tom trenutku, a za mene je nemoguće ocijeniti ih, budući da svi imaju različite ciljeve i trebali bi biti različite stvari…

Koji album Dark Tranquillitya je tvoj favorit?
Svi i nijedan. Svi imaju svoje jake i slabe točke i za mene je nemoguće čak i pokušati usporediti ih.

Uskoro ćete na turneju, a još nemate bas gitarista. Kakva je tu situacija, imate li nekog u planu?
Imamo puno opcija, ali zapravo nismo u žurbi da pronađemo trajno rješenje ili da dovedemo novog stalnog člana. Vjerojatno ćemo probati neka različita rješenja i onda ćemo vidjeti što je najbolje.

Kad ćete startati s turnejom i što je u planu? Ljetni festivali, pa dvoranski nastupi na jesen?
Mislim da je plan napraviti američku turneju u rujnu i europsku u listopadu/studenom, ali je to prerano znati u ovom trenutku. Dok se svi papiri potpišu i svi datumi potvrde, nikada ne možemo znati sa sigurnošću. No, tijekom ljeta radit ćemo puno festivala.

Svirali ste već u Hrvatskoj. Možemo li očekivati da ćete ponovno doći?
Nadam se, no točan datum još uvijek nije potvrđen, tako da je malo prerano znati. Stvarno bi bilo lijepo vratiti se, pogotovo s obzirom da je planirani koncert na Metalfestu Hrvatska otkazan, pa se nadajmo najboljem.

Misliš li da je glazba od tebe napravila bolju i kompletniju osobu?
(smijeh) Ne znam… Siguran sam da glazba utječe na mene na mnogo načina jer jako dugo radimo kao bend, ali je nemoguće znati kakva bih osoba bio bez glazbe. Možda bolja, a možda i gora.

Bi li mogao zamisliti život bez glazbe?
Zapravo bih mogao. Da budem iskren, ja uopće ne slušam toliko glazbe i da moram, prije bih izabrao da budem gluh nego slijep.

0 Shares
Muziku podržava