Nenad Stefanoski (Foolish Green): “Stvaranje glazbe kod nas neka je vrsta mazohizma”

Mnogi bi mogli priznati da o makedonskoj sceni znaju malo ili gotovo ništa, a ona je izrodila neke vrlo bitne bendove proteklih godina, poput Bernays Propagande, ali i Foolish Green nimalo ne zaostaju za njima.

Iako je Foolish Green krenuo skroz drugačijim glazbenim pravcem, jasno su već na debi albumu “Escape” pokazali da se radi o jednoj vrhunskoj skupini ljudi koji znaju iskanalizirati svoje ideje u niz vrlo zaokruženih pjesama koje se mogu mnogima svidjeti na prvu. To je često vrlo težak zadatak, ali Foolish Green su uspjeli u tome.

Budući da će 5. veljače gostovati u zagrebačkom KSET-u, odlučili smo popričati s frontmenom grupe Nenadom Stefanoskim koji nam je, između ostalog, rekao i da su se mnogi članovi benda promijenili u odnosu na prvijenac, da se mnogo radi na novom albumu, ali i mnogo tog drugog.Što vas je privuklo da stvorite bend?
Odgovor na pitanje zbog čega se bavimo glazbom ima neki malo više vertikalni tijek. (smijeh) Odakle dolazi ta želja, potreba i osjećaji – ne znam, ali svaka im čast. Po meni, glazba je najplemenitija od svih stvari koje je čovječanstvo ikada izmislilo. Ona se ne javlja u fizičkom obliku, ali ipak dotakne sva osjetila jer glazba je u nama otkad smo počeli postojati. Ona je zajednička točka koja spaja različite karaktere, različite ukuse, stilove i utjecaje, koji se objedinuju u stanje nazvano Foolish Green.

Ima vas čak šestorica u bendu, postoji li demokracija što i kako dalje ili ipak postoji črvsta ruka unutar benda?
Gotovo pola članova benda se promjenilo tijekom prošle godine, te nas je trenutno ostalo petero. Naravno da postoji demokracija, u svakom pogledu, a naročito u glazbenom. Bez obzira na to što je ovo prvenstveno moj projekt, ipak je ta krajnja cjelina suština ove izvanredne magije. Zanimljivo je to što svatko od nas ima pomalo različiti glazbeni ukus i to nas na kraju dovodi do jednog zanimljivog zajedničkog izričaja.Prije dvije godine ste izdali vrlo zapaženi album “Escape“. Jesu li vas pohvale iznenadile?
Iskreno, to je bilo jedno jako ugodno iznenađenje za nas i daje nam motiv da nastavimo raditi. Ljudi su čuli za Foolish Green ubrzo nakon početka ovog projekta i interes za bend se još povećava. Smatram da smo na pravom putu, ali naravno da tu ima još puno posla. Mogu reći da je stvaranje glazbe kod nas neka vrsta mazohizma tj. zarazna bolest s trajnim posljedicama. Ta renesansa i nepotizam koji postoje tu u regiji, ali i na globalnom nivou, doprinijeli su da većina talentiranih ima problem s probijanjem na glazbenu scenu. Kako god bilo, mi nećemo odustati. Foolish Green je naša svjetla točka u mračnom tunelu. Stvarat ćemo glazbu za život tj. živjet ćemo za stvaranje glazbe.

Osjećate li sad zbog toga teret prije drugog albuma?
Možda taj teret postoji jedino kao zub vremena. Danas na modernoj glazbenoj sceni veći dio publike konzumira glazbu brže nego prije, drugim riječima, guta je bez da prožvače. Inače, kvaliteta i ideja za izražavanje dolaze same od sebe. Želja za stvaranjem još uvijek se povećava i ne vjerujem da će se uskoro ugasiti. Tako da idemo polako i glatko. Bit će uskoro, nadamo se tijekom ove godine.

Što bi se trebalo dogoditi da i publika klikne s vama pa da na koncertima imati na stotine ljudi?
Suradnja s Paris Hilton? Slijetanje na Mjesec? Hara-kiri u Bijeloj kući? Slika na kojoj se rukujemo s Putinom? Ili možda ugovor s nekim velikim labelom. Šalim se. U svijetu u kojem živimo jedino što trebamo je biti realni u našoj iskrenosti i pristupu. Svaki naš glazbeni doprinos, koncert, svako naše ponovno okupljanje predstavlja i uspjeh i sazrijevanje.

Je li prednost ili mana što dolazite iz Makedonije? Dosta ljudi uopće ne zna kakva je scena dolje izuzev nekoliko bendova koji su se uspjeli probiti i ovdje, poput Barnays Propagande i njihovog side-projekta Xaxaxa.
Smatram da je od svega pomalo. Mana je što je put do globalnog uspjeha teži zbog ekonomskih uvjeta i jezične barijere, koji su stvorili pomalo nepovoljne okolnosti, naročito za bendove. Prednost je to što imamo rakiju i ajvar. (smijeh) Okružen sam vrhunskim mladim glazbenicima za koje se iskreno nadamo da im svakodnevno sivilo neće ubiti duh, nego baš suprotno, da se nastave još hrabrije boriti za svoje ciljeve.

Koje bi nove makedonske bendove volio izdvojiti koji bi mogli biti podjednako uspješni na regionalnoj sceni?
U Makedoniji postoje fenomenalni i kultni bendovi s velikim glazbenim iskustvom. A zaista ima i još puno ostalih koji se tek sada razvijaju i afirmiraju. Kad bih počeo nabrajati bilo bi ih previše, a uostalom ne želim da se netko naljuti, ako se ne sjetim spomenuti ih.

Od kud odluka pjevanja na engleskom jeziku, a ne na makedonskom ili recimo hrvatsko-srpskom gdje bi vas lakše razumjela regija?
Svijet je scena. Jezik je sredstvo za komunikaciju i razmjenu ideja i stavova, kao i za prijenos apstraktnih ideja, poruka, slika, emocija. Uzletom koji je imala propagandna mašinerija sa zapada, engleski jezik je postao dominantan na sceni. Naše su poruke za sve ljude svijeta, otuda engleski jezik za nas predstavlja sredstvo koje efektivno prenosi i širi našu poruku. Jedna stvar je sigurna, propaganda postoji od trena kada je nastalo prvo pismo i nije uvijek propaganda loša. Kršćanstvo i ostale religije su primjeri propagande koja se bazira na moralnoj filozofiji. Ne bih htio mješati jezična područja u ovaj koncept, što s druge strane ne znači da u budućnosti neće biti pjesama na makedonskom, hrvatskom, njemačkom, francuskom ili možda čak i na starom hebrejskom, ukoliko ga u međuvremenu naučim ili netko od ekipe. Kako god bilo, jezik je još jedan instrument u cijeloj kompoziciji sa svojom melodijskom linijom. Volimo engleski te su se jednostavno sve misli tako zalijepile na žice. Ipak, ono što je naša ideja i želja je stvaranje glazbe, širenje univerzalne poruke i ne polazimo od toga da predstavljamo nacije. U umjetnosti, znanosti i medicini, porijeklo autora je nebitno, ono što je bitno je djelo.

Znači li taj engleski i aspiraciju prema van? Iskreno, ono što npr. “Escape” pruža, lako bi mogli usporediti s britanskom scenom danas, i to onom koja je u vrhu.
Puno ti hvala. Drago nam je što ste naš prvi album doživjeli na taj način. Ipak, prvi razlog nije bio aspiracija prema van. Prije bih rekao da me utjecaji i slušanje tog tipa glazbe inspiriraju da puno više ‘razmišljam’ na engleskom dok skladam.
Psihodelični ‘vintage’ zvuk, uz blues iz ’50-ih, ’60-ih i ’70-ih predstavlja bazu o kojoj smo ‘ovisni’ i koja je ‘začinjena’ svime onim što je preko svih osjetila ostalo u našim moždanim ovojnicama i probudilo nam raznolike emocije. To je taj korijen, osnova koja se razvija na tisuću različitih načina i daje prostor za eksperimentiranje.

Kad bismo mogli očekivati nastavak “Escapea”?
Novi album se trenutno nalazi u fazi pripreme, ali još je uvijek rano da pričamo o tome. “Escape” je dobio ime nakon što je cijeli album završen i nakon što je par pjesama maknuto. Vjerujem da ćemo po istom principu imenovati i ovaj drugi album.

Što bi rekao, koja je najbitnije razlika između “Escapea” i novih pjesama?
Donekle se zadržava sličan glazbeni izraz, ali na malo zreliji način. Razlika neće biti drastična, no postoji blaga promjena u samom zvuku, produkciji, aranžmanu, u par pjesama možda i jeziku, ali ipak je još uvijek rano da pričamo o tome.

Uskoro dolazite svirati u zagrebački KSET…
Jako nam je drago što ćemo po prvi put svirati pred zagrebačkom publikom. Naravno da su za jedan bend turneje i koncerti među prioritetima i prije svega obveza. Potrudit ćemo se da sve dok imamo glas i stas izdržimo taj put i pobijedimo test vremena. Ipak, misija koju ima jedan bend je misaono i duhovno povezivanje sa svojom publikom, suosjećanje i nastavak koracima po ovoj svetoj zemlji s moralnom odgovornošću tj. da iskreno prenosim svoju poruku.

Najbolja promocija za bendove su ljetni festivali. Postoje li već sad kakvi za eventualne takve gaže tijekom ljeta?
Već smo u pregovorima za naš drugi posjet Hrvatskoj i Srbiji, u svibnju i lipnju. Potom slijedi još par kratkih turneja u nekim europskim državama. Možda i jedna ‘prekooceanska’ za koju još čekamo potvrdu. I, naravno, za Makedoniju još uvijek nemamo niti jedan dogovoreni koncert u 2015.

Na početku godine se često sumira protekla godina, pa po čemu ćeš najviše pamtiti 2014.?
Suma summarum, ok godina. Nije bila bog zna što, ali onako prosječno dobra. Oduvijek mi neparni brojevi tipa 13 nose više sreće. Zato mi je 2013. bila puno bolja. Kad je Foolish Green u pitanju kao najbitnije trenutke u 2014. bih izdvojio: singl izdanja na “Twelve”, “Daleku”, kao i obrada “Taste of Honey”, zatim promjena postave benda, mini turneja u srpnju po Njemačkoj, gostovanja u mnogim radio emisijama, par lokalnih koncerata u Makedoniji i potop u našem studiju koji nas je zadržao u stagnaciji neka tri mjeseca tijekom kojih nismo ništa radili. To bi bilo to u kratkim crtama.

A bi li što promijenio, kada pogledaš unatrag?
Hmmm, ne bih znao reći, možda ime benda… (smijeh)

A kada pogledaš unaprijed, kako bi želio da krene karijera Foolish Greena?
Ultra svjetska mega-hit grupa! Dva puta pobjednici MTV Music Awardsa i tri sold-out koncerta na Glastonburryu. Ili možda na Kubi s Tupacom i Elvisom palimo lule mira. Šalim se, naš cilj je nastavak ovog posla i pisanje te priče u maloj zelenoj knjizi. Da stvaramo više glazbe i da živimo od nje i za nju. Da se upustimo u ‘donkihotske pohode’ i da pokušamo osvojiti područja. Sve ostalo će doći samo. Vrijeme će pokazati.