Album prvijenac Detoura ovih dana neizbježan je sadržaj u domaćim okvirima. Koncerti se održavaju, najavljuju i prepričavaju. Singlovi se redaju, album prodaje, a povezanost s Yammatom svi opisuju na sebi shvatljiv način. Da ne lutamo po nepoznatom, popričali smo s jednim od glavnih autora Detoura (i Yammata prije) Nenadom Borgudanom. O albumu, našoj sceni, planovima i mišljenjima…
Pozdrav! Kako ide Detouru trenutno? Koncerti, putovanja… Sve teče po planu?
Pozdrav svima! Pa Detour je trenutno u prilično bitnom i burnom razdoblju. Album je izašao prije nešto više od mjesec dana, drugi singl je polako u zalazu, spremamo treći singl.
17.11. smo se koncertno predstavili u Rijeci,12.12. je koncert u Zagrebu (Aquarius), dan poslije i u Splitu (otvorenje kluba Quasimodo), zatim slijede koncerti po ostalim gradovima… Mislim da se može okarakterizirati kao intenzivno razdoblje, ali za sada sve ide ok.
Daj nam, molim te, sada za svagda objasni tu sapunicu koja je nastala oko ‘razlaza’ famoznog Yammata. Vjerujem da većini nije jasno kako je sve skupa teklo.
U najkraćim crtama, svih petero ljudi koji danas sačinjavaju Detour do prije godinu dana svirali su pod imenom Yammat. Tada se od strane menađera rodila ideja o gašenju projekta što mi jednostavno nismo prihvatili pa smo iz (is)pravnih razloga promjenili ime u Detour i nastavili dalje djelovati. 
Sada, kad je sve riješeno, kako se osjećaš kao neki vođa Detoura? Je li snimanje albuma proteklo ipak malo glađe, budući da ste već stekli nekakvu reputaciju u našim urbanim krugovima.
Ha, ha, ha… Vođa Detoura?! … To je stvarno nemoguće u takvoj skupini izraženih individua. Iako sam često inicijator, zapravo se o svemu dogovaramo i svaka inicijativa mora proći sud ostalih uvaženih članova ove male znanstvene zajednice.
Što se tiče samog snimanja ne bih baš rekao da je išlo glatko. Unatoč djelomičnim iskustvima sa prošlog albuma ovo je ipak naš prvi apsolutno samostalni uradak u autorskom i produkcijskom smislu, tako da je znalo biti stvarno svakako. Zapravo mislim da bez obzira na iskustvo ne postoji preglatko nastajanje nekakvog djela, uvijek se uz veliko htijenje javlja i taj stvaralački grč.
Album je ipak malo drugačiji od onoga što si radio u Yammatu. Na trenutke mi se činio malo veseliji. Je li to posljedice druge ekipe koja je sve to realizirala, ili je u svemu bilo malo više tvoje slobode kao autora? Budući da si i prije Detoura bio glazbeni kreativac u svom bendu.
Pa ovo je definitivno dosta drugačija situacija od one vezane uz “Plan B” a i prošlo je neko vrijeme tako da je sve to pomalo utjecalo na promjene u zvuku i atmosferi… I više autorske slobode, dijelom drugi ljudi,a i par godina za nama.
Nakon nekog vremena da je album vani, kako si zadovoljan prijemom javnosti i reakcijama? Kakva su bila očekivanja s obzirom na trud koji ste svi uložili u odnosu na rezultat?
Za sada smo svi poprilično zadovoljni reakcijama i s obzirom na uspješnost prvih dvaju singlova i s obzirom na interes za naše nastupe, a i s obzirom na komentare albuma što od glazbenih laika što od profesionalaca. Mišljenja i ukusi su naravno uvijek različiti ali definitivno prevladava dojam da je bilo vrijedno truda.
Možeš li nam dati svoje općenito viđenje situacije u glazbi u Hrvata? Koga cijeniš, čega ima previše, čega premalo, ima li šanse za nekakav financijski uspjeh? I kako gledaš na žanrovsku scenu u kojoj se Detour nalazi?
Mislim da situcija na sceni još uvijek nije odraz stvarne kvalitete i kreativnosti koja je dobrim dijelom još uvijek skrivena negdje po podrumima i improviziranim kućnim studijima, ali ne bih rekao niti da je strašno loše. Ipak na sceni postoji popriličan broj vrhunskih glazbenih kreativaca i pojava, a i sve više publike koja to zna prepoznati. Naravno da se mnogima divim, ali da ih ne nabrajam mislim da je lako prepoznati koji bi to bili.
Kad smo kod čega ima premalo – definitivno glazbenih emisija na državnoj i ostale dvije najveće televizije. Podrška medija bi trebala u tom smislu biti puno jača, prvenstveno mislim na spomenute televizije i razne tiskovine. Mislim da bi rebao postojati zdraviji interes medija prema glazbi, a ne prema ispraznom senzacionalizmu koji zapravo puni glazbene rubrike… A financijski uspjeh je vjerujem posljedica ustrajnog i dugotrajnog kvalitetnog rada, naravno postoje i drugi načini ali ovaj je vjerujem najzdraviji.
Što se tiče žanrovske scene mislim da je ovo ipak premalo okruženje za takve definicije tj. čini mi se da isti ljudi slušaju pripadnike raznih glazbenih pravaca od rocka do electra, od hip-hopa do jazza itd. I to je sve taj jedan svijet, a postoji i drugi… Kod nas se glazba, a i životni stav ipak dijeli na ‘crvene’ i ‘crne’.
Jednog dana, možda se tenzije između tvoja dva benda (bivšeg i sadašnjeg) smire (ako ih je uopće bilo). Ima li šanse da zasvirate zajedno na nekakvoj turneji, budući da si neizbježno stilski najviše pašete? Vidim da i svirate neke Yammat stvari na koncertima. Zbog nedostatka repertoara ili jednostavno jer voliš te pjesme?
Tenzija, kao i suradnja su mogući tamo gdje postoji nekakav kontakt i odnos, međutim to trenutno nije slučaj s ova dva benda, tako da u tom smislu nemam što reći osim da nitko ne zna što nosi budućnost.
Da, neke od pjesama s “Plana B” sviramo iz razloga što smo ih upravo mi i svirali u protekle dvije godine, a i zato što sam neke od tih pjesama i sam pisao pa ih jednostavno doživljavamo kao dio našeg repertoara. Na kraju krajeva i publika na koncertima to od nas očekuje, a da su nam drage… naravno!
Koliko je općenito moguć lagodan život muzičara u Hrvatskoj? Planiraš li se toga držati dok ide ili te čeka odlazak među producente, a možda i doseg izvan naših granica? Ili možda imaš neki treći hobi i zanimaciju u životu? Čime se inače baviš, uopće?
Ja sam po struci arhitekt i radim taj posao tako da mi je glazba mogu reći vrlo ozbiljan hobi koji ponekad zna preuzeti primat. Zapravo su arhitektura i glazba ista stvar samo što koriste različita izražajna sredstva i naravno svaka ima svoja pravila koja je nužno poznavati. Ali način nastanka ideje i njena artikulacija prema idealnom obliku (skladu) je prisutna i u jednom i u drugom. Mogao bih reći da često iz glazbe učim o arhitekturi i obrnuto. Za sada nekako uspijevam uskladiti jedno i drugo, iako mi zbog tako ambiciozne ideje ostaje jako malo vremena za ostale stvari koje čine život.
Vezano uz eventualne glazbeno-producentske vode teško mi je predvidjeti kako će se stvari razvijati jer sam se u tome našao iz razloga što smatram da bi autor trebao najbolje znati što želi od pjesme koju napiše, a pred snimanje albuma to mi je i sugerirao Eddy Ramich kada smo razgovarali da on i Yannah budu producenti. Sada imam jedno iskustvo više, ali ipak je to zanat koji treba ispeći, a ja sam u tom smislu ipak na početku. Svakako ću uvijek biti producent svojih pjesama a rad za druge… ovisi o puno stvari.
A što se tiče Detoura? Kakvi su planovi? S obzirom da su pjesme na prvom albumu nastajale u svakojakim razdobljima, pretpostavljam da već imate i novih stvari.
Detour bi želio živjeti dugo i sretno na radost svojih članova i drage mu publike. Naravno namjeravamo raditi dok god to ima smisla i dok god nas to usrećuje. Da, postoji i puno novih ideja, one nastaju svakodnevno i to je proces koji zapravo nikad ne staje tako da još neko duže vrijeme namjeravamo gnjaviti javnost našim glazbenim idejama pa tko prvi odustane.
Idemo malo u neozbiljne vode: Iz tvog aspekta, misliš li da još uvijek ima šanse za onu žensku pomamu za pop-rock zvijezdama? Imaš li ti kakvih većih uspjeha na tom planu od kada si postao neki uspješni član glazbenog svijeta? Ulijeću li ti cure (ne znam tvoju orijentaciju, pa ću ostati na svojoj pretpostavci)?
Hm… danas biti uspješan u glazbi kod nas stvarno ne predstavlja neki statusni nivo za kojim bi žene trčale, a i pojam zvijezde kod nas je zapravo deplasiran, jer smo mala zajednica gdje grupa ljudi koja poznaje tvoj rad uglavnom te osobno ili iz viđenja poznaje, neke druge nije niti briga. Naravno da nekakva prepoznavanja postoje i to imponira pa i omogućava lakši kontakt s djevojkama, ženama, majkama… Ali poslije toga ili jesi ili nisi.
Taj ‘status’ ne predstavlja neki kredit na koji se možeš vaditi, pa ti onda jedino ostaje biti beskrajno šarmantan ili se barem trudiš. A što se tiče orijentacije, svakako uvažavam i poštujem svako drugo sexualno opredjeljenje, no ja sam ipak sklon isključivo djevojkama raznih boja.
Eto, hvala ti na razgovoru (elektronskom) i želim ti puno uspjeha s Detourom i da napokon netko zbaci narodnjake s prvog mjesta (ili možda misliš da nisu na prvom mjestu?)?
Hvala i tebi na ovom naelektriziranom razgovoru i lijepim željama i pridružujemo se inicijativi! Mada je to paralelni svijet koji samo živi na istoj planeti, ali zapravo ih uopće ne susrećem, osim što ponekad prozuje u čudnim autima s otvorenim prozorima, tu i tamo… ma pusti neka žive. Bok!
