Rovinj, Pula, Zagreb i Osijek samo su neki od gradova koje je posljednjih sedam godina posjetio britanski electro-dub bend Zion Train, a u procjepu između dva studijska uratka ponovno dolaze u Hrvatsku predvođeni frontmenom Neilom Perchom kako bi pridobili nove obožavatelja reggae glazbe.
Posljednji su put Hrvatsku posjetili u kolovozu 2007. godine na 5. Seasplash festivalu gdje su promovirali posljednji studijski album “Live As One”, a netom prije festivala Neil Perch ostavio je veliki utisak na drugom studijskom albumu najboljeg hrvatskog dub benda, Radikal Dub Kolektiva, “Bass Matters” kojim je otpočela velika kolaboracija bendova, ali i upoznavanja Engleza s hrvatskom kulturom i publikom.
Neil, neprestano nešto stvaraš i doista si radoholičar, pa prije nego li ozbiljnije započnemo, reci nam što radiš ovih dana?
Upravo sam se vratio s juga Italije gdje sam malo za vikend puštao glazbu.
Kako se Zion Train i ti kao frontmen benda percipirate, znajući da doista uživate respektabilan status i za vas kažu da ste nešto najbolje što se od Boba Marleya dogodilo reggae glazbi?
Uopće biti spomenut u istoj rečenici nevjerojatna je čast i htio bih naglasiti kako shvaćamo koliko smo utjecajni, ali ne na način da se uspoređujem s ikim. Utjecajni smo jer smo radili na sebi specifičan i svojstven način i pri tome smo vrlo otvoreni. Specifični smo po načinu nastupanja, stvaranja glazbe i same prodaje ploča. 
Pokazujemo mladim glazbenicima da je moguće djelovati na način koji si prvotno zamislio, onako kako treba. U tom smislu možda i jesmo utjecajni zbog spajanja različitih zvukova.
Reggae se percipira kao poseban glazbeni žanr s čvrsto određenim pravilima, s kojima se mi naprosto ne slažemo jer glazba je glazba, te ju možeš oblikovati na koji god način želiš. Na taj ćeš način biti sretniji i kao glazbenik ako imaš slobodu, a mnogi nisu uspijevali jer su shvaćali te granice kao nešto fiksno, što doista nije tako i to smo pokušali ljudima pokazati.
Kako vi kao bend koji se zove prema istoimenoj Marleyevoj pjesmi gledate na njega kao glazbeno-povijesnu osobu?
Bob Marley je poseban kao nevjerojatno važna politička ličnost zemalja Trećeg svijeta, svojevrsni borac za sve one koji su potlačeni ili diskriminirani posljednjih 30 godina. Kada bismo mi postigli desetinu njegovog socio-političkog utjecaja, bio bih nevjerojatno sretan čovjek.
Spomenuo si reggae scenu i povezivanje ljudi kroz reggae. Misliš li da se drastično promijenio kao žanr posljednjih 30 godina?
Mislim da je u ovom trenutku reggae scena puno iskrenija nego li prije 25 godina. Reggae scena danas je postigla globalne razmjere, pa mnogi bendovi, kao primjerice hrvatski, stvaraju reggae u svom određenom stilu, a to je u suštini glazba običnoga čovjeka, ljudi iz geta, čovjeka s ulice koji se želi izraziti. To je reggae, a ne imati dreadlockse, turban i biti s Jamajke – to je marketing.
Iskrenije je biti hrvatski bend, pjevati na hrvatskom s elementima balkanske glazbe, nego jamajčanski bend koji zarađuje tisuće dolara prodajući imidž.
Posljednjih godina se javlja reggae u cijelome svijetu, s lokalnim utjecajima zemlje iz koje potječe, pa imaš poljski i japanski reggae te je to upravo bit i odraz prave moći reggaea. Jamajčanski je reggae prodavan posljednjih petnaestak godina, što je krajnje neiskreno kao i marketing Britney Spears, usmjereno prvenstveno tinejdžerima.
Dancehall me jako veseli jer kao scena se počinje smanjivati, a to znači da postaje specifična za jedno područje, a to je Kingston na Jamajci. Točka. Otamo je i potekla. Reggae se povezuje sa stvarnim ljudima u njihovom vlastitom okružju, a ne s ljudima koji se pretvaraju kako su nešto što nisu. Na ovaj se način u određenim područjima razvija na sasvim različite načine i to je predivno.
Spomenuo si hrvatske reggae bendove, pa je neminovno spomenuti mladi bend Radikal Dub Kolektiv, s kojima si puno surađivao i producirao im albume. Kako je došlo do suradnje?
Mislim da su oni odličan bend koji spada u najbolje dub bendove uopće, ali ne u elekronske dub bendove, već s klasičnim instrumentima. Do suradnje je došlo tijekom 2. Seasplash festivala u Puli, kada smo po prvi put nastupili i nakon upoznavanja s Vedranom Menigom zapravo i po prvi put čuli Radikal Dub Kolektiv. Nakon toga smo počeli pričati o bendovima i pomislili kako bi bilo zgodno da dođu do mog studija gdje bih im producirao glazbu. To je bilo odlično iskustvo, a nadam se da je i njima bilo tako.
Album smo objavili u mojoj izdavačkoj kući kako bi ga se moglo lakše distribuirati izvan Balkana. Otad smo surađivali i s bubnjarom Vedranom iz benda koji je gostovao na tri pjesme na posljednjem albumu Zion Traina. Smatram da je Vedran jedan od najboljih svjetskih dub bubnjara i Hrvatska bi trebala biti svjesna kako dobar bend, ali i reggae imaju.
Hrvatsku odabirete kao svoju redovnu postaju posljednjih sedam godina, što vjerojatno implicira posebnu vezu Zion Traina i Hrvatske, odnosno hrvatske publike?
Od 2. Seasplasha smo shvatili kako je to jedno krasno mjesto gdje su ljudi srdačni i jako se trude. Fanovi su vrlo dragi, ali i otvoreni.
No, ono što me se posebno dojmilo jest činjenica da smo upoznali novu kulturu koju dosad uopće nismo poznavali jer smo zbog tog nesretnog rata i poznate povijesti Jugoslavije imali sasvim drukčiju i negativnu sliku te zemlje, a ispostavilo se da su u doista fantastičnoj zemlji, fantastični ljudi i to kažem neovisno o bendu, kao individualac.
Mnogi ljudi u Europi ne znaju gdje su primjerice Zadar, Pula ili Osijek, ali nama su vrlo dobro znana mjesta, a što je bitnije, ljudi ondje znaju da mi postojimo. Možemo biti bend sa svjetskom reputacijom, ali mi smo prvenstveno ljudi. Dakle, ekvivalentno tome da ja znam gdje je Osijek jest da netko iz Osijeka zna tko sam ja.
Dobiti tu priliku upoznati ljepote vaše države je jedna vrlo vrijedna prilika koja oplemenjuje moj život. Dakako, ta ekspanzija mog kulturnog znanja ne odnosi se samo na Hrvatsku, već na cijeli svijet.
Kad vidim nekoga u Zagrebu s jednakim životnim vrijednostima poput nekoga u Tokiju, Rio de Janeiru, onda prepoznajem pozitivne promjene u svijetu. Komunikacija među plemenitim ljudima je moć, a to je moć.
Zbilja sam ostavljen bez teksta jer nitko nije nešto ovako lijepo rekao o Hrvatskoj kao zemlji. No, gotovo dvije godine nakon objave “Live As One” planirate li se uskoro predstaviti s novim studijskim uratkom?
Apsolutno. Trenutno radimo na još uvijek neimenovanom studijskom albumu koji planiramo objaviti 2011. godine, ali prije toga spremamo remiksiranu verziju posljednjeg albuma “Live As One”. Na ovom albumu, koji će izaći u rujnu, radili su mnogi svjetski producenti, uključujući i Radikal Dub Kolektiv.
Kao producent sam shvatio da mnogi ljudi koji se time bave različito interpretiraju moju glazbu i onda mi je predivno vidjeti što s njom čine i pritom od njih učim o svojoj glazbi i glazbi općenito.
Mnogi kritičari su rekli kako ste vi predstavili reggae 21. stoljeću. Možeš li objasniti ove doista pohvalne navode?
Kad smo počinjali svirati, istovremeno smo bili veliki poklonici reggaea, ali i elektronske glazbe u kojima smo prepoznavali ogromnu energiju. Iako je osjećaj koji osjetiš slušajući oba žanra poprilično sličan, poklonici jednog žanra nisu mogli pojmiti ljubav prema ovom drugom i obrnuto.
Moja strategija bila je kombinirati najsnažnije elementa oba žanra i vidjeti što će se iz toga izroditi i to je vjerojatno najrevolucionarnija stvar koju smo mi kao bend učinili.
Kad smo počinjali, fanovi duba su govorili koliko je elektronska glazba grozna, a ovi drugi kako je dub grozan i stoga prvih godinu i pol nitko našu glazbu osim nas samih nije volio. Odjednom je došlo do eksplozije i svi su htjeli slušati tu hibridnu glazbu, a ja ne znam razlog tome, ali mislim da je to razlog tim navodima kritike.
Kao što sam rekao – nema granica, ovo je glazba i to je jedino pravilo. Ne volim čuti kad netko introvertirano-skučenih pogleda kaže kako se nešto ne može ili ne smije kombinirati i koristiti u glazbi. To je grozno.
Glazba je sila pozitivnog rada koja komunicira bez jezika i spaja ljude, pa zašto da onda ima glupa pravila? Jedini koji donose pravila su oni koji žive za prodaju ploča, a prodaja ploča i stvaranje glazbe posve su različite stvari.
