U 13 godina glazbene karijere Natali Dizdar počastila nas je samo vrhunskim albumima, osebujnim live nastupima i vlastitom pojavom i karizmom s kojom se uvijek izdvajala od ostalih glazbenica na domaćoj sceni.
Treći studijski album “Iluzije” već neko vrijeme je vani. Reklo bi se napokon, jer smo nove pjesme čekali zaista s velikim nestrpljenjem.
U novom intervjuu, Natali nam je temeljito prezentirala što se to točno krije u Iluzijama…
Natali, novoga albuma smo se na kratko dotakle u posljednjem intervjuu za Muzika.hr, no od nedavno “Iluzije” su napokon vani. Kako si zadovoljna finalnim produktom i reakcijama slušatelja?
Prvenstveno sam sretna što je album gotov i što ga ljudi konačno mogu čuti u cijelosti, a što se tiče pohvala to mi je najdraže čuti od kolega muzičara, mame i tate, super mi je kompliment što mi je kritika pozicionirala album u kolekciju najboljih albuma za ljeto 2017. i općenito mogu reći da mi je super ova cijela godina, poslovno, a i privatno. Sve se nekako zaokružilo, posložilo.
Da se primijetiti i kako je sve dobilo na svježini te se osim upečatljivih gitara, primjesa elektronike, pjesme kupaju u zaista prelijepom melankoličnom popu. S obzirom da je osam godina razmaka između dva albuma sa sobom povuklo ponovno okupljanje neke stare, ali i nove ekipe koja je radila na ovom izdanju reci nam kako je izgledao cijeli proces nastanka?
Drago mi je da ste spomenuli svježinu jer je to upravo ono što sam i ja osjetila dok smo radili ovaj album, mislim da smo zaista pomaknuli zvuk u nešto novo i drago mi je da i dalje širimo te neke svoje granice u hrvatskoj pop glazbi. A sto se tiče procesa, dugo je sve trajalo, ali s obzirom da su ovo moji prvi ozbiljniji autorski radovi pretpostavljam da nije moglo drugačije. Obično su to bila popodnevno večernja druženja kod Vlade Mirčete (gitarist i koautor 7 pjesama na albumu) doma, gdje su zapravo nastale sve demo snimke. Većinom bi sve krenulo od mojih inspirativnih putovanja s kojih bi donijela neku melodiju, ideju snimljenu na mobitel, pa bi zatim sve dovršili i zaokružili u studijskim druženjima s producentima Jurom Ferinom i Pavlom Miholjevićem.
Predstavila si se i kao (ko)autorica na novom izdanju, a tekstovi se po svemu što čujemo uglavnom baziraju na ljubavi i razočaranjima. Je li cijelo iskustvo pisanja bilo katarzično?
Ne znam što bih vam rekla osim da općenito mislim da je taj neki intenzitet i “drama” u ljubavi i životu najčešća inspiracija i pokretač u svakoj umjetnosti, pa tako i u glazbi. Tekstove na ovom albumu pisali su pjesnik Dejan Aleksić, Marta Muzdalo, Dino Šaran i Petar Beluhan. Ja sam se bavila aranžmanima i melodijama, a napisala sam tekst samo za englesku verziju “Nećeš me, zar ne” koja se nalazi kao bonus track na albumu. Album je svakako nastao u intenzivnom životnom razdoblju za mene, punom promjena i nepredvidljivih scenarija, tako da se sve na neki način ispreplelo.
Iluzije u ljubavi čine se kao sporna točka i objašnjavaju sam naziv albuma, što se vidi i u stihu “Svaki privid ima kraj, aIi daj shvati sam nisi par”. Misliš li da su ta razočaranja ipak sada prevladala na novom albumu u odnosu na prethodna dva?
Svaki album nosi neku svoju atmosferu, a ja ne bih upotrijebila riječ razočarenje jer se nisam osjećala tako dok su pjesme nastajale, ni dok sam ih pjevala. To je prije nekakvo koketiranje, igra sa svakom životnom situacijom, lošom ili dobrom. Čak i u pjesmi „Mjesto za jedno” osjećala sam nijansu ironije u cijeloj priči. Album svakako nosi neku svoju melankoliju u odnosu na prva dva, ali na prvom albumu su pjesme “Zamijenit ću te gorim” i “Dan po dan”, na drugom “Stranac” i “Mjesecu je dosadno”, a to svakako nisu vesele ljubavne pjesme. Na ovom albumu s druge strane postoji pjesma “Mrak”, “Krenimo nekako” i “Zvijeri” koje nikako nisu tužne ljubavne pjesme. Tako da je naziv albuma prije poveznica između stvarnosti i snova kroz koje prolazimo kad se zaljubimo, taj nekakav polaritet u ljubavi i životu. Zatim i cjelokupnog vizuala albuma, a ideja je zapravo došla od knjige Richarda Bacha koju sam pročitala prije tri godine i koja je jako utjecala na mene a zove se “Illusions”.
Početak i kraj albuma su isti, a opet različiti jer je prva pjesma “Nećeš me, zar ne” zapravo hrvatska verzija posljednje numere “Pills”. Što se krije iza takvog koncepta, otvaranja na hrvatskom i zatvaranja verzijom na engleskom?
Nema nekakvog posebnog razloga. Inače često pjevam na engleskom jeziku, prirodan mi je, a htjela sam staviti “Pills” na album jer mi se prvenstveno sviđala atmosfera u kojoj je pjesma otpjevana, koja je drugačija od one kad pjevam na hrvatskom. Ta pjesma je nastala u 20 minuta, sjećam se kako sam se taj dan osjećala i zapravo vokal uopće nije snimljen u studiju već kod Vlade doma. Ništa nismo mijenjali, učinilo nam se neponovljivim pa smo je takvu ostavili. S druge strane većina pjesama na albumu imaju i engleske verzije, ova nam je eto možda bila najdraža pa smo je stavili kao bonus. Raspored se nekako sam nametnuo.
Zaista predivan singl “Mjesto za jedno” po mom mišljenju najviše se izdvaja na albumu. Dino Šaran je autor i ovog singla pa je nemoguće ne povezati ovu s pjesmom “Mjesto za dvoje” njegovog sastava Letu Štuke zbog čega sve nekako dobiva još snažniji smisao. Jesu li povezane na neki još značajniji način?
To ćete morati pitati autora, ja samo mogu reći da jako volim tu pjesmu i da nam je svima bila fora to što postoji “Mjesto za dvoje” kao poveznica s ovom pjesmom. Dino ima neku svoju posebnu melankoliju i atmosferu u pjesmama i mislim da smo u svojoj različitosti super spoj.
Uvrstila si i obradu “Out of Time” grupe Blur. Zbog čega upravo ona, što ti predstavlja i zašto si se pronašla baš u njoj?
Ta pjesma je jednostavno predivna. Mislim da je savršeno opisuje svijet u kojem živimo – brzinu, zaokupljenost nevažnim, prolaznim stvarima, usamljenost i diskonekciju u kojoj čovjek često zaboravi kako je život zapravo jednostavan i lijep. Kao nekakav realni podsjetnik na vrijeme koje imamo na ovoj zemlji.
Iako vjerujem da je jako teško odabrati samo jednu pjesmu s novog albuma koja ti ima najposebnije značenje, koju bi izdvojila i zašto?
U ovom trenutku zaista ne mogu nijednu izdvojiti, ali mogu reći da mi je drago čuti da je svakome neka druga ‘najdraža’, da nemaju svi iste favorite.
Neki spotovi su u režiji tvoga brata Filipa. Imate li još ideja za nove suradnje?
Za sad nemamo. Filip je u videoprodukciji u New Yorku i iskreno, nadam se da će tamo ostati do daljnjeg tako da ga mogu posjećivati kad god uhvatim vremena. 🙂
Odlasci u studio ili pak nastupi uživo, što te više ispunjava?
Sve ima svoje čari, svega se zasitim u nekom trenutku, svega se poželim. U studiju je uvijek mirnije, drugačija je odgovornost, mozda čak i veća jer stvaraš neku mini vječnost, nesto što do tad nikad nije postojalo. Na koncertima nisam sama, direktno sam povezana sa svim ljudima u prostoriji tako da, sve je fora na neki način i sve to volim.
Kada pogledaš svoju glazbenu karijeru u globalu, što smatraš da se promijenilo na bolje, a za čime nastojiš stremiti ili pak izbjegavati?
Pa drago mi je da sam počela pisati pjesme, to je možda najveća promjena. Opuštenija sam, ali na neki način i ozbiljnija u radu, svemu… Sve ostalo je više manje isto, po osjećaju…
Vidiš li se u nekoj drugoj zemlji osim Hrvatske, negdje gdje bi jednog dana možda pokušala nastaviti svoju karijeru?
Imam neku ideju u glavi, ali još uvijek nikakav plan. Neka za sad ostane na tome.
Pretpostavljam i da ti je cijelo ljeto isplanirano do kraja zbog koncertne promocije albuma. Gdje te sve fanovi mogu uloviti uživo i što te najviše veseli od planova za ovu sezonu?
Kreće ljetna turneja i promocija albuma. Od Kastava, Visa, Crne Gore do Špancirfesta. Sve se može pratiti na službenim stranicama. Na vrijeme se objavi datum i mjesto koncerta. Odradila sam uspješna tri koncerta u Zagrebu. Nastavit ću taj kontinuitet.
