Natali Dizdar: “Ako je čovjek dosljedan sebi i onome što radi nema prevelikih iznenađenja ili oscilacija”

Zadarska pjevačica Natali Dizdar i jedna od najboljih vokalistica u Lijepoj Našoj, ove godine obilježava 13 godina karijere.

Natali će nastupiti 9. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture, kada će u pratnji glazbenika i dugogodišnjih suradnika također predstaviti i novi singl “Mjesto za jedno“, svojevrsni nastavak velikog hita “Grijeh”.Uz prvi nastup u Tvornici, također je najavila i izlazak trećeg studijskog albuma, šest godina nakon prethodnika “Pronađi put”, odnosno četiri godine nakon live izdanja “ZKM Live”.Pred nastup u Tvornici ponovno smo dobili priliku za razgovor…S obzirom da ove godine završavaš treći studijski album, zanima nas na koji način biraš pjesme za singlove i koliko je teško zadržati kontinuitet i ostati na nivou kao s prethodnim singlovima?
Pa singlovi se sami na neki način nametnu i zapravo smo do sada u timu uvijek svi bili složni oko odabira. Nema tu nekog pravila ili kalkulacije, takav je posao, sve se radi po osjećaju. A što se tiče kontinuiteta i nivoa mislim da ako je čovjek dosljedan sebi i onome što radi nema nekih prevelikih iznenađenja ili oscilacija. Naravno da neće sve pjesme proći isto kod publike, ali to je ok. Meni neke najdraže pjesme bendova koje volim često nisu bile ni singlovi.Možeš nam otkriti nešto više o samom zvuku, suradnjama i ostalim detaljima novog izdanja?
Za početak ću reći da su većina pjesama napisanih za ovaj album autorski radovi mene i dugogodišnjeg suradnika i gitariste Vlade Mirčete, tako da je zvuk na neki način odraz muzike koju volimo i slušamo, a na tragu je prethodnih singlova, “Iluzionist” i “Ne reci zauvijek”, s puno finih gitarskih dionica zamotanih u nešto malo sveprisutne elektronike, što me dovodi do producenata Pavla Miholjevića i Jure Ferine koji su to sve lijepo zaokružili. Ajmo reći da bi zvuk albuma mogla nazvati nekakvim melankoličnim popom. Od suradnji tu su autori tekstova Dejan Aleksić, Pero Beluhan i Marta Muzdalo te Dino Šaran koji je osim “Grijeha” napisao i aktualni singl “Mjesto za jedno”. Također, na albumu će se naći i obrada jedne meni drage pjesme, na kojoj je klavijaturu svirao Viktor Lipić. Izdavač je kao i na prethodna dva albuma Agapa.Prije koju godinu ozbiljno si se posvetila procesu pisanja pjesama. Što tebe inspirira i koliko je to ispunjujuć osjećaj, napisati nešto što je baš tvoje?
Uh, prvi put sam ozbiljno počela sastavljati melodije i ideje koje su mi se vrtile po glavi prije neke 3 godine, najprije na nagovor tadašnjeg producenta Coca Mosquita i menadžerice Goge Bosak, a i prolazila sam kroz neko intenzivno razdoblje u životu, puno promjena, inspiracije. Znači ljubav i ostale katastrofe. A osjećaj je fora, pogotovo kad pjesma počinje dobivati neku svoju formu, kad vidiš da to negdje zapravo ide, bude onako “Woow, pa ovo nije uopće lose”. Naravno, bude tu i nesigurnosti, ali pretpostavljam da je svima koji pišu pjesme ili rade nešto kreativno tako. Nadam se da će se album svidjeti ljudima, pa će na sljedećem valjda bit lakše.

Koje suradnje su ti ostale u najljepšem sjećanju, a za koje bi voljela da se tek realiziraju?
Jedna od najdražih mi je definitivno ona s Darkom Rundekom na pjesmi “Mjesecu je dosadno” koju je napisao za moj drugi album. Također moram spomenuti i pjesmu “Zamijenit ću te gorim” koju je napisao Arsen Dedić i za koju mislim da je već svojevrsni klasik. Inače, nemam nekih ideja ni planova za budućnost, odnosno kad se dogodi pjesma ona nekako sama definira priču, a samim time i eventualnu suradnju.

Jesi li do sada dobila neki savjet od ostalih glazbenika i glazbenica, koji su se pokazali iznimno korisni i koje i dalje primjenjuješ u određenim situacijama?
Hm… moram priznati da sam najviše tih nekakvih glazbenih trikova i pravila naučila od Coca Mosquita jer su to bila moja prva profesionalna studijska snimanja.

Kako u ovom trenutku gledaš na talent programe i očiglednu prezasićenost s mladim pjevačima koji se gore prijavljuju? I možeš li napraviti neku paralelu s periodom kada si ti sudjelovala na Story Super Nova?
Pa mislim da je hiperprodukcija definitivno učinila svoje. Čini se kao da su talent showovi postali sami sebi svrha. Toliko ih je da je danas možda jednostavnije napraviti glazbenu karijeru nekim prirodnim putem. Ako to uopće postoji u ovom poslu jer uvijek se nađe neki x-factor zbog kojeg dođeš u centar pozornosti, ako nije show, možda je tata koji ima producentsku kuću kao u slučaju Beyonce ili Marka Ronsona.

Općenito nisam fan nikakvih glazbenih natjecanja, ali eto, SSNMT je bio prvi takav show, imala sam 19 godina i zapravo nisam ni razmišljala o tome kako će to sve teći ni završiti. Ušla sam u to bez očekivanja, opušteno. Danas mi nije žao ničega jer mislim da je ipak najvažnije ono što napraviš poslije.

Dosta njih smatra da je glazbeni biznis samo zabava dok se i sami ne okušaju i shvate da je taj put trnovit i da treba puno truda i odricanja. Postoji li nešto zbog čega bi voljela da si drugačije postupila u ovih 13 godina karijere?
Da… Zabavno je, to svakako. I postoji velika količina slobode. Ali kako se kaže, sa slobodom dolazi i odgovornost, tako da, što više slobode, više odgovornosti. Prema sebi, drugima, samo što je u ovom slučaju ‘drugima’ poprilično velik broj ljudi. Mislim da to mnoge javne osobe često zaborave. Sigurno je bilo nekih pogrešaka i situacija koje bi bolje iznijela, ali mislim da nije bilo ničeg kardinalnog, sve su to lekcije.

Koliko te taj, ajmo reći, ‘zvjezdani status’ promijenio kao osobu?
Pa ne bih rekla da me ‘zvjezdani status’ definirao u bilo kojem smislu. To je sve fikcija. Volim biti na zemlji. Ne mislim da bih se puno drugačije ponašala da sam vodila neki drugi život.

Poznato je tvoja ljubav prema jazz glazbi. Što je to što ti jazz pruža i što ti primjerice isključivo obična pop forma nikada ne bi mogla ponuditi?
Za mene ne postoji obična pop forma jer danas u pop glazbi možete naći zaista svega i svačega. Od stilova, formi pjesama, postoji ogromna količina slobode. Jazz je zapravo puno jasniji po tom pitanju, ali pruža slobodu na jedan sasvim drugi način. Ukratko, potpuno drugi svijet, druga energija koja mi kao pjevačici u live nastupima daje jednu posebnu dimenziju opuštenosti. Volim nastupati u jazz formama, od dua, tria do big banda, iza sebe imam puno takvih lijepih koncerata u sjećanju.

Stekla si zvanje profesorice socijalne pedagogije, no i sama si rekla da živiš od glazbe. Kakva su tvoja osobna iskustva po tom pitanju i postoji li još nešto s čime bi se voljela baviti uz glazbu (ako već ne u struci)?
Trenutno sam na edukaciji za gestalt psihoterapeuta, na drugoj sam godini od sveukupno 4, a planiram upisati i dodatnu edukaciju za rad s djecom. Tako da je to zapravo nešto najbliže mojoj struci i fakultetu koji sam završila i voljela bih to kad završim i raditi. Nisam još sigurna na koji način, ali kapacitet i želja postoji tako da će se nešto svakako realizirati.

Što te još okupira osim glazbe, čime se voliš baviti u slobodno vrijeme? Nekakvi hobiji?
Volim duge šetnje uz more. Gledati filmove u krevetu. Planinarenje, joga, druženja s prijateljima, putovanja…

Imaš li kakav ‘ritual’ prije svirke, koji prakticiraš prije da te opusti i razbije tremu?
Uvijek si popijem čašu vina ili nečeg prozirnijeg (smijeh).

Nedavno istraživanje pokazalo je da su ljudi u glazbenoj industriji skloniji depresiji od ostalih profesija, a kao jedan od razloga se navodi nesigurnost i nemogućnost planiranja budućnosti. Kako gledaš na to?
Pa čini mi se da se to ne odnosi samo na glazbenu industriju već općenito showbusiness kao takav. Iz iskustva mogu reći da je ovo poprilično intenzivan posao, nepredvidljiv u svakom segmentu, pruža malo sigurnosti, zahtjeva puno vjere u sebe i to što radiš, puno opuštenosti jer se od forsiranja i pritiska pokazalo da sve krene nizbrdo.

Osim toga, sve više manje ovisi o tebi, nema formule za uspjeh, ukratko, puno odluka iza kojih moraš stajati. Uživancija, što da vam drugo kažem. Srećom, uz mene je od početka kvalitetan tim ljudi bez kojih ne znam kako bi to sve skupa izgledalo, prvenstveno menadžericu Gogu Bosak u koju imam bezuvjetno povjerenje.

I za kraj, što spremaš za svoj prvi nastup u Tvornici, 9. prosinca?
Jako se veselim koncertu u Tvornici, volim taj prostor i nadam se da ćemo ispuniti sva očekivanja, i naša i svih onih koji nas dođu slušati. Svirat ćemo naš standardni koncertni repertoar, a uz to ćemo po prvi put izvoditi i neke pjesme s nadolazećeg albuma, tako da će to biti i svojevrstan eksperiment. Također premijerno izvodimo i trenutni singl “Mjesto za jedno”, koji je tek izašao, a do tad se nadam da će se već i opasno zavrtiti na svim radio postajama.