Dani uoči božićnih blagdana uobičajeno su vrijeme kada ekipa Muzika.hr bira svoje ovogodišnje favorite.
Kao i prošlih godina, izbor smo podijelili po danima pa ćete tako prvo saznati koja smo domaća/regionalna izdanja proglasili najboljima. Dan kasnije možete pročitati sve o najboljim stranim izdanjima, a nakon toga o događajima koji su obilježili proteklu godinu na domaćoj i svjetskoj razini. Zatim ćemo se podsjetiti na izvođače godine na izmaku, slijedi ufanje godine, dok je sam Badnjak rezerviran za pojedinačni izbor članova redakcije.
I dalje se držimo riječi ‘izdanje’ koja pokriva širi spektar formata od pukog ‘albuma’ kako ne bismo nepravedno izostavili bilo koga. U obzir smo uzeli izdanja objavljena od 1. siječnja do sredine prosinca 2016. te izabrali 20 najboljih. Dva su se imena pojavila u gotovo svim ‘glasačkim listićima’: najbolje domaće izdanje imaju Cojones, a najbolje regionalno Repetitor.
2) Repetitor – “Gde ćeš“
“S novim albumom samo su dokazali da su potpuno zreli bend koji točno zna što želi, a to je samo svirati beskompromisnu rock glazbu onog najtežeg kalibra. Kad bi svi tako ‘obavljali’ zadatke albuma, tada bismo stvarno živjeli u jednom lijepom glazbenom vremenu jer ono što je Repetitor pružio ovdje spada u sam vrh rock glazbe proteklih tko zna koliko godina. Razlozi tome su isfuravanje svih pjesama tijekom stotina i stotina live nastupa, pa pjesma dobije sama tu konturu, a poslije ju je vrlo lako zaokružiti i snimiti iz par takeova u nekom studiju. Ovdje je malošto studijski, ovo je Repetitor, najbjesnija rock zvijer ovih prostora, a vrlo vjerojatno i šire…” (iz recenzije objavljene u listopadu)
3) Elemental – “Tijelo“
“Iako je danas u potpunosti suludo biti sam svoj izdavač i izbaciti dvostruki album s obzirom na oronulo stanje u diskografiji, Elemental je to učinio. Neki bi rekli da se radi o velikom riziku, ali možda je i to dobar pokazatelj da zrelost nosi i određenu dozu odgovornosti i da se ponekad jednostavno treba pobrinuti za sebe. Na novom albumu isprepliću se teme o ljubavi, o odrastanju, maštanju, sanjanju nekog boljeg sutra, a u par politički angažiranih pjesama udaraju u samu bit problema današnjeg stanja uma šire mase u našoj okolini. Novi materijal nije naporan i ova dupla doza Elementala samo će potvrditi njihovu veličinu kao etabliranog i kvalitetnog benda koji još uvijek nema problema sa zamorom materijala i koji, s obzirom na ovaj masterpiece, može biti još bolji.” (iz recenzije objavljene u ožujku)
4) Sara Renar – “Tišina“
“Zvučne kulise sazdane od sumornih moćnih synhteva, klavira i elektronike u službi su soundtrackova za Sarine ispovjedničke tekstove, kod kojih se, usput rečeno, zasad pokazala u najboljem svjetlu. Povremenim distorziranim gitarama Sara se opako približava alt rocku, a kad bi samo ponavljala određene dionice reklo bi se da žena razara post rock. Pametno i kreativno, bez imalo patetike, Sara je iz sebe na svojstven način istresla bilo agresiju, bilo ljutnju ili tugu. Kako god, “Tišina” je u svakom slučaju odvažno djelo itekako uvjerljive umjetnice koja zna kako rasti.” (iz recenzije objavljene u studenom)
5) Mr.Lee & IvaneSky – “Colors“
“Mrletov i Ivankin autorski rad se ovdje ne miješaju s onim što rade u matičnim bendovima: u centru pažnje je Ivankin glas čije su interpretacije debelo iznad prosjeka domaćih grla, sugestivno i bez muljanja dočaravaju emocije te s pravom možemo reći da je na ovom albumu Mazurkijević od simpatične, ekscentrične umjetnice postala diva. Također, ova kolekcija će pomoći Mrletu da ne bude prepoznat samo kao ekshibicionist s nakurnjakom i brnjicom, nego i kao senzibilan kompozitor koji duboko poznaje mnoge glazbene žanrove.” (iz recenzije objavljene u ožujku)
6) M.O.R.T. – “Tužna kocka“
“Sinjska četvorka je mnogo vremena provela na putu, što se osjeti na novom albumu: svirka je čvršća i povezanija, manje je infantilnosti, a ljubavne pjesme ozbiljnije. Izdavanjem “Tužne kocke” grupa M.O.R.T. se prijavila u onu kategoriju bendova koji mogu učiniti sve što požele i koji mogu u arenu na sučeljavanje s bilo kim. “Tužna kocka” je pravi bendovski album, gdje članovi zvuče obdareni onom rijetkom kemijom koja blagoslovi one koji se za svoju muziku trude i žrtvuju svim svojim bićem, u gornjim granicama vlastitih mogućnosti.” (iz recenzije objavljene u ožujku)
7) Valentino Bošković – “Marsovska listina“
“Splitski Bračani Josip Radić i Branko Dragičević napravili su zbilja dobru stvar kad su, kako sami ističu, iz puke zajebancije izmislili Valentina Boškovića i prionuli stvaranju soundtracka za njegovu nostalgiju. Bez obzira u kakvom je elementu ovaj dvojac bio pri stvaranju ovog albuma, konačni proizvod uhu je poprilično ugodan osvježavajući materijal, na trenutke humorističan, na trenutke sjetan, pomalo i psihodeličan, ali sveukupno nimalo dosadan ili naivan. Velika vrednota zvana otočanski dijalekt najsvjetlija je točka ovog projekta i album ni upola ne bi bio interesantan da je otpjevan na standardnom književnom jeziku. Premda je osmišljen iz neozbiljnosti, Valentinov lik mogao bi postati kultna ličnost domaće glazbene scene, ukoliko to već nije.” (iz recenzije objavljene u listopadu)
8) Amira Medunjanin – “Damar“
“Iako je instrumentalno relativno škrt album, valja ga odmah zabraniti da ga se sluša u MP3 formatu jer gubi na uvjerljivosti, odnosno, kao što se neki filmovi ‘moraju’ gledati u kinima s najboljim tehničkim specifikacijama zvuka i slike, tako se i Amirin “Damar” ‘mora’ slušati u uvjetima koji mogu dozvoliti da zvuk albuma sa svih točaka kompasa prigrli slušatelja i uvede ga u svoj svijet predvidljivo-nepredvidljive glazbene geografije. Ovo je Balkan kakav se voli, uz par supatnika pjeva se o boli, ljubavi i životu, a sve materijalno je negdje drugdje, na nekoj drugoj planeti, jer su najbolje stvari ipak one nematerijalne.”
(iz recenzije objavljene u prosincu)
9) ABOP – ABOP EP
“Odlučili smo se za EP format jer nam je zgodniji, pjesme su duge i nabrijane pa nam je 30-ak minuta muzike bilo taman dovoljno za predstavljanje javnosti, puno je tu muzike, vidjet ćete. Najveći izazov je bio pronaći zvuk koji bi prenio energiju live svirke, a pritom zadržati konkretnost i neposrednost koju ima elektronska glazba. Sam proces snimanja je trajao dugo, uzeli smo si dosta vremena, ali nismo imali razloga za žurbu…” (iz intervjua objavljenog u travnju)
10) Bernays Propaganda – “Politika“
“Bend mora gurati prema naprijed i to je potpuno jasno. Nekad su potrebne i negativne stvari (po bend) da ih se pogura u nenadanom smjeru. Kad to uzmemo u obzir, svaka čast makedonskom bendu za ovakvu hrabrost koju su pružili ovdje i ponudili nešto što velikoj većini jest SF, totalno drugačiji zvuk, a opet sve karakteristično za bend. I dalje su tu svi faktori zbog kojih smo ih zavoljeli još na prvijencu, iako je sad oružje malo drugačije posloženo, nije to više energični punk rock/post-punk, već više synthpop i post-punk vođen elektronikom. Tu i dalje imamo britke tekstove, i dalje imamo zanimljiva glazbena rješenja, i dalje imamo zanimljive vokale (koji nikad do sada nisu bili toliko zavodljivi)…” (iz recenzije objavljene u ožujku)
Ostatak liste čine:
11) Let3 – “Angela Merkel sere“
12) Frenkie, Kontra, Indigo – “Putanja“
13) Zrinka Posavec – “Pantomima“
14) DarkvuD – “Razmišljanje u okviru“
15) Zoran Čalić Band – “U moru i plamenu“
16) Detour – “Detour10“
17) Bow vs Plectrum – “Bow vs. Plectrum“
18) She Loves Pablo – “Try Mandarin“
19) Ana Ćurčin – “Sketches of Belonging“
20) Sowas – “Golden Veil“
