Tartit: pustinjska glazba u Kinu SC 28. veljače

    2220

    Jedinstvenu priliku čuti zavodljive ženske vokale u pratnji perkusija, zagrebačka publika dobit će u subotu 28. veljače u prostoru Kina SC, kada nastupa ženska grupa Tartit iz saharskog dijela afričkog Malija koja izvodi pustinjsku glazbu u okviru najnovijeg ciklusa Multikulture – Žene u kulturama. U sklopu programa biti će organizirana i tribina u Klubu SC, na temu: Prisilne migracije. Projekt je realiziran sa potporom Francuskog Instituta (www.ambafrance.hr) a u suradnji sa SC agencijom u Zagrebu (www.sczg.hr).

    Tartit

    Nakon građanskog rata 1990. godine kada su mnogi Tuarezi izbjegli iz Malija, pjevačica i perkusionistica Walett Oumar Fadimata izbjegla je u susjednu Burkinu Faso. Sudbina je htjela da ondje upozna predstavnicu evropske nevladine organizacije koja je tražila grupu žena Tuarega koje bi nastupile na festivalu “Voices of Women” u Belgiji. Nakon dugog traženja, članovi nove grupe nađeni su u izbjegličkim kampovima u Mauritaniji i Burkini Faso. Svoj prvi nastup imaju 1995. godine u Belgiji i tim nastupom formira se Tartit – muzički ansambl iz Malija čije ime znači ujedinjeni. Uz glazbu, grupa se bavi promocijom i očuvanjem kulture Tuarega, te aktivizmom u asocijaciji za prava žena koja u Maliju radi na poboljšanju položaja žena a u međunarodnoj zajednici lobira za financiranje svojih projekata.

    O Tuarezima

    Tuarezi danas žive u pet afričkih zemalja, svugdje kao pripadnici etničkih manjina: Alžiru, Libiji, Maliju, Nigeriji i Burkini Faso. Oni su Muslimani iako se strogo ne pridržavaju svih pravila iz Kurana kao stanovnici nekih drugih afričkih zemalja. U Maliju, jednoj od najsiromašnijih zemalja afričkog kontinenta, Tuarezi žive na sjeveru zemlje u pustinjskom dijelu – Sahari, gotovo nomadskim životom. Tako žive i neki pripadnici glazbenog ansambla Tartit. Kad ne pjeva i ne putuje po turnejama, Walett Oumar Fadimata radi kao učiteljica, a njeni kolege glazbenici su pastiri. Ipak, govore da su se zbog svakodnevnog pomicanja pustinjskih dina a i poticanja vlade na urbani život morali približiti gradovima što jedan od članova grupe komentira riječima: …Tako kad idemo na turneju, ne moramo se tražiti po pustinji! U današnje vrijeme kada se o statusu i slobodi žena govori više nego ikada, zanimljivo je naglasiti da po tradiciji, Tuarezi čine jedno matrijarhalno društvo u kojem žena predstavlja stup društva i obitelji. Tako kaže i poslovica koju članice grupe često naglašavaju: Žena su hlače od muža! i pojašnjavaju Muškarac je bez žene ništa – gol je!

    O glazbi

    U društvenoj i kulturnoj tradiciji Tuarega, koju Tartit svojom glazbom uspješno promovira i nastoji očuvati, glazba ne može biti profesija već je poziv za svakoga. Bez muzike nema kulture tvrde članovi Tartita. Tartit je dosad izdala dva albuma: “Amazajah” i “Ichichila“. Grupu, dakle, čini pet žena odjevenih u pustinjske haljine sa školjkama u kosi a glazba koju izvode funkcionira po principu pitanje – odgovor (ovakav princip pjevanja prisutan je u mnogo kultura uključujući i pakistanski Rizwan-Muazzam Qawwali kojeg je Multikultura predstavila hrvatskoj publici u travnju 2003. godine); prate ih četiri muškarca pokrivena lica koji sviraju tehardan (starija vrsta gitare) i imzad (starija forma violine). Neke od žena plješću a neke sviraju tindé bubanj kojeg po tradiciji Tuarega mogu svirati samo žene. Pjevamo o miru, ljubavi, izbjeglištvu, borbi protiv gladi, reći će ako ih pitate o čemu govore njihove pjesme. Europski mediji muziku ovog ansambla okarakterizirali su kao desert blues koji oslikava portret životnog stila Tuarega.

    0 Shares
    Muziku podržava