Prvog lipnja 1967. svijetu je predstavljen album “Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band” Beatlesa i 50. obljetnica njegovog “rođenja” bučno se slavila. Samo pet dana poslije, 6. lipnja 1967., pojavio se debi grupe Moby Grape. Moby što?
“Moby Grape. Zapamtite ime Moby Grape“, govorilo se tada u San Franciscu u kojem je novi zvuk kuhala nova, mlada scena koju su činili The Grateful Dead, Big Brother & Holding Company s tada malo poznatom Janis Joplin, Jefferson Airplane, Santana, Sly and the Family Stone, Blue Cheer, Flamin’ Groovies, Quicksilver Messenger Service, The Beau Brummels. Vidjevši ih na sceni, Sam Andrew iz Big Brother & Holding Company im je rekao: “Vi ste bolji od Beatlesa.”
foto: GAB Archive
Moby Grape bili su rock kvintet u kojem je vladalo pravilo: svi rade sve. Recite jedan poznati rock sastav u kojem SVI pjevaju, SVI su autori, i SVI sviraju svoje instrumente na originalan način. Okupljeni oko lokalne legende, rođenog Kanađanina koji se kao dijete preselio u Californiju, gitarista i nekadašnjeg bubnjara Alexandra “Skipa” Spencea, Moby Grape su bljesnuli svojim debi-albumom koji je umjesto početka fantastične karijere označio početak dugog, mučnog tavorenja u poluanonimnosti, sudskim procesima, beskućništvu i ovisnostima. Prije nego što je s jedva dvadeset osnovao Moby Grape, Spence je već imao staž u grupi Jefferson Airplane, (koja je objavila Spenceovu pjesmu “My Best Friend” na kultnom albumu “Surrealistic Pillow”) te u sastavu Quicksilver Messenger Service.
Skupa s managerom Matthewom Katzom Spence je bio idejni tvorac sastava, i nažalost, skupa s Katzom bio je čovjek oko kojeg su se najviše lomila koplja. Matthew Katz je, kao i većina managera, bio čovjek s poslovnim interesom koji je prešao granicu iz poslovnog odnosa u makijavelizam ovisno o tome koga se pita o njegovom odnosu s grupom. Jedni će reći da je imao pravo jer je grupu jedno vrijeme uzdržavao i ulagao u nju dok nije stigao uspjeh, dok će drugi reći da je Katzov odnos s grupom prvenstveno izrabljivački. Sudski procesi su trajali desetljećima, a sporilo se oko manje-više svega: imena, prava, snimaka, novaca. Jedno je vrijeme postojala čak i “paralelna” verzija grupe, dok je originalna nastupala pod drugim imenom. 2007. kuća Sundazed je na tržište plasirala nova izdanja starih albuma grupe.
Završilo je u roku par mjeseci, kad su izdanja povučena s tržišta. Sve su to samo sočni dodaci priči oko prvog albuma, jednostavno nazvanog “Moby Grape”, izdanog 6. lipnja 1967. Ljubitelji numerologije će primijetiti tri šestice u datumu. U to doba momci su vježbali ne šest, nego osam sati dnevno, bili su uštimani poput švicarskog sata, a rekreativne droge su tek bile tvari za povremena zadovoljstva. Album otvara amfetaminski blues zvan “Hey Grandma”, koja je uz “Omaha” jedini singl Moby Grapea koji je vidio kakve takve top-liste. “Fall On You” iz pera gitarista Petera Lewisa je još jedan dragulj garage rocka u kojem se ujedinjuje autorska vještina, čvrsta svirka i višeglasno pjevanje. “Ain’t No Use” dolazi iz drugog dijela spektra, gdje imamo priliku čuti nadahnuća iz folka i bluegrassa.
Ovako će novce i novce zarađivati Eaglesi, Crosby, Stills and Nash i mnogi drugi. “Omaha” je najprepoznatljivija pjesma s albuma sastavljena od uvoda sa “zvukom unatrag”, gitarističkog riffa i solaže koje lome prste. Aduta na ploči ima još: Robert Plant je svojevremeno obradio nježnu folk stvar na tragu Simona and Garfunkela “8:05”, a tu je i nježna balada “Someday”, rad Skipa Spencea, bubnjara Dona Stevensona i gitarista Jerryja Millera, dok soul stvar “Come In the Morning” predstavlja podcijenjeni vokal i autorski kapacitet basista Boba Mosleya. Moby Grape je uzeo “thin wild mercury sound” Boba Dylana i odveo ga korak dalje, u spajanje američkih žanrova koje će dekadama poslije biti poznato kao americana.
No, te tri šestice u datumu ipak nisu dobar znak. Producent David Rubinson pobrinuo se za stereo-miks, tada tehnološku novotariju jer je Moby Grape bila grupa novog doba. Nažalost, stereo-miks je bio često sviran na mono-opremi, pogotovo na underground radio-stanicama i na taj način, dio zvučne slike nije ostao prepoznat, pogotovo je patio zvuk višeglasja. Na dan izdavanja albuma, sastav je imao koncert u dvorani Avalon Ballroom u San Franciscu. Diskografska kuća Columbia pobrinula se za promociju i, budimo iskreni, nije škrtarila. Bilo je 700 boca vina nazvanog “Moby Grape”, padanja latica orhideja sa stropa, gostima su poklanjani luksuzni press-paketi s pet singlova koji su izdani tog istog dana, i kao šlag na tortu, bio je koncert grupe koja je bila uvježbana poput čete komandosa.
Dan poslije u ranim jutarnjim satima, gitaristi grupe Miller, Lewis i Spence, privedeni su na policiju zbog sumnji u općenje s maloljetnicama, a Millera se još teretilo za posjedovanje trave. Optužbe su na kraju odbačene, no glasine su učinile svoje. Iako je debi došao do 24. mjesta najprodavanijih albuma, turneja je prošla katastrofalno, a ekscesno ponašanje članova grupe također nije pomoglo. Pa ipak, 24. mjesto na top-listi i povoljne kritike ocijenjene su kao relativan uspjeh i na redu je bilo snimanje drugog albuma. Tulumarenje, Hollywood, droga, sklonosti nepodopštinama… sve to nije doprinijelo radnoj atmosferi. U cilju da ih dovede u red, Rubinson je kompletnu grupu preselio iz Californije u New York na snimanje albuma nasljednika, koji će biti dvostruki i kao takav kršten kao “Wow/Grape Jam”. “Wow” je sadržavao kraće pjesme, dok su se na “Grape Jam” nalazile dulje teme, uz veću dozu umjetničke slobode.
Bolji plasman na top listi nije mogao sakriti činjenicu da se “Wow/Grape Jam” mnogo slabije prodavao, a odnosi u grupi dosegli su kritičnu točku kada je Spence, valjda pod utjecajem tko zna čega, sjekirom razvalio vrata hotelske sobe u namjeri da ubije Millera i Stevensona. Spence je završio prvo u zatvoru, a onda i na psihijatriji i, suvišno je reći, na izlaznim vratima grupe koju je osnovao. Urbana je legenda da je po izlasku iz ustanove sjeo na motor, u pidžami zapalio do Nashvillea i tamo snimio svoj jedini solo-album “Oar”. Izdan 1969., “Oar” je okupio kultno sljedbeništvo unatoč tome što je dugo vremena nosio titulu “najslabije prodavan album u povijesti diskografske kuće Columbia”. Idućih trideset godina svog života Spence se mučio s ovisnostima, psihičkim tegobama, beskućništvom i generalno lošim zdravljem, da bi 1999., ležeći na samrti, uništen rakom pluća, preslušao još neobjavljeni album “More Oar: A Tribute To Skip Spence” snimljen s namjerom da mu se od prodaje pomogne platiti račune za liječenje. Beck, Tom Waits, Robert Plant, Mark Lanegan, Alejandro Escovedo, Greg Dulli, Mudhoney i drugi velikani suvremene muzike odali su počast ludom dijamantu sa zapadne obale Amerike.
A Moby Grape? Preostali kvartet snimio je “Moby Grape ’69” koji je dobio nešto bolje kritike od “Wow/Grape Jam”, no glavni je val propušten i album je prošao nezamijećeno kod publike. Još je “Moby Grape ’69” dobro i prošao jer su naredni albumi dobili još manje pažnje. Bob Mosley, autor najbolje pjesme na albumu Grapea iz šezdeset i devete, “It’s a Beautiful Day Today”, razočarao se u kompletan muzički biznis i htio je postati marinac, no nije mogao savladati neke svoje emotivne prepreke. I Mosley je, kao i Spence, imao višegodišnji beskućnički staž koji je sredinom devedesetih okončan zalaganjem kolege iz benda Petera Lewisa. Isto tako, usprkos epizodi sa sjekirom, članovi grupe nastavljali su svirati i snimati Spenceove pjesme na albumima koji su slijedili u sedamdesetima i osamdesetima. Zbog spora s managerom Katzom, povremeno su kao autore ispod pjesama potpisivali druge ljude.
Unatoč burnom periodu u šezdesetima, članovi grupe međusobno su postali mnogo bliži nego što su očekivali. U osamdesetima, devedesetima i u 21. stoljeću bila su bezbrojna ponovna okupljanja u kojima bi sudjelovao i Spence, a Miller, Mosley i Lewis čak i danas povremeno znaju zajedno zasvirati.
“What a long, strange trip it’s been”, pjevali su njihovi sugrađani, grupa The Grateful Dead. U konačnici, trud Petera Lewisa, Skipa Spencea, Dona Stevensona, Jerryja Millera i Boba Mosleya se isplatio. Unatoč stalnim zabranama od strane managera i suludim ugovorima koje su potpisivali, nasljeđe prvog albuma grupe Moby Grape živi, bilo kao proto punk, bilo kao americana ili kao psihodelija.
