Miles Peck (Swingin’ Utters): “Konačni proizvod je nešto sa čime smo svi sretni”

Swingin’ Utters su dugovječni američki punk-rock bend s kojim smo se zadnjih godina imali priliku pobliže upoznati.

Svirali su kod nas i nedaleko od nas, u jednom navratu s njima smo popričali, a u zadnje tri godine snimili su čak tri albuma – “Here, Under Protest“, “Poorly Formed” i aktualni “Fistful of Hollow” koji se trenutno vrti u CD playeru i čeka konačnu presudu…

Ovaj put porazgovarali smo s basistom Milesom Peckom.Odnedavno si član Uttersa. Kad si im se pridružio i kako je došlo do toga?
Počeo sam svirati s njima u ljeto 2011., uskakao na turnejama i svašta-nešto. Mislim da sam krajem te godine ili početkom 2012. službeno postao članom. Spike je imao druge interese i nije više mogao pratiti Uttesre na turnejama.

Jesi li poznavao bend otprije?
Bili smo poznanici, to je to, Grega sam znao najbolje. S njim sam svirao u lokalnom bendu, The Lowdowns, kratko vrijeme. Isto tako, moj drugi bend u to vrijeme je znao svirati na koncertima s Uttersima i The Filthy Thieving Bastardsima. Moje ime je jednostavno iskočilo u razgovoru o mogućim kandidatima za zamjenu Spikeu i eto, ostatak je, kako kažu, povijest.

Koliko si bio uključen u pisanju prethodnog albuma, “Poorly Formed“?
Na toj ploči nisam bio pretjerano involviran u pisanju. Darius, Johnny i Jack su većinu pjesama već imali isplanirano. Uglavnom sam se koncentrirao na bas, ubacio pokoju riječ tu i tamo i to je više manje to. Tek sam se bio pridružio bendu i zadnje što sam htio napraviti je biti im na putu.

Govori se kako si ovaj put bio dosta proaktivan...
Na novom albumu Johnny i ja smo surađivali na četiri pjesme. U početku nisam baš bio nešto motiviran za pisanje. Ovi momci su fenomenalni i kreativni, i jednostavno nisam htio ništa od toga upropastiti, kužiš? Činilo mi se arogantno da ‘novi tip’ ušeta u dobro ukomponiran bend i počne ubacivati svoja sranja. Opet, raditi s Johnnyem je super lako i zabavno, i on je na to gledao tako kako sam ja mislio. Zapravo, nitko od njih nije to krivo vidio. Svi su bili otvoreni i prihvatili su mene i ono što mogu pružiti. Sve je bilo lagano i ugodno.

Super! Što nam možeš reći o novom albumu, “Fistful of Hollow”?
Bilo nam je super s Chrisom Duganom u Jingletown studiju u Oaklandu. Imamo sreće što smo radili s njim ovih par godina i ne mogu ni opisati kako je s njim snimati. Cijelo iskustvo je bilo fenomenalno. Mislim da je rad s njim uvelike pomogao u oblikovanju ovog albuma i zvuka. Konačni proizvod je nešto sa čime smo svi sretni, miks različitih stilova koji super sjedaju jedan s drugim.

Ovo je treći album u tri godine – nazire li se trend?
Hm da, teško je reći. Volio bih to?!

Je li prerano reći kako možemo očekivati novi album za godinu, godinu i pol?
Vidjet ćemo! Čini se da stalno smišljamo nove riffove, ideje i pjesme.

Ti si bio, ili jesi, uključen u više bendova? The Sore Thumbs?
Da, oni su trenutno neaktivni. Prestali smo svirati prije skoro dvije godine. Bila je to dobra vožnja. Smatram te momke svojom obitelji, bili smo skupa preko deset godina i upoznali mnogo ljudi. Definitivno ne bih bio ovdje gdje sam danas da nije bilo tog benda.

toyGuitar? To je nešto novo?
Da, toyGuitar je noviji projektm skupa smo nekih godinu i pol. Kad samo počeo svirati s Uttersima, Jack i ja smo se našli i počeli petljati s riffovima što je evoluiralo u novi bend. Adeline Records izbacili su naš 7″, a 27. siječnja izlazi nam debi album za Fat Wreck Chords. Obje ploče smo snimili s već spomenutim Chrisom Duganom i sve se čini super zabavno i svježe.

Što najviše voliš kod ovog čime se baviš?
Najviše cijenim kreativni aspekt. Svirati koncerte, putovati i upoznavati ljude – sve su to fenomenalni elementi, no sviranje i proces snimanja su najbolji. Kao da složiš neku ogromnu puzzle sliku.

Reci nam za kraj jedno mjesto gdje još nisi bio, a htio bi ići, možda odsvirati koncert?
Ima puno takvih mjesta! Ako bih morao odabrati jedno, tada bi to bio Japan. Čini se kao da imaju potpuno drukčiji svijet tamo, neki svemir za sebe. Volio bih to iskusiti!