Ako će se ikad raditi top lista najboljih sekundanata u pojedinim bendovima, jedno od najviših mjesta bit će rezervirano za australskog muzičara, multiinstrumentalista i kompozitora Micka Harveya, koji je 35 godina svirao s Nickom Caveom u Boys Next Door, Birthday Party i The Bad Seeds.
Početkom 2009. Harvey je objavio svoj odlazak iz The Bad Seedsa, no novi uspjeh doživio je radom na albumu “Let England Shake” njegove prezimenjakinje PJ Harvey. Također, Mick Harvey ima svoju solo karijeru: posljednji album “Sketches from the Book of the Dead” doživio je umjeren uspjeh te potakao Harveya da održi turneju po Europi. Intervju je vođen preko telefona, uz prisustvo svih čari nestabilnog signala.
Snimili ste dva albuma obrada pjesama Sergea Gainsbourga. Hoćete li ih izvoditi?
Povremeno te pjesme sviram na bisu, no stvar je u tome što mi je zadnji album toliko intiman i različit da kraj njega Gainsbourgove pjesme ‘strše’.
Što je s pjesmama koje ste napisali s Nickom Caveom?
Ne izvodim pjesme iz repertoara The Bad Seedsa, odnosno ne izvodim pjesme koje inače ne pjevam. Izglednije je da pjevam pjesme s albuma PJ Harvey, ali ni njih ne izvodim.
Na svom novom albumu posvetili ste pjesmu “October Boy” Rowlandu S. Howardu. Kako ga se sjećate?
Bio je prilično kompleksna i teška osoba, kako za sebe tako i za druge. Postoji dokumentarac o njemu. Jeste li ga gledali?
Ne.
Sad je sigurno taj dokumentarac i na DVD-u. Rowland je kao umjetnik imao jasnu i snažnu viziju, bio je poseban, imao je drugačiji zvuk, a nikad nismo previše oko toga diskutirali. Uživali smo svirati skupa u The Birthday Party i Crime and City Solution.
Odrasli ste u religioznoj obitelji. Kako su oni prihvatili da svirate pjesme čiji su stihovi “I’ve been contemplating suicide“?
Nisu im se sviđale pjesme. Mama je smatrala da Nick nije baš najbolje društvo za mene i da s njim ne bih trebao svirati, pa sam je prije nekoliko godina konačno poslušao (smijeh)… A moj otac pogotovo.
Izjavili ste da je Nick Cave postao pjevač jer je imao najveći ego. Što je s Vašim egom, kad ste postali pjevač?
To su dvije različite stvari. Kada mlada osoba postaje pjevač, to se čini dijelom i iz želje da se privuče pažnja. Ja sam odlučio postati pjevač nakon trideset godina bavljenja glazbom, jer mi je to način da izrazim svoje pjesme i svoje ideje. Nisam postao pjevač da privlačim pažnju, nego čisto iz muzičkih razloga.
Bili ste odgovorni za ponovno izdavanje albuma Nicka Cavea i The Bad Seedsa. Kako to da “Live Seeds” nije uključen u program reizdanja?
Nisam baš zadovoljan sa zvukom na “Live Seeds”. Mnogo je bolji zapis iz Royal Albert Halla ili “Abattoir Blues Tour”.
Ipak “Live Seeds” sadrži neke snimke pjesama s albuma “Henry’s Dream“, s čijim zvukom niste zadovoljni. Mislio sam da ste na taj način htjeli predstaviti pjesme više onako kako ste htjeli.
“Henry’s Dream” odličan je album s lošim miksom. Miksan je dvaput. Od svih deluxe reizdanja albuma jedino je “Henry’s Dream” remiksiran u 5.1. izdanju. Taj miks u 5.1. izdanju razlikuje se od originalnog miksa i po meni je mnogo bolji.
Novoobjavljeno reizdanje albuma “Dig Lazarus!!! Dig!!!” sadrži dokumentarac o albumu u kojem se ne pojavljujete. Je li to bila Vaša odluka?
Da. Iako se reizdanje albuma “Dig Lazarus!!! Dig!!!” pojavilo tek sada, svi intervjui za dokumentarce bili su snimani tijekom 2008. i u to doba osjećao sam da nisam imao dovoljan odmak od rada na tom albumu, u smislu objektivnosti. Baš smo u to doba bili na turneji. Protokom vremena stekao sam bolji uvid u taj album i bolje sam ga razumio.
Kako ste se osjećali tijekom te turneje?
Raznoliko. Bilo je to teško vrijeme. U nekim sam koncertima uživao, kod nekih koncerata mi se nije svidio pristup, pa sam bio nesretan. Znao sam da uskoro idem iz benda i da ću se baviti nekim drugim stvarima pa sam uživao dok sam mogao.
