Metalci imaju novu ‘čagicu’ – Crabcore

Iako ljubitelji žestoke muzike najčešće imaju ritma, rijetko kada će ih se vidjeti kako znalački vladaju nekim plesnim podijem na svadbama.

Neutralni promatrač najčešće će metal koncerte opisati ‘mahnitim skakanjem’, ‘nekontroliranim mahanjem glavom’ i ‘kaotičnim bacanjem po ostalima oko sebe’. Oni malo strpljiviji i korektniji ipak će prihvatiti neke od ‘spretnijih’ naziva i definicija. Headbanging, Crowdurfing ili Stage Diving nisu neki znanstveno donešeni nazivi, već jednostavno sve zvuči više ‘cool’ na engleskom.

No, ‘plesni’ pokretni povezani s nekim muzičkim žanrom izazvali su još jedan fenomen. Dok su se metal, hardcore i slični u svojoj evoluciji širili na metalcore, deathcore, christian-core, math-core, screamo, odjednom je, ili ponestalo naziva, ili je nekome sa strane postalo smiješno muziku s jako sličnim zvukom strogo trpati u ladice. Malo su se razlikovali po brzini, pa po načinu pjevanja, pa naposlijetku i po riječima i ideologiji koju slijede.

Kad je zbilja nestalo ideja, došlo je do toga da je metalcore dobio podvrstu koja se od matične ne razlikuje ni po instrumentima, ni po vrsti, ni po zvuku, već po – pokretima. Dame i gospodo, uvijek originalni glazbeni svijet smislio je ‘Crabcore’! Kako sada stvati stoje, radi se o emocore/screamo bendovima koji će svoj naziv zahvaliti pozama koje članovi benda zauzimaju dok sviraju. Sami naziv jasan je sam po sebi, a tečaj iz engleskog samo kaže da ‘Crab’ znači rak.Trenutno su preporuke (ako već želite svirati Crabcore) da tijelo držite dovoljno nisko, ali noge jako široko kako bi u koljenima dobili minimalno 90 stupnjeva. Da bi još više ličili na raka koji trčakara plažom, red je i da težinu tijela prebacujete s jedne noge na drugu. Dok će vam ovo preporučiti većina fizioterapeuta (vjerojatno i nešto rezerviraniji basist Metallice Rob Trujillo), ‘veliku kontroverzu’ izaziva još jedan pokret – član benda jednostavno svirajući trči u mjestu (?!).Da sve skupa ne bi izgledalo neuvježbano, svaki bend ima tzv. ‘Chief Crabwalkera’ koji diktira brzinu i ritam tog ‘plesa’. Ono što je zanimljivo, Crabcore se prozvao pokretom u trenutku kada ga ‘svira’ samo jedan bend. Zovu se Attack Attack! i postoji mogućnost da za nekoliko desetljeća budu nazivani svojevrsnim revolucionarima. Tko zna! No, za sada, ipak, izazivaju dvojake reakcije.

Prosudite sami – je li Crabwalk dostojan još jednom metal čagicom?!