Meri (Eluveitie): “‘Helvetios’ je pogled na rat i zločin ‘običnih’ ljudi koji su se borili za svoju slobodu”

Uspon i procvat karijere kakav ima Eluveitie u zadnje vrijeme, poželio bi svaki bend, no za to mu je ipak trebalo oko šest godina.

Čisto da se ne pomisli kako su imali fortunu na svojoj strani od samih
početaka, već je najveći dio toga napravljen zahvaljujući trudu i
odricanju svih članova.

Točnije, do albuma “Slania“, a tada su već postojali šest godina i imali iza sebe EP “Ven” (2004.) i debi album “Spirit” (2006.). Dakle, nije da im je baš sve, i to odmah, palo s neba.

Taj album, objavljen za Nuclear Blast, puno je bolje prikazao bend, izbacio ih iz underground okruženja, te promovirao u jedan od najpopularnijih i ponajboljih folk metal bendova današnjice. Da je tome tako, pokazao je i akustični album “Evocation I: The Arcane Dominion” i “Everything Remains (As It Never Was)“, te brojni nastupi na velikim festivalima, ali i sve češće headlinerske turneje, kao i rapidno povećanje interesa za njih među folk, pa i širom metal populacijom.

Veljača je još jednom donijela novi album Eluveitiea, ovoga puta naziva “Helvetios“, a koliko se s godinama promijenio Eluveitie, koliko njegovi članovi, kakav je odnos novog i prošlih albuma, kako doživljavaju hrvatske fanove, s kime je zabavno, a s kime zanimljivo biti na turnejama, doznat ćemo od violinistice Meri, koju ponovno ugošćujemo.Meri, zadnji put razgovarali smo prije tri i pol godine na Metalcampu 2008. Koliko je danas Eluveitie drukčiji?
Da, sjećam se našeg razgovora na Metal Campu. Sjećam se isto da smo se dobro nasmijali i da nam je bilo zabavno. Mislim da se u međuvremenu puno toga promijenilo u našem bendu. Meni kao članici možda i nije moguće vidjeti razvoj u cijelosti, jer se i ja od početaka i sama razvijam i krećem u tom svijetu koji se zove Eluveitie. Sigurno ti mogu reći da se mi, članovi benda, nakon tih godina međusobno toliko dobro poznajemo da danas imamo puno manje problema u odnosu. Imamo više razumijevanja i strpljenja jedno za drugo.

Gledajući sa stručne strane, mogu ti reći da svatko u bendu ima puno kvalitetniju opremu nego što smo si je mogli priuštiti prije četiri godine. Svatko je na svom instrumentu čujno napredovao, tako da se i naše pjesme danas razvijaju na puno višem nivou.

Razlika je i u tome što ste od tada dva puta nastupili u Hrvatskoj. S Kreatorom 2009. i s Korpiklaanijem 2010. godine. Kako si se osjećala kod nas, što misliš o hrvatskoj metal publici?
Mislim da je naš drugi koncert u Hrvatskoj bio puno bolji i uspješniji nego kad smo dolazili s Kreatorom 2009. godine u Boogaloo. Kao prvo, atmosfera u Močvari bila je puno iskrenija i ljubaznija. Mi smo se one večeri nakon koncerta još do zore družili s našim hrvatskim fanovima, prijateljima, i čak s nekoliko obitelji s moje strane. Meni će ta večer uvijek ostati u sjećanju kao vrlo jedinstvena, vesela i uspješna. Kad je Chrigel tijekom koncerta najavio sljedeću pjesmu, počeo bi s “Kingdom…” i gotovo cijela publika bi na sav glas završila “…Come Undone”. Sjećam se da se okrenuo prema meni i nježno nasmijao. Koža nam se naježila. Ludilo!

U našem prethodnom razgovoru pričali smo o albumu “Slania“, a sada ćemo o “Helvetios“. Koliko su oni glazbeno slični ili različiti?
“Helvetios” i “Slania”dosta su različiti albumi. Dok u vrijeme “Slanie” još uvijek nismo pronašli pravi zvuk albuma kakav smo željeli, to nam je uspjelo na “Helvetios”. Tommy je prvi tonski tehničar koji je uspio ostvariti da Eluveitie zvuči onako kako si je Chrigel od prvog dana zamišljao. Naravno da to nije jednostavna stvar kod toliko instrumenata.

Ne želim reći da smo razočarani s produkcijom naših prethodnih albuma, ali to nikada nije bilo ono što smo zapravo željeli. Zato smo presretni s novim. S pjesmama, ali i s miksom. Pogotovo ja. Violina napokon zvuči kao prava violina, a ne kao neki midi-sintisajzer. Glazbeno su to dva potpuno drukčija albuma. “Helvetios” je suroviji, pjesme su obrađene na puno višem nivou, a tematika je brutalnija i ozbiljnija. To se automatski odnosi i na glazbu.

Gdje ste snimali album? Je li sniman na jednoj ili više lokacija?
Bubnjeve, gitare, bas i vokal snimali smo u New Sound studiju kod legendarnog gitarista Coronera Tommya Vetterlija u Švicarskoj. Violinu, hurdy-gurdy i sve ostale akustične instrumente snimali smo u Soundfarm studiju, također u Švicarskoj, jer Anna tamo trenutno apsolvira praksu kao tonska tehničarka, tako da smo to odlično mogli složiti sa snimkama za “Helvetios”.

Tko je autor glazbe, tekstova… Jesu li tekstovi samo na engleskom ili ih ima i na galskom, kao što ste ranije radili?
Autor glazbe pretežno je Chrigel, ali i na ovom albumu smo Ivo, Anna i ja bili co-songwriteri, kao što smo to već bili i na prethodnim albumima. Chrigel je i autor tekstova. Ponekad mu i tu Anna pomaže jer joj je otac podrijetlom iz Irske i dobro zna engleski. Na albumu ćeš i ovaj puta naći nekoliko tekstova na galskom, kao na primjer u pjesmama “Luxtos”, “Home” i “Scorched Earth”.

“Helvetios” je priča o galskom ratu. Reci nam na čemu se baziraju tekstovi?
Pročitala sam knjigu “Galski rat” prije nekoliko godina. Tu knjigu napisao je Gaj Julije Cezar prije više od dvije tisuće godina. Naravno, to je jednostrana priča o razvoju njegovog osvajačkog pohoda nad Europom i europskim plemenima. Chrigel pokušava ispričati priče tih (svog) plemena. Pogled na rat i zločin od strane ‘običnih’ ljudi koji su se borili za svoju slobodu, za svoj identitet, za svoju obitelj i za svoje običaje, protiv nadmoćnog agresora. Tim malim ljudima, nikada u povijesti nije bilo pruženo da se njihov pogled i iskustvo proslijede s osvajačima tog doba u obliku jedne divno izrađene knjige, kakva je na primjer “Galski Rat”, koju možemo kupiti u svakoj knjižari. U svojoj ‘istrazi’ Chrigel uvijek želi naći priče i činjenice te druge, slabije strane, onih običnih, zaboravljenih ljudi i njihovih junaka.

Epona je galska božica. Pjesma “A Rose For Epona” posvećena je njoj, pretpostavljam. To je divna pjesma, slušao sam je i u akustičnoj izvedbi. Što ti misliš? Dopada li se tebi?
Naravno da mi se naša glazba općenito dopada (smijeh), prema tome i “A Rose For Epona”. Pogotovo mi se sviđa Annin glas koji tu pjesmu čini posebnom. Iako sam, inače, više fan pjesama kao “Havoc”, “The Siege” i “Meet The Enemy”. Znači, više sam ljubitelj naših žestokih djela.

Ima li i ovaj album neku pjesmu s posebnom pričom? Kao što su, recimo, “Inis Mona” ili “Thousandfold”?
“Helvetios” je konceptualan album na kojem svaka pjesma ima svoju posebnu priču i u kontekstu pripovijeda priču galskog rata. Stoga je teško izabrati jednu pjesmu kao naprimjer “Inis Mona”. Ali možda ti mogu ukratko objasniti o čemu se radi u pjesmi “A Rose For Epona”. Radi se u stvari o galskoj curici koja je tih ratnih godina izgubila vjeru u božicu Eponu, ne može više podnijeti muke rata i situacija njezinog plemena izgleda joj bezizlazno. Zbog toga optužuje božicu Eponu kako je mogla dopustiti da do toga dođe. Zbog okrutnosti koje se događaju oko nje curica gubi vjeru u božicu Eponu.

Anna sve više pjeva na albumima i zaista ima odličan glas. Činilo mi se da je u počecima djelovala nekako plašljivo. Kako je sada?
Meni Anna nikada nije djelovala plašljivo (smijeh). Logično je da se ona kroz ulogu pjevačice morala naviknuti biti eksponirana, više nego recimo ja kao violinistica. Međutim, mislim da njoj to dobro pristaje i da je odlično prihvatila tu ulogu, jer zapravo ima odličan glas i mi je svi podupiremo da što više pjeva.

Vaš je život baziran na turnejama i snimanjima novih pjesama. S kojim bendom imate najbolji odnos? Čuo sam da su momci iz Korpiklaanija jako zabavni (smijeh).
Tu je dosta teško dati općeniti odgovor za sve nas, jer svatko ima svoj omiljen bend i bira svoje društvo na turnejama. Meni osobno, do dan-danas, Primordial je jedan od najdražih bendova. S njima sam se odlično razumjela i ‘slavili’ smo odlične zabave. Dijelimo sličan humor i zanimanja. Momci iz Korpiklaanija jesu zabavni. Moglo bi se reći da su ponekad čak prezabavni. Ako dijeliš bus s bendom koji svakodnevno popije najmanje bocu vodke i svaku noć u busu glasno pjeva, sve do sedam, osam sati ujutro, vjeruj mi da bi i tebi dosadilo. Najkasnije nakon dva tjedna (smijeh).

Ove godine ponovno nastupate na Metalcampu. Mislim da će vam to biti četvrti nastup. Je li vam taj festival poseban na neki način?
Sredina i okoliš u kojem se održava Metalcamp već su posebni. Publika je svake godine izuzetno entuzijastična, oduševljena i energična i sastoji se od metal fanova iz svih krajeva svijeta. Ta kombinacija stvara jedinstvenu atmosferu i tko tu ne bi volio nastupati?

Svirate i na Pagan Festu. Planirate li možda još neku turneju ili ćete se pripremati za ljetne festivale?
Trenutno smo na dužoj turneji po SAD-u i Kanadi. Bili smo u Brazilu, Meksiku i nakon toga ćemo svirati na Pagan Festu po Srednjoj Europi. Zato ne planiramo dodatne turneje nego se baš pripremamo za ljetne festivale, kao što si to dobro naslutio.

Kada možemo očekivati nastavak “Evocation I: The Arcane Dominion”? Vaš drugi akustični album.
Budući da smo sada objavili “Helvetios” i planiramo ga promovirati na našim sljedećim turnejama po cijelom svijetu, nismo čak niti imali priliku razgovarati o nastavku “Evocation” koncepta. Sigurno je da ćemo ga snimiti jednog dana, ali još nemamo nikakvih vremenskih planova što se toga tiče, i mislim da ti mogu realistično reći kako do sredine 2013. godine sigurno neće biti nastavka našeg akustičnog albuma.

Planirate li možda objaviti koncertni album?
Ne, trenutno još nemamo nikakvih planova u tom smjeru.

Nadam se da ćemo se vidjeti na nekom od vaših festivala. S obzirom da si porijeklom ‘naša’, iz Hrvatske, želiš li nešto posebno reći fanovima Eluveitiea u Hrvatskoj?
I ja se isto nadam da ćemo se opet vidjeti. Možda čak na ovogodišnjem izdanju Metalfesta u Zadru. Oduševljeni smo ako ćemo napokon imati priliku nastupati na našoj prekrasnoj obali i jedva čekamo da vam uživo prezentiramo naše nove pjesme s “Helvetios” albuma. Budite pozdravljeni i želimo vam od srca sve najbolje i nadam se da se uskoro vidimo u Zadru. Pozdrav.