Povodom početka 5. festivala Žedno uho u organizaciji KSET-a, najbolja najava samog festivala i izvođača koji će na njemu nastupiti može doći od organizatora festivala Mate Škugora. Muzika.hr donosi vam upravo takvu najavu. Intervju je napravljen dan prije početka festivala (utorak, 13. travnja) jer za Matu ne postoje radni i neradni dani. Svi su radni, pa mu tako ni uskrsni ponedjeljak nije predstavljao problem za odvojiti malo vremena za ovaj intervju.
Zato – Mate Škugor i ‘Žedno uho’….
Mate, ti si bio jedan od osnivača časopisa Žedno Uho iz 1997. Kako je od malog fanzina došlo do velikog festivala?
Osnivač ‘Žednog uha’ je bio zapravo pokojni Ivica Baričević-Bara, to je bila njegova ideja. Nas trojica, četvorica kao ekipa smo to pokrenuli, ali on je bio taj koji je našao novce za to, imao je ideju, volju, sve je sam financirao i izgurao je to do kraja. Budući da je bio grafički dizajner, super je znao složiti fanzin, svaki put je išao drugi format.
S vremenom smo se sve više orijentirali prema organizaciji koncerata, tako da nismo više imali vremena za fanzin, a i Bara se bacio u izdavaštvo, odn. više se orijentirao na etiketu Earwing Records. Ja sam istovremeno počeo raditi u KSET-u sve više koncerata i jednostavno više nismo imali vremena za baviti se fanzinom.
Ideja je od početka bila imati klupski festival, a što se tiče dužine održavanja festivala, tu smo sebi dali dosta slobode i ove četiri godine (sada je peta godina održavanja festivala) se eksperimentiralo između dva principa: jedan je da festival traje 10 dana i da ide dan za danom, a drugi je da traje 3-4 tjedna i da bude 3-4 događanja tjedno. Ove jeseni smo imali Earwing Jazz Festival koji je trajao 10 dana za redom i čuli smo da su ljudi bili iscrpljeni, kao i mi uostalom, pa mislim da im se ova druga varijanta više sviđa. Nakon ovog festivala stavit ćemo anketu na na našu web stranicu (www.kset.org) i pitat ćemo ljude što im se više sviđa. Ako stvarno bude ovo drugo, onda ćemo taj oblik festivala zadržati i dalje.
Tko su organizatori festivala?
Organizator je KSET, odn. Earwing Booking, to je neprofitna koncertna agencija koju smo pokrenuli Bara i ja i ona je zaživjela prevnestveno u KSET-u, tako da možemo slobodno reći da je KSET organizator.
Međutim, festival izlazi iz okvira KSET-a, jedan koncert se trebao dogoditi u Močvari, no na kraju je ispalo da se tri koncerta rade u suradnji s SC Agencijom i održat će se u njihovim prostorima – dva u kinu SC, a završni koncert u SKUC-u, u dvorani Pauk.
Prije četiri godine je bend koji otvara ovogodišnji festival, Trans Am, svirao u Tvornici, no tamo je bilo dosta propusta u organizaciji, možeš li reći što se točno dogodilo tada?
Da, Trans Am je svirao u Tvornici, ali su organizatori htjeli otkazati koncert dan prije ugovorenog nastupa. Ma u biti, mogli smo mi taj koncert organizirati u KSET-u, ali ideja je bila omogućiti širem krugu ljudi da čuju Trans Am koji su baš tada postajali dosta popularni.
No, ljudi koji vode Tvornicu su ispali jako neprofesionalni, nisu ništa napravili, nisu se pobrinuli za smještaj, za plakate, oglašavanje, ništa. Kada smo vidjeli da nema plakata onda smo na brzinu improvizirali. To je bio 8.1.2000., znači nakon Nove godine, niti jedna tiskara nije radila, onda smo na brzinu fotokopirali neke plakate i ja sam ih lijepio po gradu. A za smještaj smo se snašli privatno, no i bez obzira na to što smo se mi snašli i što se njima nije dalo uopće oko toga truditi, na kraju su htjeli otkazati koncert. I onda smo rekli da to ne dolazi u obzir, nego da ćemo mi preuzeti sve na sebe, znači i financijske rizike. Jer gazda Tvornice je mislio da to neće proći uopće, da će biti malo ljudi, na kraju je bilo dosta ljudi, ali smo i mi i bend ostali bez novca, a on je na nama dobro zaradio.
Tko financira festival Žedno uho?
Gradski ured za kulturu, koji inače potpomaže cijeli program KSET-a, znači redoviti koncertni program, ali odmah mogu reći da taj novac koji dobivamo od grada nije dovoljan niti za platiti hotelske troškove bendovima. Ove godine smo dobili 145 000 kn, a godišnji hotelski račun je preko 170 000 kn. I sigurno da ovakav program ne bi mogli složiti da tu imamo bilo koga na plaći, znači da postoji samo jedna osoba koja prima plaću to bi godišnje bilo nekakvih 40-50 000 kn i to se ne bi moglo raditi.
Također nas financira i Ministarstvo kulture, no tu se situacija malo iskomplicirala. Novo ministarstvo (koje je krivnju svalilo na državnog tajnika u Ministarstvu koji je navodno slagao novi zakon o kuturnim vijećima) je naime odlučilo ukinuti Vijeća za tzv. medijsku kulturu, odn. Vijeća za neinstitucionalnu kulturu i tako smo mi skoro ostati bez potpore Ministarstva kulture. Međutim, ta se priča izokrenula jako brzo, HDZ je predložio amandman na predloženi zakon, tako da će to vijeće pod novim imenom nastaviti djelovati i izgleda da ćemo ponovo dobiti potporu od Ministarstva, koja je otprilike bila iste visine kao ona od Gradskog ureda za kulturu.
Lani smo inače dobili i potporu od Ministarstva znanosti i tehnologije, a razlog je taj što su oni provalili Studentski zbor, odn. otkrili su da se oni neplanski financiraju i da troše novac za svoje potrebe. Studentski zbor nama tri godine ni kune nije dao za ove projekte i na sve načine su nas pokušavali, i uspjevali, zaobići. Mi nismo dizali neku graju, meni je bilo najviše zbog fakulteta, jer fakultet ne želi da dižemo frku po medijima.
Uglavnom, kada je Ministarstvo znanosti i tehnologije shvatilo što radi Studentski zbor i kad im nisu dostavili godišnje izvješće o financiranju, obustavili su im dodjelu novca i sami su raspisali natječaj. Mi smo aplicirali i dobili smo evo za ilustraciju 90 000 kn i to nas je spasilo u biti, uspjeli smo kupiti i nešto opreme zahvaljujući tome.
Kako je došlo do suradnje s grupom Faust?
To je jedan od plodova našeg dugogodišnjeg rada, upoznali smo naime dosta ljudi, mi više-manje ne radimo po principu ‘mi smo firma koja radi s nekom koncertnom agencijom’, već je sve više na bazi nekih prijateljstava i poznanstava. S vremenom smo se sprijateljili s tim promotorima i ljudima koji vode neke koncertne agencije po Europi, pa tako između ostalog i s menadžerom grupe Dialogue. I onda sam ja nedavno uspio nabaviti prvi album Fausta, javio sam tom prijatelju da sam konačno uspio nabaviti tu ploču i da me koštala čitavo bogatstvo, on se onda nasmijao i rekao da će mi poslati neke diskove koje su oni njemu dali, pošto je on njihov prijatelj. Oni inače nemaju menadžera zato što ne sviraju koncerte; sviraju samo ako ih netko pozove, na prijateljsku foru i to jedan koncert u godinu, dvije. I onda kad sam ja dobio te diskove, skužio sam da 27.4. sviraju Lambchop, a 28.4. je meni rođendan, i skužio sam da u istom prostoru može ostati isti razglas i onda sam tom prijatelju poslao mail jel’ mogu doći Faust svirati za moj rođendan, on ih je pitao i oni su pristali.
Riječ, dvije o Lambchopu, zasigurno najpoznatijem imenu ovogodišnjeg festivala?
Lambchop trenutno jako dobro kotira u svijetu, dosta su ih počeli isfuravati posvuda. Napravili su dobru foru sa ovim novim albumom, dvije ploče su snimili odjednom, paralelno, i izdali ih kao dva CD-a, ali za cijenu jednoga, što je dobar marketinški trik jer ljudi vole dobiti dvije stvari za cijenu jedne, a i pokazalo se da su ploče jako dobre.
Možda će biti mali problem oko samog održavanja njihovog koncerta, jer oni su dosta glasni uživo, a istovremeno imaju jako tihe dijelove. Zbog toga je bila dilema da li to raditi u pravom klupskom prostoru (u Pauku) ili u kinu SC, ali smo se na kraju baš zbog tih tiših pjesama, koje ljudi u klupskim prostorima zapravo nadglasaju, odlučili za sjedeća mjesta, odn. za kino SC.
Koji je po tebi najzanimljiviji bend na festivalu?
Pa recimo cijela priča oko Fausta, do toga mi je stvarno bilo stalo, nisam mislio uopće da ću ih ikada vidjeti uživo, mislim da istočno od Münchena nisu ni svirali, ne znam ni da li su bili u Beču. A i oni vole onako malo bizarne stvari i kada ih netko pozove da sviraju za njegov rođendan njima je to fora. A i vidjeli su program festivala pa im se svidio.
Onda recimo da će jako zanimljiv biti i zajednički koncert Manitobe i Chicago Undergorund Tria, to će biti super večer, to je sigurno, zato što Rob Mazurek, vođa Chicago Underground Tria, voli svirati sa drugačijim i opičenim bendovima, svira npr. sa Stereolab, sa Tortoise. A i Fantomas, na zatvaranju u Pauku, mislim da će biti odlični.
Domaći bendovi na festivalu – Tena Novak, Marinada – prilično su nepoznati široj javnosti, možeš li reći nešto o tim bendovima?
Ti bendovi postaju sve poznatiji, Tena Novak je instrumentalni rock bend, ljudi to zadnjih 10-ak godina vole nazivati post rockom, a ako je to post rock, znači da je rock umro. Zapravo ’94. kada je sve to krenulo, počela su se koristiti dva termina: out rock i post rock. I ovaj out rock je puno, puno bolji jer znači da je nešto istovremeno rock, ali s odmakom od rocka i bilo bi bolje da se nastavilo u tom smjeru. Znači Tena Novak je post rock bend, ali ja ne volim koristiti taj termin, ukratko. Inače, Tena Novak je ime njihove violinistice i prilikom biranja imena bilo je jedno 6, 7 opcija, doslovno svaki tjedan su mijenjali ime benda i na kraju su se odlučili za ime svoje violinistice, i cura stvarno super svira.
Marinada je bend sa opatijsko-riječke scene, bend iza kojeg stoji Marin Alvir, koji je bio vođa grupe Glasshopper. Istovremeno, ljudi koji sviraju s njim, a i on sam, sviraju u Gori Ussi Winnetou. Oni dijelom žive u Opatiji, a dijelom u Rijeci i sviraju sa Francijem Blaškovićem kao njegov support bend. A prije nego što je Marin svirao u Glasshopperu su dvojica iz Marinade svirali u Regoču koji je krajem ’80-ih bio najjači riječki, a možda i hrvatski bend, uz Sexu recimo.
Koga još niste doveli u KSET, a voljeli biste?
To uvijek isto odgovorim kad me ljudi pitaju – Fugazi, normalno. Fugazi je moj davni san, makar sad to postaje sve manje i manje moguće jer Fugazi su prestali svirati, ali nisu se raspali službeno, i prije su znali napraviti pauzu od 6 mjeseci, godinu dana, ali sada će biti malo veća pauza. Istovremeno je Ian McKay pokrenuo novi bend i u svakom slučaju bih volio vidjeti Iana McKaya, a Fugazi ako uspijemo dobiti jednog dana, uspijemo. Naša ponuda vrijedi za njih čim oni budu htjeli, plaćamo im avion iz Washingtona, znamo da ih ne možemo dobiti na nekoj europskoj turneji jer nje neće ni biti, a ako je i bude trajat će najviše dva tjedna. Imaju četiri djeteta u bendu i ne mogu zapravo više raditi normalne turneje.
Inače, nije baš zahvalno izdvajati nekoga, ja sam dosad radio sa stvarno puno, puno fenomenalnih ljudi, s Ianom McKayom nisam direktno bio u kontaktu, ali ona iskustva koja sam imao s njim su nevjerojatna, čovjek je stvarno vrh vrhova.
Postoji li kao prošle godine festivalska ulaznica za sve koncerte, koliko košta i kako se može nabaviti?
Pa ovako, vidim da već sada postoji velik interes za te iskaznice, a ne možemo ih baš beskonačno izdavati, mislim da je 50 neki optimalan broj. Najjednostavnije je da ljudi dođu na prvi koncert koji žele slušati, uplate na licu mjesta i onda na prvom sljedećem koncertu podignu iskaznicu. Cijena je 180 kn i vrijedi za sve koncerte u KSET-u. Za koncerte van KSET-a nažalost ne vrijedi jer nismo sami organizatori.
Misliš li da je ovo najjači Žedno Uho Festival do sada?
Kažu ljudi da je, je definitivno. Poklopilo se dosta stvari, poklopilo se istovremeno dosta turneja bendova, zanimljivih bendova, a i mi smo uspjeli pozvati neke ljude da dođu samo zbog nas tu, tako da se iskombinirao jedan jako dobar program.
Ljudi me često pitaju zapravo koja je ideja ovog festivala. Mi ne želimo taj festival formalizirati da bude nešto kao što recimo radi Muzički biennale, znači da bude ‘usmjeren prema nečemu’. To nije poanta priče suvremene muzike. Mi cijelo vrijeme promoviramo muziku koja se nama sviđa, ja npr. dovodim bendove koji su meni stvarno ok i trudim se dovesti bendove koje volim. Istovremeno se trudim dovesti bendove koji rade sada u ovom trenutku dobru muziku, koji rade zanimljivi muziku, koja je često drugačija, ali ne mora biti drugačija. Recimo Chris Cacavas ili Lambchop nisu puno drugačiji. Mislim jesu, nisu toliko mainstream, nisu toliko komercijalni, to je u principu muzika koja je poprilično naslonjena na tradiciju, a opet je onako dosta suvremena. Ako je muzika suvremena, ako je muzika koja sad živi, onda je pusti neka slobodno živi.
