Massimo – jazzom protiv trbušnih plesačica

4168

Massimo Savić, veliko ime i još veći vokal hrvatske scene, nedavno je objavio album obrada pod nazivom “Vještina“, čiju ste recenziju već imali prilike pročitati na našim stranicama. Massima smo ‘uhvatili’ na HRT-u, u pauzi snimanja za tv-emisiju, te smo s njim porazgovarali o novom albumu, suradnji s Matijom Dedićem, njegovim hobijima i neočekivano propalom novogodišnjem nastupu.

Nedavno si održao koncert u Tvornici (zajedno s Matijom Dedićem), a na repertoaru su bili strani jazz klasici. Planiraš li možda napraviti album stranih obrada?

Pa ima razgovora o tome da se napravi takav album. Što se tiče jazz standarda, do sada su snimljena četiri moja koncerta, dva koncerta Matija i ja sami i dva koncerta Matija i ja ‘pojačani’ sa Davorom Križićem, Barakovićem i još jednim frendom na udaraljkama. Ta četiri koncerta su dosta kvalitetno snimljena i Aquarius Records intenzivno razmišlja o tome da to pusti na tržište, međutim, pošto je album “Vještina” toliko dobro krenuo, onda ga ne treba sad ometati s nekim drugim projektima, ali u svakom slučaju, snimke postoje. Čak postoje i neki razgovori da bi se ipak otišlo i u studio, da napravimo jedan DVD live svirke u studiju, dakle bez publike, tzv. ‘first take’, jer sam jedan iz one garde glazbenika koji mogu raditi taj ‘first take’, znači uđemo u studio i otprve, samo jedanput odsviramo pjesmu i to bude to ili to ne bude to. Tako da postoje snimke, ali čeka se pravi trenutak da to ode u mix.

Je li teže raditi obrade ili vlastite skladbe?

Puno je teže raditi obrade. Vlastite pjesme napraviš kako napraviš i ljudi to percipiraju tako kako to jest. Dakle, to su tvoje pjesme, to je nešto novo i nema problema. A raditi obrade je jedan opasan teritorij, jedno minsko polje koje svakoga trenutka može biti aktivirano jer se radi o pjesmama koje je već netko napravio i dao svoj potpis, tv. svoj pečat. Da li autorski ili interpretatorski, ili oboje. Tako da je dosta bilo opasno to raditi. Međutim, kada smo birali pjesme, Šajeta, Aquarius i ja, došli smo do nekih 30-ak pjesama i onda smo probali svirati te pjesme, samo glas i klavir. I ukoliko bi pjesma zazvučala dobro samo uz jedan instrument i glas, ukoliko bi imala ono nešto magično, onda bi značilo da neće biti problema. I mislim da je dosta uspješno to sve napravljeno.

Muziku podržava

Jesi li dobio već kakav feedback od originalnih autora?

Jesam, svakako i vrlo je pozitivan.

Objasni nam malo kako je izbor pao baš na te pjesme! Jesu li to pjesme odn. autori koji su tebi osobno jako dragi?

Pa većina tih pjesama su bile pjesme koje sam ja oduvijek želio osjetiti kao svoje jer sam se negdje identificirao s tim pričama. A neke pjesme su mi se dogodile sasvim slučajno, jedan moj prijatelj je u zadnji čas, već je album bio skoro gotov, i on je rekao: “Zašto ne bi i od Indexa obradio “Bacila je sve niz rijeku”?”. Tako da je ta pjesma zadnja bila koja je uletila u cijelu spiku i na kraju je ponijela album kao prvi singl. Tako da ovisi, pjesme koje sam uspio osjetiti kao svoje, te su pjesme ušle. U principu sam ja ‘oteo’ te pjesme originalnim izvođačima i autorima i to je sad moje, ja ih osjećam kao svoje.

Ne voliš kada te uspoređuju s Urbanom, ali si ipak obradio “Vodu” od Laufera čime se sama po sebi nameće neka usporedba vas dvojice kao izvođača?

Pa Urban i ja smo frendovi, u prvo vrijeme njegovih nastupa, kada je Laufer tek krenuo, njega su uspoređivali sa mnom, hoću reći nisam ja protiv toga da me se uspoređuje, nego sam za to da se kronološki zna tko je kada krenuo što raditi. Međutim, Urban i ja izvrsno funkcioniramo kao frendovi i kao glazbeni suradnici, bio sam mu gost na koncertu u Aquariusu, bilo je i nekih razgovora da mu i neke gitare sviram na albumu, tako da nikakav problem ne postoji oko tog. A ta je pjesma meni prekrasna pjesma, zato sam je i obradio.

Za tebe se kaže da si najbolji vokal na hrvatskoj glazbenoj sceni, kako to da je netko tvog kalibra zaplivao u estradnim vodama?

Pa gledaj, sve je to ajmo reći mladost i neiskustvo. Moja najveća mana je povodljivost i naivnost, ja vjerujem ljudima, previše uspoređujem svijet oko sebe sa sobom. Dakle, ako sam ja ok, i svijet je ok, ako sam ja pošten i svijet je pošten, ali to nažalost nije tako u većini slučajeva. Tako da sam vjerovao mnogima i radio s mnogima. Međutim, ja kažem i za taj period svog života kada jesam bio uz Zrinka (Tutića) u tim nekim estradnim vodama, užasno sam puno iskustva skupio, radio s velikim profesionalcima i to mi iskustvo danas jako dobro dođe. I ponosan sam i na taj dio života, kao i na neke pjesme iz tog razdoblja – “Stranac u noći”, “Samo jedan dan”, “Zamisli život”, itd. To su sve pjesme koje su nastale u tom periodu, ajmo reći, koketiranja sa čistom estradom, ali opet su pjesme koje su ostale. Ja bih bio i više nego zadovoljan kada bi današnji establishment popa u Hrvatskoj zvučao kao pjesma “Stranac u noći”.

Je li teže svirati u bendu ili biti solo izvođač?

Nema tu velikih razlika, zbog toga što kada si solo izvođač onda si solo izvođač samo u smislu prezentacije toga što radiš, ali i dalje imaš koncerte s bendom. Tako da je bendovska priča uvijek aktualna, ono, kombi, putuje se negdje, jako se dobro provodimo, zabavljamo, imamo tonsku probu, klopamo, odradimo svirku i odemo na neki dobar party. Uvijek je za mene tu bila bendovska priča iako se to nazivalo i mojim solo projektima. Ali jasno, meni je bio užasno drag period rada s prvim mojim bendom, s Dorian Gray. No, ja i sada imam bend, Alkemičare, i s ponosom izjavljujem, baš danas mi se javio Ivo Popeskić, koji je bio aranžer albuma “Vještina”, on će svirati keyboard u bendu, Elvis Stanić će svirati gitaru, drugu gitaru će svirati Željko, originalni član Alkemičara i još pregovaramo o bubnjaru i to je to.

Vratimo se tvojoj suradnji s Matijom Dedićem, kako je to počelo?

Matija i ja smo se super skužili, mi smo radili i prije nešto, ali zbližili smo se na koncertu posvećenom njegovom ocu. Na tom koncertu je nekako izletila, iskočila moja verzija te njegove pjesme. Da li se tu radi o tome da se ostali nisu dovoljno spremili za izvedbu Arsenove pjesme, ili se radi o tome da sam jednostavno to odradio kako spada i to je izletjelo. Uglavnom, to je rezultiralo time da je Arsen sada tip s kojim se često čujem, veliki, veliki umjetnik, možda i jedini genijalac u našoj glazbi koji mi je napisao već jednu pjesmu za moj sljedeći album. A Matija i ja imamo vrlo slične ukuse što se tiče i Arsenovog rada i općenito jazz glazbe, tako da on i ja i dan danas imamo koncerte, prije par dana smo nastupali u Podgorici i u Mostaru. Imamo jazz svirke i izvodimo jazz standarde. I moram napomenuti kad smo Matija i ja sami, dakle kada se radi o nastupu samo pjevanje uz klavir, to su drski nastupi, treba imati ‘guts’ napraviti to, jer svirati cijeli koncert od sat i pol samo uz klavir, treba držati pažnju publike.

Spomenuo si novi album. Nazire li se on već, ima li već kakvih gotovih materijala?

Pa ima materijala, ja imam jedno četiri, pet svojih pjesama, opet sam se aktivirao kako autor, svi mi frendovi kažu, pa i Matija, da im se jako sviđaju te moje nove pjesme. Arsen nešto radi, očekujem od Gibonnija par pjesama koje mi već dugo obećaje. Gibo me je zvao, dopale su mu se moje obrade njegovih pjesama i već se zna, 13. veljače sam mu gost na koncertu u Karlovcu gdje ću pjevati jednu njegovu i jednu svoju stvar.

Kako te prihvaća publika van Hrvatske? Jesu li upoznati s tvojim novim radom ili te gledaju kroz prizmu tvog djelovanja otprije?

Pa miješano, jasno da je od velikog značaja to što sam bio ime i u osamdesetim godinama. Kada im dolazi netko takav dolazi im netko tko ima pedigre, moje ime im garantira da će dobiti kvalitetu. A opet nisam izvođač koji ide na staru slavu, već sam netko tko itekako radi ovih zadnjih par godina tako da to u spoju rezultira jednom stvarno velikom, velikom medijskom pozornošću.

Baviš li se još uvijek slikarstvom i ilustracijom svojih albuma?

Pa ja uvijek slikarim malo doma, radim dosta toga. Prije par godina u okviru Šibenskog festivala, je bila jedna izložba muzičara koji slikaju pa je bio veliki, veliki interes za jednu moju sliku, ali ja sam je previše cijenio i nisam htio popustiti ni centa. Ljudi su htjeli spustiti cijenu za 100 eura, nisam htio, tako da je slika ipak ostala u mojim rukama i krasit će sobu moje kćerke.

Jesi li ti najbolji slikar među muzičarima?

Nisam. Znate tko je najbolji slikar? Zvonko Spišić. On je najbolji, definitivno. To je čovjek koji je pravi slikar. Raspitajte se malo, pogledajte što čovjek radi. A ni Arsen nije loš. Ima ih još, mislim, glazbenici su inače polivalentno talentirani.

I za kraj, ispričaj nam zašto je propao tvoj novogodišnji nastup u riječkom Buddha Baru?

Matija i ja smo bili u Mostaru prije par dana i prilazi mi puno ljudi koji su mi rekli: “Nas puno, cijela grupa, idemo u Rijeku, već smo kupili karte za vaš nastup za Novu godinu u Buddha Baru”, danas me zovu iz Zadra: “Nas deset idemo u Rijeku radi vašeg nastupa u Buddha Baru”… Međutim iako koštam do 8 puta manje nego mnogi izvođači za Novu godinu, jer ja nisam jedan od onih koji pretjeruju s cijenama, jer je meni glavno da muziciram, da ljudima nešto dam, organizator se ipak odlučio za – trbušne plesačice! Tako da to dovoljno govori o vrlo lošoj situaciji, još uvijek, u glazbi kod nas, a i općenito u kulturi. Mislim, to je Buddha Bar, jedan od lanaca Buddha Bara, dakle čovjek koji ide tamo očekuje glazbu adekvatnu prostoru i imenu kluba. Neka bude neki soft rave, ne, ali što se živog nastupa tiče očekuje se jedna određena kvaliteta. A ljudi će dobiti trbušne plesačice! I hoću reći samo da nisam kriv u toj situaciji. Trebao sam možda ići na tečaj trbušnog plesa…

Misliš li da su neki izvođači previše plaćeni za svoje nastupe?

Pa jasno da su previše plaćeni, 35 do 50 000 eura za dva sata svirke, pa to je suludo! Moj nastup je bio 5000 eura s time da su moji troškovi putovanja, moji troškovi spavanja i moj bend, pa izračunaj koliko ostaje meni. Dakle, moje cijena je bila maltene ista kao kad nastupam bilo kojim ‘normalnim’ danom.

Pa tko je onda luđi, organizatori koji to plaćaju ili oni koji toliko traže?

Pa tu ti se radi o igri, ono, ti koštaš 35 000 eura, ja ću reći da koštaš 50 000, pa ću staviti 15 000 u džep. Ali neće nam to dugo trajati ukoliko bude to tako.

I za kraj, hoćeš li biti koncertno aktivan uskoro?

Da bit ću, imat ću dosta koncerata već od 1. mjeseca. Nažalost, još nemam svoju internet stranicu na kojoj bih to sve mogao objaviti, pa ako ima netko tko se razumije u to i tko jeftino radi web stranice, neka mi se slobodno javi!

Foto: Tomislav Capan

0 Shares
Muziku podržava