Najzvučnije ime ovogodišnjeg Žedno Uho festivala, The Notwist, do statusa jednog od najpoznatijih bendova današnje post-rock scene stigli su perfekcionizmom. Nastavljajući se na tradiciju njemačke elektro-scene i američkog indie rocka, veliki bend iz malog Weilheima zaslužan je za to da Bavarska više nije poznata isključivo po pivu i kobasicama.
Sve što braća Acher i društvo dotaknu pretvara se u zlato, a da li će to
biti slučaj i sa njihovim najnovijim projektom “13 & God” tek ćemo
vidjeti. Osim što su odlični glazbenici oni su i odlični ljudi, pa su
nam bez problema omogućili pristup tonskoj probi drugog dana njihovog
nastupa u KSET-u, prije koje smo porazgovarali s pjevačem Markusom.
Već si gostovao u Zagrebu s nekim drugim bendovima. Zašto je trebalo tako dugo da i The Notwist konačno dođe u Hrvatsku?
Pa nije da nismo htjeli doći, ali je problem bio u vremenu. Užasno smo htjeli doći svirati ovdje, ali zadnja dva puta kada su nam predložili termin mi nismo mogli zato što smo već imali dogovorene druge koncerte, Jednostavno nismo imali vremena i zato smo tek sada došli.
Kako ti se sviđa u KSET-u? Jesi li očekivao da u Hrvatskoj tako puno ljudi zna za vas i da je publika cijelo vrijeme pjevala skupa s tobom?
Pa mi sviramo i u manjim i u većim klubovima, tako da nisam naviknut na neku određenu veličinu kluba. A KSET je jedan od najboljih klubova u Europi koje poznajem i zato mi je uvijek jako drago svirati ovdje. Nisam očekivao da nas tako dobro poznaju ovdje i da znaju naše tekstove, to mi je super i jako nas to veseli!
Dolazite iz Weilheima, malog bavarskog mjesta gdje je nastalo puno dobrih novih bendova (Lali Puna, Console, Tied & Tickled Trio, Ms John Soda…). Može li se govoriti o svojevrsnoj weilheimskoj sceni i kako je uopće došlo do njenog stvaranja?
Pa postoji jedan određeni broj ljudi koji sviraju u bendovima, imaju svoj studio ili studije, i koji su se u neko određeno vrijeme upoznali i ono što je nastalo iz njihovog zajedničkog rada postalo je neka vrsta scene. A zašto baš u Weilheimu, pojma nemam. Weilheim je jako dosadan i konzervativan i nema neku tradiciju stvaranja glazbe, običan mali grad kakvih ima puno.
U kojoj mjeri je njemačka elektro-scena utjecala na The Notwist?
Pa sad na kraju, na zadnjim albumima, je taj utjecaj bio jako velik, svakako. Tu mislim i na bendove koje smo osobno upoznali, kao što su Mouse On Mars, Tarwater, To Rococo Rot… takvi bendovi su bili jako važni, ali isto tako su bili važni i bendovi poput Can i Neu, dakle stariji njemački bendovi. Ali kada smo tek počinjali veći utjecaj na nas imali su američki bendovi, oni su utjecali na naš prvi album.
Koji su to bendovi bili?
Dinosaur Jr, što se, nadam se, također čuje, Moving Target, Lemonheads, ali također i žešće stvari kao npr. Minor Threat.
Primijetila sam jučer na koncertu da ste uživo puno veseliji nego na albumima koji su (pogotovo “Neon Golden”) dosta sjetni i melankolični, kao i to da ste prilično eksperimentirali s pjesmama. Svirate li uvijek tako ili je takav nastup došao spontano?
Pa ponekad više, ponekad manje, ali u pravilu volimo napraviti stvari koje nemaju neku određenu formu kako bismo ih mogli duže svirati ili dodati još neki dio i tako, da ne bude uvijek isto. Uvijek pokušavamo malo promijeniti pjesme kako bismo ih mogli svirati uživo, jer u studiju uvijek imaš puno instrumenata na raspolaganju i zvuk koji uživo nije moguće ostvariti. Naravno, možeš to na koncertu pustiti s matrice, ali mi to ne želimo, mi želimo svirati i zato nastojimo da neke elektronske stvari mogu kasnije biti obrađene. Zato pokušavamo promijeniti pjesme i svirati ih na malo drugačiji način.
O vama je snimljen i dokumentarni film “On/Off The Record”. O čemu se radi u filmu i koji je bio povod za njegovo snimanje?
Režiser filma se zove Jörg Adolph i on radi dokumentarce o stvarima koje ga jako zanimaju. Jedan film mu se tako bavio stolnim tenisom budući da je on nekada igrao stolni tenis. A kako je ujedno i veliki obožavatelj muzike oduvijek je htio biti s nekim bendom u studiju prilikom snimanja albuma i to dokumentirati. I kako su mu se The Notwist svidjeli, a živi blizu, u Münchenu, došao je u kontakt s nama i pitao da li bi mogao biti s nama u studiju i snimiti film o bendu. I tako je bio s nama prilikom cijelog snimanja i iz toga je nastao taj dokumetarac. U međuvremenu smo se sprijateljili s njim i sada često radimo muziku za njegove ostale filmove. Između ostalog, radio je film o ljudima koji pokušavaju preplivati kanal La Manche, film se zove “Der Kanalschwimmer” i za taj film smo isto radili muziku. A upravo završava i film o jednom piscu kojeg prati tijekom pisanja njegove knjige, a muziku radi naš član Martin Gretschmann.
Sviraš u više bendova, a ujedno si i osoba zadužena za pisanje pjesama. Da li kada pišeš već unaprijed znaš za koji će bend biti neka pjesma ili to odlučuješ tek kasnije?
Pa ja ne pišem pjesme stalno, već u određenom razdoblju i za određeni bend, tako da već u glavi imam što će biti za koji bend i zato mi nije teško to odvojiti. Također različito komponiram pjesme za svaki bend; za The Notwist pišem stvari uz gitaru, dok na primjer za Lali Puna komponiram uz kompjuter ili sampler. Mada, događa se ponekad da radim nešto npr. za Lali Puna i onda uz to napravim i harmonije i gitaru i onda to ipak više zvuči kao The Notwist, pa onda to na kraju i uzmem za The Notwist. Ali to je dosad bio tek dvaput slučaj, mogu to otprilike kontrolirati.
U lipnju počinjete snimati novi album? Hoće li snimanje opet trajati 15 mjeseci kao što je bio slučaj s “Neon Golden”?
Pojma nemam, kada bismo to znali onda bismo ranije započeli, haha! Nadamo se da će trajati kraće.
Smatraš li se perfekcionistom?
Da, mislim da jesam. Kad smo radili zadnji album rekli smo si da ćemo ga raditi tako dugo dok nam se stvarno sve ne svidi i dok sve ne isprobamo, zato i je tako dugo trajalo. To naravno želimo napraviti i kod novog albuma, pa bi se moglo dogoditi da će snimanje dugo trajati.
Možeš li mi reći nešto više o vašem projektu 13 & God? Kako je uopće došlo do suradnje s Themselves?
Pa prije smo obostrano slušali našu muziku, dakle mi njihovu, a oni našu, a upoznali smo se na jednom koncertu The Notwista u Münchenu. Onda smo se sprijateljili, razmijenili adrese i ostali u kontaktu, i zapravo već smo tada razmišljali kako bismo mogli snimiti nešto zajedno. Zatim smo dvaput bili zajedno na turneji po Americi i onda smo se dogovorili za jedan termin koji je svima odgovarao i snimili ploču.
Ploču ste snimili za vlastitu etiketu Alien Transistor? Što vas je potaklo da osnujete vlastitu izdavačku kuću?
Pa nama isprva nije bilo jasno kakva će ta naša muzika biti, kako će sve to ispasti, i htjeli smo da to prođe bez ikakvih očekivanja od strane neke izdavačke kuće, samo nam je bilo stalo da album izađe, pa makar to bio i npr. trostruki CD samo s bukom. A kako svatko od nas ima svoju matični izdavačku kuću, nismo htjeli da jednima ili drugima moramo nešto objašnjavati, pa je bilo najjednostavnije da osnujemo vlastitu etiketu.
U lipnju vas očekuje europska turneja i prvo predstavljanje, ima li šanse da dođete i u Zagreb?
Oh, ne bih znao jer ja ne dogovaram turneje. Mogu samo reći da jako rado sviramo ovdje, ali to ovisi o jako puno faktora – kakva će nam biti ruta, gdje ćemo još svirati… Probat ćemo svirati na puno festivala ovo ljeto kako bismo zaradili što je moguće više novaca, jer ovo je sve jako skupo. Themselves su morali letjeti iz Amerike, pa smo ovdje morali iznajmljivati instrumente za njih… tako da moramo gledati da nam se turneja i financijski isplati. Osim toga imamo jako malo vremena na raspolaganju, budući da oni imaju vremena samo dva tjedna, tako da moramo ugurati sve koncerte u taj period. Ali nadam se da ćemo uspjeti doći!
