Jutro prije njegovog nastupa na trećem danu Terranea porazgovarao sam s liderom i jedinim stalnim članom kultnog sastava The Fall, Markom E. Smithom.
Unatoč njihovom položaju na plakatima ostao sam uvjeren da se radi o najvećem bendu koji će tih dana nastupati, naročito kada se u obzir uzme njihova izdašna diskografija i utjecaj na druge bendove.
S obzirom na Markovu reputaciju psihički sam se pripremio na leteće predmete i vulgaran jezik, no dočekao me smireni gospodin škrt na riječima, možda od posljedica pokoje votke i pive na stolu ispred njega (jesam li spomenuo da je bilo jutro?).
Utjecali ste na dosta bendova. Postoji li možda neki moderan bend koji vam se sviđa?
Trebao bih napraviti popis, iako bi možda bilo dva ili tri imena.
S toliko dugom karijerom i širokom diskografijom, vidite li se ikada u mirovini?
Nisam razmišljao o tome da budem iskren. Dosta ljudi mojih godina umirovilo se u posljednje vrijeme, mnogo njih završava posao u pedesetoj. Nikad ne znaš zapravo, ne osjećam kao da sam gotov.
Upoznao sam jučer vašeg obožavatelja koji je došao iz Londona samo da vidi vaš nastup. Mislite li da bi The Fall preživio tako dugo bez kultne baze fanova?
Neobično mi je koliko su spremni prijeći da nas vide, ali drago mi je. I to svakakvi ljudi, ne samo jedan tip osobe. Bi li preživjeli? Neki su nezaposleni cijeli život, a neki imaju bend. Dosta su hardcore, fanatici, iako nikada nisam to poticao.
Vaša pozadina je iz radničke klase, mislite li da su bendovi iz viših klasa diskvalificirani govoriti o socijalnim problemima?
Moramo govoriti o socijalnim problemima, to je jedna od kvalifikacija za rock grupe, a stanje jedino može biti gore.
Ljudi imaju veliku slobodu pronaći i stvarati glazbu, više nego ikada. Mislite li da je to dobra ili loša stvar?
Mislim da je to hrpa sranja. Lako je Madonni i U2 reći da glazba treba biti besplatna. Osim ako nemaju bogate roditelje ili veliku izdavačku kuću iza njih teško će im biti, na nečemu moraju preživjeti, bolje da ne govorim na čemu smo mi preživljavali (smijeh).
