Marianne Faithfull: “Ono o čemu pjevam mora dospjeti do ljudskih glava”

Nagrađivana engleska kantautorica, glumica poznata po svojoj ljubavnoj vezi s Mick Jaggerom, u prvom intervjuu za Muzika.hr govori o glazbi, ovisnostima, glumi, glazbenim suradnjama i izvedbi “Sedam smrtnih grijeha“.

Nastupate sa Simfonijskim orkestrom HRT-a. Kako ste došli na tu ideju?
Ja prilikom nastupanja izvodim tri stvari: izvodim svoja vlastita djela, jedan dražestan Shakespearov sonet i “Sedam smrtnih grijeha”. Obično imam svog vlastitog dirigenta te nastupam s njegovim orkestrom. On ima briljantan osjećaj za jazz te se nadam da će i hrvatski dirigent biti u stanju na takav način prići glazbi Kurta Weila. To je razlog zbog kojeg su mojih “Sedam smrtnih grijeha” popularni. Naravno, radi se o klasičnoj glazbi, ali zbog mjesta gdje je priča pozicionirana u vremenu, mnogo bolje funkcionira izvedena na jazzy način.

Zašto Vas toliko privlači rad Kurta Weila i Bertolta Brechta?
Pa, moja majka je bila Austrijanka koja je radila u Berlinu prije rata. Ne znam, njihovo djelo me jednostavno pogađa na poseban način. Volim ga. Jeste li se sjetili svoje majke kad ste prošlo ljeto održali koncert u Beču?
Naravno, uvijek je se sjetim. Najčešće kad idem u Beč, osjećam se kao da odlazim u svoj rodni grad. I vrlo se ugodno osjećam u starom habsburškom dvorcu.Živite između Francuske i Dublina?
U Irskoj sam živjela petnaest godina, a u Parizu imam život. Volim Irsku jer je jako mala. Uvijek viđaš iste ljude. U Parizu, ustvari, mi se događa ista stvar. Ali, razlika ipak postoji, i ona mi se sviđa. Volim razliku između mondenog Pariza, i prekrasnog, prljavog Dublina. Razlika je prekrasna.

Kao glumica, kako birate uloge?
Jednostavno se povodim za najzanimljivijim ulogama. Nisam tip glumice koja može biti uobičajena glumica – ja imam talenta za određene stvari. Ja to mogu izvesti. Upravo sam glumila psihijatricu u jednom kanadskom filmu. Bilo je izvrsno, to je bila odlična uloga. Znaš, moram pronaći nešto vrlo zanimljivo.

Imate li možda omiljenog redatelja ili glumca s kojim bi htjeli surađivati?
Ne, ja nisam takav tip. Ja jesam u svjetskom umjetničkom udruženju, ali nemam zvjezdanih prijatelja. Znaš, kao Martina Scorsesea u svom džepu.

Također ste vrlo poznati po svojim suradnjama s drugim glazbenicima. Kako je došlo do Vaše suradnje s Metallicom?
Pa, bila sam u Irskoj, zazvonio je telefon i – nisam mogla vjerovati. Glas je rekao: “Ovo je Lars iz Metallice”. Skoro sam pala sa stolice. Tada me zamolio da napravim tu pjesmu (“The Memory Remains”, op.a.) s njima. I ja sam rekla: “Da!”. Bilo je vrlo zabavno.

A nastup u videouratku za pjesmu “The Memory Remains”. Je li Vam se također svidio?
Vrlo. Znaš, svi smo se zaista povezali. Ona stvar u spotu se zapalila, i bilo je zaista strašno. Kasnije smo postali pravi prijatelji. Kad sam u San Franciscu, ili općenito kad stignem, ja ih obavezno pođem pogledati.

Druga suradnja je s Nick Caveom. Kako je došlo do nje?
Pa, poznajemo se – tj. poznavali smo se, te smo odlučili pokušati zajedno surađivati. Ispalo je zaista dobro.

Kako će Vaš sljedeći album zvučati?
On će biti smješten u New Orleans. Snimit ću ga s glazbenicima iz New Orleansa.

Kad ga možemo očekivati na policama dućana?
Još ne. Počinjem ga snimati u rujnu.

A turneja?
Na turneju krećem sljedećeg ožujka.

Dakle, uvijek ste na putu?
Ne, nakon snimanja ću se pritajiti u Parizu ili u Irskoj. Tada neću raditi, sve do sljedeće turneje. To volim napraviti, malčice nestati.

U pjesmi “Why Did Ya Do It?” s albuma “Broken English” pjevate o izdaji iz perspektive ranjene žene. Kako je pjevati tu istu pjesmu u trenucima sretne zaljubljenosti?
Ja se jednostavno mogu prebaciti u osobu ranjene žene. To je izvrsna pjesma i ljudima se zaista sviđa. Također pjevam i “As Tears Go By”, a ta je snimljena prije zaista mnogo vremena. Ali ljudima se sviđa. Sada razmišljam, ali nisam sigurna, da je možda ne izvodim na sljedećoj turneji.

Dakle, Vaša gluma ne prestaje ni kad ste na pozornici? Ona nije jedino prisutna kad glumite na filmu?
One se isprepliću. Mnoge vještine sam naučila prilikom nastupanja uživo. Ono o čemu pjevam mora dospjeti do ljudskih glava. Tako da zaista duboko uđem u izražavanje i ljudi to shvaćaju. To je razlog zbog kojeg razumiju i Shakespeara.

Koji je jedan od Vaših najnezaboravnijih trenutaka na pozornici?
Naravno, ja volim sve svoje nastupe. Ali u posljednje vrijeme, ustvari bio je siječanj ili veljača, nastupala sam na festivalu u Sydneyu u Australiji u Opernoj kući. Bila je rasprodana. To je jedno od mojih najdražih iskustava. Bila sam oduševljena.

Tko su glazbenici s kojima Vam je najdraže snimati duete?
Bilo ih je mnogo. To su zasigurno Beck, Jarvis Cocker, Blur, Billy Corgan, Polly Harvey…

Da ponovno morate sve ponoviti, postoji li nešto što biste u svom životu promijenili?
Definitivno se ne bih drogirala. Ali, na kraju je sve opet dobro ispalo. Skinula sam se i zdrava sam. Sad je sve točno kako želim.

Koja je najveća razlika u snimanju kada ste počinjali i sada?
Zasigurno je velika razlika u snimanju albuma u periodu kad sam ja počinjala i u novoj, digitalnoj eri. U šezdesetima sve je bilo analogno, imao si trake, one su se rezale…Ali, znaš, svi smo bili mladi, imali smo sedamnaest godina.