Marcus Füreder: “Cilj mi je bio obnoviti Parov Stelar”

Entuzijazam hrvatske publike pred svaki novi nastup austrijske glazbene atrakcije Parov Stelar je sve veći i veći.

Nakon dvije i pol godine, Marcus Füreder, sa svojim punim sastavom u Zagreb se ponovno vraća 7. travnja. Ovoga puta novi koncertni spektakl održat će se u velikoj dvorani Doma sportova, u sklopu “The Burning Spider Toura”, odnosno promocije novog studijskog izdanja.Pred četvrti nastup u Hrvatskoj, s Marcusom smo se čuli putem Skypea i prošli kroz neke glazbeno poslovne, ali i obiteljske teme.

Mislim da je najbolji način za započeti ovaj intervju s viješću o novom albumu “The Burning Spider” koji će izaći u travnju. Doživljavaš li ga više kao nastavak dosadašnjeg rada ili će biti potpuno drugačiji u odnosu na prijašnje albume?
Definitivno će biti nešto novo, ali uvijek će se osjetiti moj potpis. Trebalo mi je dvije godine, jer nisam htio ponavljati prijašnje albume. S gledišta umjetnika bilo bi dosadno uvijek ponavljati iste stvari. Moj fokus je na sempliranju, ali to ne znači da uvijek moram semplirati u swing stilu. Otkrio sam blues i više elektronički stil Parov Stelara, tako da će biti gomila različitih stilova. Jako sam znatiželjan kako će fanovi reagirati na to.Spomenuo si blues, i upravo jedna od novih, predstavljenih pjesama sadrži sampleove američkog blues glazbenika Lightnin’ Hopkinsa. Je li ponekad frustrirajuće kada se u tom procesu sempliranja ne možeš odlučiti što izabrati? Kako se nosiš s time?
Potpuno si u pravu (smijeh). Ponekad zna biti teško jer krećem kao umjetnik, a ne kao biznismen. Kad imaš savršeni groove, onda imaš i savršeni beat i savršeni sample. Proces odobravanja sampleova kreće od izdavačke strane jer je moguće da te oni odbiju i kažu “Ne, ne želimo to”.To zna biti frustrirajuće, ali s “The Burning Spider” smo imali sreću jer su nam svi sampleovi odobreni. S nekima nije bilo problema, a s nekima je bilo dosta komplicirano. Ali kada radiš s muzikom čija su baza sampleovi to je normalna stvar. Moraš prihvatiti tu stavku.Osim toga, ponovno si surađivao sa svojom ženom, Liljom Bloom…
Da, nevjerojatno. Izvrstan osjećaj svaki put kad odemo u studio. Nije toliko često, ali kada radimo nešto zajedno želimo i stvoriti nešto posebno. Izazov je ako ste u braku i odete u studio. Poznajemo se međusobno predobro i kažemo što zapravo mislimo o nečemu. Ponekad dođe do svađa, ali to su one dobre svađe, i imaju važnu ulogu u ovoj igri, jer iz njih projekt ili pjesme mogu rasti.

U jednom intervjuu si izjavio da se različita razdoblja i iskustva iz tvojeg života mogu prepoznati u tvojim pjesmama. Što ti se događalo u životu za vrijeme rada na albumu “The Burning Spider”?
Dogodilo se puno toga. U usporedbi s prijašnjim albumom “The Demon Diaries“, to je bilo jedno mračno razdoblje. Bio sam vezan za Universal Records u tom trenutku i nisam baš bio sretan. Nisam se osjećao slobodnim raditi što želim s tim albumom. S moje točke gledišta to je bio mračan album.

Ali za “The Burning Spider” sam izdvojio više vremena i odlučio vratiti se u šarenije i živopisne dane, ubaciti više veselja u glazbu, a također i skupiti hrabrosti da krenem drugačijim putem. Biti ponovno znatiželjan, istražiti nove načine i nove zvukove. Cilj mi je bio obnoviti Parov Stelar.

Dakle, pretpostavljam da si sada općenito postao i puno samouvjerenija i pozitivnija osoba?
Mislim da jesam, iako ovisi, jer imaš bolja životna razdoblja, ali i lošija. Ponekad starenje pomaže da sagledaš cijelu situaciju opuštenije (smijeh). Ne bih rekao da sam sretniji, ali sam opušteniji i to puno pomaže. Daje ti određenu vrstu slobode u vlastitom radu.

Imate prilične impresivne performanse koji privlače puno ljudi. Što je po tebi najbitnija ili najpotrebnija stvar koju želiš postići kada nastupaš s cijelim bendom?
Nije mi bitno koliko ljudi nam dolazi na koncerte, ali osjećam se jako sretnim i zadovoljnim kad vidim ljude kako se smiješe i plešu. Daju puno novca za ulaznicu i želim da odu kući s dobrim osjećajem u sebi. Sve je do povezanosti, pozornice i publike. Ako dođe do te povezanosti kroz proslavu u trajanju od 90 minuta, čak i u ovim teškim vremenima u svijetu, jako je važno imati taj trenutak u vremenu u kojemu se možeš isključiti iz stvarnosti i ponovno napuniti svoje baterije iznutra.

Osim te odgovornosti koju imaš oko benda, kako bi opisao svoj trenutni producentski pristup i balansiranje svega s ostatkom sastava?
Dakako u pitanju je jedan jako iscrpljujući i težak dio, jer s jedne strane vodiš bend i konstantno si na turnejama, a moja najveća strast je produciranje glazbe kada sjedim u svom studiju. Iskreno, ne volim putovati. Volim nastupati u različitim zemljama, ali putovanja baš i ne volim toliko (smijeh). Pogotovo kada imaš obitelj. Imam petogodišnjeg sina i zna ponekad biti teško. S druge strane, veliki je dar imati takav posao i zbog toga se osjećam blagoslovljenim.

Spomenuo si svoju obitelj. Je li teško napraviti balans između obiteljskog i poslovnog života?
Je, jako je teško, jer svaki put kad spakiram svoj kofer i odem na aerodrom, sin mi zgrabi nogu i kaže “Tata, molim te nemoj ići”. To zna biti jako teško ponekad. Ali s druge strane, kada imamo pauzu, imam priliku družiti se s njim i ujutro. Primjerice, da imam posao u banci ili supermarketu, morao bih se ustajati ujutro i ići na posao i ne bih vidio sina po cijele dane, vidio bih ga poslijepodne ili tek navečer. Tako da dobijem priliku po nekoliko tjedana družiti se s njim po cijele dane.

Ali vjerujem da će to razumijeti jednog dana, kada malo poraste…
Da, naravno. Bit će drugačije kada odraste, ali to će sa sobom donijeti i svojevrsnu slobodu.

S obzirom da si na sceni već duže vrijeme, koja bi po tebi bila mračna strana glazbene industrije i ‘show businessa’?
Dvije su strane kada je riječ o mračnoj strani glazbene industrije. S jedne strane imaš izvođače, a s druge strane imaš likove koji prodaju glazbu i koji stvaraju hitove. Obično te likove nije briga za umjetnike, oni isključivo vide brojke. Ako imaš odgovarajuće brojke kada je riječ o prodaji onda te pogurnu, a ako nemaš, onda ih boli briga za tebe i to što radiš. Ponekad poželim da se ti tipovi u glazbenoj industriji počnu više brinuti o umjetnicima. Riječ je o ljudskim bićima koja ulažu mnogo vremena i strasti u projekt i ne bi ih trebali gledati poput kojekakve robe. Ono što kao umjetnik dobivaš zauzvrat je nevjerojatno, kad se nalaziš na pozornici i čuješ ljude kako vrište. To je nešto što ne možeš nadoknaditi novcem.

Uskoro ste ponovno u Zagreb. S obzirom da ste već nekoliko puta nastupili u Hrvatskoj, koje ti je najljepše sjećanje na našu zemlju?
Iskreno da ti kažem, dolasci u Zagreb, i u Varaždin, u to vrijeme su mi djelovali poput dolaska kući. Moja prva ljubav bila je iz Hrvatske, iz Varaždina. Bio je to za mene poseban osjećaj. Moje iskustvo je pokazalo da su ljudi jako otvoreni. Na nastupu je bilo sigurno puno ljudi koji nisu bili upoznati s nama, ali su bili spremni poći na to 90-minutno putovanje s nama. Dar je za umjetnika kada ljudi dođu i kažu “Okej, ajmo vidjeti što će se dogoditi”. To nam se dogodilo u Hrvatskoj i bilo je fantastično.

Da, a i nemoguće je ne primjetiti taj entuzijazam oko povratka Parova Stelara. Što novo spremate za ovaj nadolazeći koncert?
Za početak, kao i uvijek neka se pripreme za ogroman tulum, ali dolazimo i s dosta novih pjesama. Meni je važno da se nikada ne ponavljamo s nastupima. Nakon godine dana moram promijeniti sve, ili većinu stvari, jer ne želim da dosadi ljudima koji su već imali prilike prisustvovati našem performansu. Taj drugi put kada dođu će moći vidjeti nešto novo, jedan korak prema naprijed.

I za kraj, kada nisi na turneji ili ne stvaraš novu muziku, čime se baviš u slobodno vrijeme? Kako bi opisao svoj prosječan dan?
Nažalost, u ovom trenutku baš i nema toliko slobodnog vremena (smijeh). Posljednjih pet godina govorim kako mi je dosta ovog života na turnejama i da bi bilo dobro krenuti s normalnim životom, ali to se još nije dogodilo (smijeh). Ali jako me zanima umjetnost, slikarstvo i sport. Imam sreću što i moja žena dijeli istu strast prema tim stvarima. Ona je umjetnica, tako da se savršeno nadopunjujemo. Rekao bih da je naš život ispunjen obiteljskim, odnosno umjetničkim poslom, glazbom i sportom.