Marčelo: “Stvaralaštvo nije tvornička traka”

5681

Glazbenik i pisac Marko Šelić Marčelo ponovno dolazi u Zagreb. S novim materijalom koji će 15. ožujka predstaviti publici, u prostor KSET-a dovodi bend Iskaz koji također predstavlja dio novog materijala.

Nakon albuma “Deca i Sunce” Marčelo uskoro izbacuje novu ploču pod nazivom “Napet Šou”. Do sada su od novog materijala objavljene dvije pjesme, “Laž” i “Pegla”, a prije njih je izašla pjesma “Čep”. Početkom prošlog prosinca Marčelo je obilježio deset godina albuma “De Facto”, a uz to sve i predano radi na nastavcima romana “Malterego”.

Prošlo je dosta vremena od izlaska albuma “Deca i sunce”…
Album je vrlo lijepo primljen, dosta je pjesama ušlo u naš stalni koncertni repertoar, pošto su ljudi dobro reagirali na njih i to se nastavilo. U suštini, vjerujem da je album dobar ukoliko ima dobar odnos broja pjesama koje se proguraju u set-listu za svirku i onih koje su za, da tako kažem, malo intimnije slušanje, ono kućno, u četiri ujutro, s ugašenim svjetlom. Ta ploča, ovako kad sumiramo, ima fin odnos.Koja se pjesma najviše istaknula s albuma?
To se smjenjivalo od perioda do perioda. Čini mi se da ljudi uvijek najprije reagiraju na pjesme koje su potpuno jasne – šaljivo-ironične kao “Kita” i “Sindrom Pepeljuge”, ili pak mračnije, ali na vrlo konkretan način – kao “Takav da mirno spava”. No, na kraju ih sustignu i one sporogoreće, a to su na tom albumu ponajprije bile “Bube”, “Pismo vanzemaljcu” i “Ispod”. Najčešće se umjetnička snaga ploče krije upravo u toj drugoj kategoriji pjesama. Uvijek sam mislio da albumi nisu dobri onoliko koliko su im dobri hitovi i ‘hitovi’, već koliko su im dobre te ‘ostale pjesme’, koje su hermetičnije i samim tim se ne mogu nadmetati u popularnosti s ovim ‘direktnim’ pjesamama. No, na duže staze, one pobijede.Bilo je tu dosta singlova koji su dobili i svoje videospotove, “Mamica”, “Teška atiljerija”, “Sunce”. Nekako si birao pjesme koje su više u veselijem tonu...
Ne želimo igrati uvijek na istu kartu. Stvaralaštvo nije tvornička traka, ne pravi jednu istu stvar – ono radi šta god mu se ćefne. Imao sam svakakve pjesme oduvijek, ne samo jedan isti kalup, kalupi me užasavaju. Problem s ljudima su klišeji: ljudi ti vrlo teško dozvole da budeš više toga odjednom, valjda im to preopterećuje hard-disk u glavi. Kad jednom razumiju da se baviš takozvanim angažiranim stvaralaštvom, ponavljaju kao papagaji tu informaciju kao da sve što si ikad napisao ide u jedan isti koš. Ovim singlovima pokazali smo da umijemo i drugačije.

Pobogu, pa nismo ekipa i ja baš u svako doba preozbiljni, zamisli čovjeka koji bi ti svaki put kad ga sretneš tupio o problemima društva – sve i da govori pametno, poslije desetog susreta počeo bi da prelaziš na drugu stranu ulice kad ga sretneš. Ista je stvar i s autorima: tjeraj jedno te isto i ljudi će oguglati. I bit će u pravu. Uglavnom, htjeli smo da pošaljemo u eter malo zdrave pozitive da izbalansira, ako se to ikako može, odnos s mračnim pjesmama, kakvih je krcat svaki moj album, pa i taj o kom pričamo. Naravno, uvijek se nađe i poneki slušateljc da u tome vidi kompromisni potez, ali šta mu ja mogu – to ima veze samo s ovim što sam spomenuo: silna potreba da se čovjek svede na jedno, pa je nekim ljudima valjda jedino logično da je autor “Svetog besa”, “Mraka” i “Dole” mračnjak i gotičar koji živi u zamku na vrhu brda i za ručak prži sjeckano krilo slijepog miša s jajima. Gle čuda, osoba sam, imam više od jedne osobine i više od jednog raspoloženja, a pišem uvijek, i u ovom i u onom stanju, pa je otud i rezultat različit. Sve sam to ja, a ono što nisam ne bih ni pokušavao biti, ni za sve zlatne poluge ovog svijeta. Možda kao nekakav najzadnji singl bi se mogla spomenuti pjesma “Kostim”. Radi se o remixu DJ Raida kojeg prati klavirska podloga, a nastao je uz podršku kazališta Dadov.
Zapravo i nije remiks, to je rimejk: sve osim teksta rađeno je od nule. Na to nas je povukla atmosfera i režija spota – originalna pjesma, koju inače jako volim i koju je majstorski skrojio naš prijatelj Priki, pokazala se prenapetom za ovakav video, te smo odlučili da Rade napravi klavirsku kompoziciju, koju će Lane onda posoliti svojim začinima. Dakle, tu i nema Raida, koji je DJ, a na sva zvona ima Radeta Sklopića, sjajnog kompozitora. To je već i na prošloj ploči počelo da isplivava, a na ovoj će apsolutno dominirati – ukoliko ljudi primijete ovo o čemu sam maločas govorio: da netko može biti podjednako dobar u više različitih stvari. I da, prijatelji iz Dadova, s kojima već dugo surađujemo – još otkad su moj prvi roman pretočili u kazališnu predstavu – posudili su nam svoj prostor za snimanje ovog spota, što je od presudnog značaja za njegovu estetiku i priču. Spot su radili momci iz Valjeva, produkcija Underground Sun/Lowlife.U pjesmi “Kostim” zapravo jako dobro dočaravaš stanje uma, možda ne svih, glazbenika prije nego što se moraš popeti gore na stage, ostaviti svoj gard sa strane i dati publici maksimum. Prati li te taj ‘problem’ i dalje, ili pokušavaš kompletan nastup podrediti glazbi koja te ispunjava?
Čemu ‘ili’, to nisu dvije opcije: ako postoji problem, onda se prevazilazi time što se nastup podredi muzici, jer smo tu zbog nje. A problem uvijek postoji, ne postoji stvar koja će učiniti da ga nema – on se ne rješava, nego se kontrolira disciplinom, i upravo o tome pjesma i govori. Autori nisu polubožanstva, ne silaze na binu iz zlatne kočije koju vuku jednorozi, nego na nju dolaze pravo iz svoje svakodnevice, koja je, kao i kod svih ljudi, nekad ovakva, a nekad onakva. Zato kažem da je to nerješivo – jedino kad bi bio robot koji ništa drugo i ne proživljava nego samo svoje javne nastupe, dok je ostatak vremena na ‘off’ u nekoj ostavi.

No, u toj disciplini nema ničeg što te s vremenom učini manje čovječnim. Naprotiv. Uvijek sam mislio da je depresija luksuz dokonih, onih koji ne moraju biti tu i tu, tad i tad, i dati svoj maksimum, nego mogu, tako divno oslobođeni od obaveza i discipline, da sjede i da se sjebavaju do mile volje, i da još uvjeravaju sebe i druge kako je riječ o jednoj izuzetnoj tugi. Vjeruj mi, ne pamtim dan kad sam ustao iz kreveta i upitao se: “Pih, šta bih danas mogao, kako da stucam ovaj dan? Ah, da, možda bih mogao da se samosažaljevam ili da izgluvarim.” U ovom trenutku, radim u redakciji Veselog četvrtka najvećeg srpskog izdavača stripova, i tu pišem uvodne tekstove i adaptiram prijevode za tri edicije Dylana Doga; prevodim strip serijal Locke & Key za kuću Darkwood; radim tekstove songova za novu predstavu Kokana Mladenovića; snimam album i pišem novi roman; držim koncerte i književne večeri. Uprkos tome, sve su mi emotivne reakcije na broju. Dakle, ne vjerujem da čovjek od obaveza otupljuje, to je samo balkanska racionalizacija neradništva.

7. prosinca prošle godine obilježio si kao jedan važan datum. Radi se o deset godina albuma “De Facto”. Kada sad pogledaš unatrag iz ove prespektive kako ti se čini taj period i sve ono što se događalo unutar njega?
Ništa ne bih mijenjao, odlična vožnja, postepeno sve složenija i uzbudljivija.

Muziku podržava

U tom periodu mogli smo vidjeti Marčela u raznim varijacijama, od Shock Orchestra, do nastupa s DJ Raidom, Nensi i Ministrom Lingvistom, Iskazom. U intervjuu prije od dvije godine pričali smo taman o razdoblju kada si proslavio deset godina rada s Filterima. Pitao sam te tada hoće li novi album biti potpisan kao Filteri. Pošto uskoro izlazi novi album može li se očekivati Marčelo i Filteri ili Filteri?
Joj, eto, iz tvog pitanja se najbolje vidi kakvo je zamešateljstvo tu nastalo! Najprije, nije to bila desetogodišnjica Filtera, nego deset godina od prve ozbiljnije pjesme koju sam snimio, dakle jedno fino zagrijavanje za onu pravo i važno desetljeće – a to je desetljeće od prvog albuma. To je što se tiče proslava, a što se tiče ekipe – da ne unosimo dalju konfuziju, na plakatima sada naprosto piše Marčelo i Iskaz. Iza toga stoji i bend, i Raid, i Ministar, i Nensi, i Lane, ali smo zajedno odlučili da piše ovako, jer u suprotnom bi se došlo do luđački dugog naslova a la Iskaz i Marčelo i Filteri i menadžer Kepa i Sima dizajner i Aljoša tonac i onaj što drži pekaru pored studija pa tu jedemo… ehm, razumiješ. Otuda su i albumi Iskaza potpisani s Iskaz, a moj će biti potpisan s Marčelo, dok na bini ujedinjujemo snage i sviramo pjesme sa svih tih albuma. Eh, nadam se da je sad malo jasnije.

U singlu “Pegla” Darko se suočava s odrastanjem gdje poprima osobine svog oca, putanja od klinca do primitivca. Dotičeš se balkanskog mentaliteta koji dvadeset godina ne donosi nikakav mir. Konkretiziraš li stanje u Srbiji ili seciraš kompletnu regiju?
Vjerujem da stvaralaštvo do univerzalnog dolazi slikanjem pojedinačnog, ne obrnuto, pa je takav slučaj i ovdje. To jeste problem čitavog Balkana – čitave planete, točnije, ali mi smo mali, pa se više vidi i ima drugačije, opasnije domete. Angažirano stvaralaštvo promišlja probleme i pokreće ljude na polemiku, ali prava rješenja uvijek su u rukama države. Točno, svi trebaju da čine šta mogu, ali tamo gdje se zakoni ne sprovode problem neće rješiti neka pjesma i ljudi koje ona zaintrigira. No, to je naš glavni problem – na Balkanu, države nisu pouzdan pojam ni u smislu prostora, kamoli u smislu institucionalne, sistemske uređenosti.

“Pegla” također upozarava na iste one stvari koje si spomenuo u “Senkama” i “Suzama”. Izgleda da je inspiracija po toj tematici nepresušna.
Ne baš u točku iste stvari, ali da, recimo da im je zajednička točka nekakva podijeljenost koja uzrokuje netrpeljivost. Međutim, treba primijetiti jednu važnu točku: dok Suze i Senke govore o podvojenosti u društvu, Pegla ide korak dalje i osim te, donosi i podvojenost u samoj osobi. Pravo žarište priče je sukob unutra, onaj izvana je tek posljedica.

Uvijek pokušavaš ukazati na lošu stranu nacionalizma i zalažeš se za
potlačene, što se može vidjeti i u videu podrške za građane BiH koji je
nastao vezane uz prosvjede kod njih. S obzirom na ‘bure baruta’ u kojem
se nalazimo nekako je teško vjerovati da će takve stvari prestati. Edo
Maajka je isto spomenuo kako je mislio da će se jednog dana smijati
tome, ali se to još nije dogodilo. Dijeliš li isti stav po pitanju toga?

Da.
Hah, ne zameri što ti odgovaram ovako, ali sve si kazao pitanjem, a i
pjesme i video govore za sebe, ne vrijedi ih rasplinjavati.

“Laž” je pjesma u suradnji s Ministrom Lingvistom. Radi se o pjesmi s vrlo konkretnom ponatom, neki poštenjem do cilja, doduše nekada ne uspješno, a neki zaobilaznim putem.
Ehm… da. Riječ je o korupciji u zdravstvu, dakle na terenu gdje su posljedice pogubnije no drugdje.

Glazbeno “Napet šou” donosi određeni odmak. Dobio sam dojam da je album podosta u koraku s glazbom koja je trenutno aktualna na široj sceni, kada se uzme kontekst samplea i matrice. Kako izgleda u globalu glazbena slika novog albuma?
Ni jednog jedinog sempla neće biti na pjesmama, niti ih ima u “Laži” i “Pegli”, sve sviramo. Negdje je to elektronska svirka, negdje instrumenti, ali svaka pjesma je komponirana. Aranžmani su takvi da se zna u kojem je desetljeću, ako ne godini, album nastajao, ali van te vrlo široke odrednice, ne jurimo trendove. Bit će raznih utjecaja koje volimo, od jazza i rocka do trip-hopa. Ali na to smo već navikli svoje slušatelje, od nas nitko ne očekuje žanrovsku ploču. Pet para ne dajemo na žanr. Zanima nas samo što bolji tekst, što bolja kompozicija, da bude što bolje odsvirano, otpjevano, izvedeno. Nemam mnogo vokalnih gostiju na ploči, ali imam više muzičara nego ikada ranije. Jednom riječju, zanimaju nas samo i jedino – pjesme.

Hoće li tematika teksta biti slična onoj iz pjesama “Laž” i “Pegla”?
Negdje da, negdje ni približno. Autor ne može biti samo kritičar, kao da sjedi na nekom pijedestalu van društva i odozgo gleda kako smrtnici griješe. Prezirem iz dna duše taj odvratni mesijanski sindrom. Stvaralac mora ugraditi svoje meso u ono što stvara, djelo mora biti takvo da se vidi kako iza njega stoji čovjek od krvi i mesa, a ne robot programiran da izbacuje pouke samurajskog kodeksa.

Uživo ćeš album izvoditi u suradnji s Iskazom. Na koncertima se po tome može očekivati ‘organskiji’ zvuk?
Naravno. Iako će prvih pola sata koncerta i dalje biti rezervirano za dj/mc zagrijavanje – u taj blok su i do sada išle one pjesme kojima takav štimung bolje leži nego živa svirka.

S Iskazom već dosta dugo surađuješ, a i isto tako na njihovom novom albumu “Tanatos” si gostovao na pjesmi “3 u 1” uz Remi, a DJ Raid i Nevena iz Filtera se pojavljuju na pjesmi “Nazdravi za mene”…
Više i nemamo utisak da to treba nazvati gostovanjima. To jesu dvije samostalne priče, ali u tome i jeste snaga sinergije: dobije se još jedna dodatna dimenzija, a nitko ne izgubi vlastitu. Usput, jučer sam čuo najnovije stvari s tog dolazećeg albuma Iskaza. To melje. Jedva čekam da te pjesme stignu na binu!

Kada se album “Napet šou” može očekivati vani?
U svibnju. Ali tu postoji jedno posebno iznenađenje. Naime, “Napet šou” nije samo CD. Psst.

Paralelno si radio i na promociji knjige “Malterego”. Kako je prošla promocija knjige i radiš li na novom štivu?

Još kako! Istina, ovih dana više u glavi nego na papiru, jer je “Napet šou” trenutni prioritet, ali iz te se avanture direktno vraćam u ovu literarnu, i jedva čekam. Drugi dio “Malterega” obimniji je od prvog, bome i dublji, i sjajan je osjećaj voditi iste junake kroz priču koja traje, ostati dugo s njima i pratiti sve promjene koje im se kao osobama događaju. Radnja se usložnjava i biće jasno da je prvi dio bio samo vrh brijega – drugi dio, istina, donosi novi, zasebni zaplet, ali prilično pomjera i glavnu radnju naprijed, pravo u samo predvorje kraja (treći “Malterego”, kako je i najavljeno, bit će poslednji).

Pred nama je koncert u KSET-u 15. ožujka. Što možemo očekivati od koncerta?

Nekoliko noviteta s dolazećih albuma plus fini presijek cijelog dosadašnjeg opusa.

Pošto vam se prošli puta na pozornici pridružila Remi, možemo li opet očekivati gostovanja?
Ako Remi bude u Zagrebu i slobodna to večer, zašto ne!

Posljednji koncert u Zagrebu, prije dvije godine, također je bio u KSET-u. Misliš li da bi to mogla postati tradicija?
Može i svake godine, što se nas tiče!

0 Shares
Muziku podržava