Mandrili: “Znamo što znači riječ ‘kurtoazija'”

Mandrili, rock sastav iz Rijeke, krajem ožujka izbacio je četvrti studijski album “Demencija“.

Uz pjesme “Torpedo” i “Ugovor Gospodina M.”, koje su najavile album odrađen je i vrlo zanimljiv natječaj za najbolje idejno
rješenje za cover albuma. Osim
toga, bendu se pridružio i novi član, Alen Tibljaš na bubnjevima.

Između albuma “Tibet” i “Demencija“, bend je ostvario suradnju s legendarnim Valterom Kocijančićem iz Parafa, s kojim su kao Walter et les Mandrills snimili album “Apstinencija“. O novom albumu i svemu što se događalo u razdoblju od prethodnog albuma popričali smo s Robertom Jovanovićem, basistom benda.

Novi album “Demencija” je vani i može se reći da ste ga zapravo najavili na jedan poseban način. Radi se o coveru za koji ste dali nagradu od 7777 kuna za najbolje idejno rješenje. Pobijedila je ideja tima Skroz d.o.o. koja je dobila 4444 kuna, dok su ostale tri ideje dobile 1111 kuna. Zbog čega vam se najviše svidjela ideja tima Skroz d.o.o.?
Bila nam je jako zanimljiva. Odskakala je u moru šarenila. Sastoji se od kutije bez samog CD-a unutra, jer smo dementni pa ga nismo stavili. Prikazuje promjenu vremena jer više nema kupovanja ‘tvrdog’ materijala, sve se skida i krca u mobitel. Omoti su danas nebitni. Što osobno mislim da je jako bedasto jer znamo da je nekada omot bio 50 posto dojma, ako ne i više. Također, nema više potrebe za umjetnicima koji se bave dizajnom omota na bilo koji način. Jedan Hipgnosis nikada se više neće dogoditi. A to je šteta.Kakvi su bili komentari na foru sa skrivenim CD-om unutar ‘praznog’ omota?
Oni koje smo mi čuli, dobri. Naravno da je nekome to i bezveze. Ne možeš svakom ugoditi. Prestali smo odavno razmišljati o tome.Je li bilo još nekih covera osim nagrađenih koji nisu ušli u uži izbor, a da su bili dobri?
Ne znam koliko ti je poznat postupak, od preko 200 radova odabrali smo 88. To se smanjilo na 44, pa na 22, na 11 a posljednjih deset je klasičan Top 10. Nagrađena su, kao što si napomenuo, četiri rada. Osim prve nagrade, imali smo i tri jednakovrijedne. Još jednom zahvaljujem tvrtkama RI 19, Autoklubu Rijeka te klubu Palach, koji su financijski podržali dio akcije.Zašto ste odabrali ovaj način rada na coveru?
Mislim da ako pojavom i YouTube klikovima nisi mainstream, što mi nismo, onda si apsolutno u istom sranju kao i svi koji se trude i pokušavaju. Sad, možemo mi, koji se borimo za ‘uspjeh’, jedni drugima podmetat’ i molit’ Boga da ‘protivniku’ na koncertu pukne žica ili si možemo pomoći. Mi smo bili uvjereni da postoje ljudi koji rade, ali nisu mainstream. Ispostavilo se kao pun pogodak, radovi su pristigli iz cijele regije. Čitao sam objašnjenja za sve radove, bilo je divnih priča. Stvarno su mi dali nadu da postoji bolje sutra. Svi su bili potpuno pozitivni u opisima radova i velika većina je prpošno opisivala svoje radove, čitaš i kužiš da je gušt osobi koja je pisala! Bilo je svega, od potpunih amatera do likovnih profesora. Doslovno smo htjeli pozitivnu vibraciju i kvalitetno druženje s majstorima dizajnerske struke. To smo i dobili.

U jednom komentaru na članak o coveru za vaš novi album stoji “još da medij CD-a u ova vremena ima bilo kakav značaj bio bi ovo marketinški pogodak godine“. Kakav je vaš stav po pitanju albuma u čvrstom formatu s obzirom da se diskografija sve više okreće internetu kao načinu prodaje glazbe?
Ma ne znam ako se to može nazvati ‘stav’. Tebe i mene i sve nas nitko ne pita o tome. Već je odlučeno. Meni se osobno to ne sviđa, ja sam old school pa volim popratni sadržaj. Navika iz mladosti. A Tomo se, recimo, uopće ne brine oko toga. Njemu je ok i ovako.

Kakve su reakcije na sami album “Demencija“?
Isti je odgovor kao na pitanje o omotu. Kažu da je super, a nama je drago. Iako se ne veselimo tome mjesecima jer znamo što znači riječ ‘kurtoazija’. Svi smo bar jednom kiksali. Ali ne bi trebalo. Jer je sama riječ po sebi loša. Ispada kao kurton iz Azije. Kaži što misliš. A druga strana neka primi to kao muškarac. Ne kao puslica.

Iz albuma u album napredujete, što se primjeti prvenstvno u zvuku. Koliko razmišljate o stilskim pomacima u vašoj glazbi i o aranžmanima kada radite na novom albumu?
Puno. Nekad i previše. Stvarno previše. Posvađamo se oko C ili Cis tona. Pa skužiš da na kraju nitko to ne kuži, osim nas.

Unutar inlaya otkrili ste što se sve može naći na vašem nosaču zvuka i pored svake pjesme opisali ste kako je ona nastajala i koja glazba je utjecala na vas. Ima li još nečega što biste mogli dodati na te opise?
Uvijek ima. Ali nema dovoljno prostora na Muzika.hr. Šalim se.Tko želi, slobodno neka se javi na našu Facebook stranicu i neka pita što god ga zanima. Rado ćemo odgovoriti.

Opisi pjesama “Ugovor Gospodina M.” I “Cursor” možda najviše otkrivaju način rada benda u studiju.
Za sve pjesme smo probavali svašta. Mi uvijek odemo u sve stilove. Reggae, funk, punk, probamo sve sa svakom pjesmom. Takvi smo. Nekad poludim zbog toga, a nekad baš ja iniciram daljnji rad. I onda krenemo.

Kod pjesama “Neviđane” i “Torpedo” spominjete da je vaš novi član Alen pridonio bubnjem koji izlazi izvan rock okvira. Radi se o bubnju koji zvuči zapravo dosta poliritmično. Hoće li se ovakav zvuk naći u nekim starim pjesama pod novim aranžmanom kod live svirki?
Bend je meni sve. I jako teško pristajem na nove ljude unutar svetog kruga. Alen Tibljaš je prvenstveno prijatelj. Meni je to prevagnulo. Iskustvo s Lauferom, Majkama i još milijun njih samo je bonus na postojeće prijateljstvo. Zamisli da sjedneš u kombi i po putu saznaš da je netko novi potpuna budala ili karakter kakvog inače izbjegavaš?! Grozno. Što se same glazbe tiče, uživo je uvijek sve moguće. I mora biti tako. To je pravilo.

Zadnja pjesma na albumu je “Grad” i radi se o baladi. Može se reći da pjesma govori o rodnom gradu, a i o ljubavi. Zbog čega ste odlučili album zatvoriti baladom?
Zajedno s producentom (Matej Zec), odlučili smo da joj je tamo mjesto. Jadan on, njega smo solidno mučili tijekom snimanja. Ali nije se ljutio. On je divna osoba i čovjek s tonom strpljenja.

“Demencija” nastala je kao ‘first take’ pjesma i najmanje je producirana. Može se reći da se radi o kvalitetnoj zezalici koja u potpunosti opisuje stanje demencije. Zašto ste se odlučili za ime ‘demencija’ kao vodilju albuma?
Značenje te riječi je postupno pogoršanje intelektualnih sposobnosti sve do oštećenja socijalnog i radnog funkcioniranja. Najistaknutiji simptomi su teškoće u pamćenju, posebno nedavnih događaja. Drugi simptomi su loša prosudba. Možeš ili izjaviti nešto tako, ili staviti fotku nas četiri milijuna građana. Loša prosudba – nije li to nešto s čime se borimo već 20-ak godina?

Demencija može biti primarna i sekundarna. Sekundarne demencije mogu nastati zbog niza bolesti ili stanja. Uzrok demencije je depresija. Za pjesmu ”Cursor” u opisu na inlayu stoji “Uživajte u pjesmi i nakratko zaboravite na depre i crnjake. “Cursor” ionako pjeva ‘neću pasti na koljena’“. Depresija je nekim glazbenicima bila velika inspiracija, koliko je ona inspiracija kod vas i ima li je uopće?
Ja se borim protiv depresije, na razne načine. Jedan od njih je i bend. Koliko sam puta bio sjeban i jedva se dovučem na probu, a iz prostorije izađem kao novi čovjek. Tko je depresivan je u konačnici sam sebi najteži. Ali znaš kako kažu, nema dobrih albuma ako imaš vile i bazene…

Ostvarili ste zanimljivu suradnju s Valterom Kocijančićem. Kako je došlo do suradnje?
U pauzi radijskog intervjua izjavio je da ima materijal i da bi ga volio snimiti s ‘onim dečkima iz Mandrila’, jer su mu isti super. Ja sam radio kao tehničar tijekom te emisije. Voditelj me pogledao zabezeknuto i rekao Valteru – pa on ti svira bas tamo. Krepali smo od smijeha i za nekoliko dana našli se u prostoriji. Bilo je to super iskustvo.

Koliko ste naučili iz te suradnje?
Nažalost, ne puno. Rekao bih da je njegovo pravilo “Ne kompliciraj”. I to stvarno funkcionira. Osim, valjda, kod nas. Mi si ne možemo pomoć’.

Koliko vam je suradnja na albumu “Apstinencija” oduzela vremena da se posvetite materijalu za vaš četvrti album, s obzirom da ste “Tibet” izbacili 2008.?
Ma bilo je tu svega. Prvo je otišao stari prijatelj i dugogodišnji bubnjar Dale. Nakon 15-ak godina veze, bio sam izgubljen, kao i Ćoza i Tomo. Pa onda razmišljanja o novom članu. Pa probe s kandidatima. Pa probe s Alenom. Pa svakodnevne obaveze, kojih je sve više. Također, napravili smo jedan album koji smo kasnije odbacili. A treba smisliti osam, devet novih i svima nama dobrih pjesama. Ako još ubrojiš i komplikaciju…

Novi singl s “Demencija“?
“Grad” će krenuti kao radio singl, kasnije će dobiti i spot.

Gdje će vas sve publika imati prilike vidjeti uživo?
Gdje god budemo pozvani. Osim krštenja i svadbi, bend smo za svaku priliku!