Malo časkanja sa pratećim bendom Terencea

1833

Utorak 26. ožujka 2003. nekolicina Zagrebčana će pamtiti po odličnom koncertu održanom u maloj dvorani Doma sportova. Zaista je to bilo sat i pol uživanja u dobroj svirci i naravno fenomenalnom vokalu Sanande Maitreya poznatijeg kao Terence Trent D’Arby. Nakon koncerta koji je prošao u dobroj atmosferi, što je bilo za i očekivati, kolega Krešo i ja smo ostali ugodno iznenađeni, kad nam je oragnizator dopustio da zavirimo i porazgovaramo s Terenceom i njegovim bendom u backstageu.

Sa Terenceom je porazgovarao Krešo, a ja sam trebala obaviti razgovor s pratećim bendom. Inače, prateći bend čini glazbenici iz Italije, dok su dvije cure, koje su back vokali, iz Portugala. Na žalost, nekima nisam uspjela zapamtit i ime, ali se nadam da neće biti teško za ‘našu’ komunikaciju.

I tako sam počela sasvim neobavezan razgovor s gitaristom Fillipeom, te sam nakon kraćeg ćaskanja s Fillipeom bila pozvana da pravim njemu i ostatku ekipe društvo dok su čekali polazak u Tantru, gdje je bio organiziran after party. Tako sam saznala od Fillipea da sa Terenceom svira već godinu dana i na pitanje što misli o njemu kao umjetniku, ali i kao osobi Fillipe je kratko i jasno odgovorio: “He’s fucking great!”. Fillipea je zanimalo kako mi se svidio Terencea, a kad sam mu odgovorila da je bio odličan, ali da mi se on više svidio, ostatak benda nam je kroz šalu predložio da malo ‘porazgovaramo nasamo’, što sam ja, nažalost, odbila (dame koje su bile na koncertu ili koje su imale priliku vidjeti gitaristu znaju o čemu pričam).

Muziku podržava

Dvije prateće vokalistice, nadasve simpatične djevojke, također pjevaju sa Terenceom godinu dana, i kažu da je to za njih ostvarenje snova, ali da ne smiju gledati tako na njega jer bi onda imale tremu, a to ne bi bilo dobro. Djevojke inače u Portugalu pjevaju s tamošnjim najvećim zvijezdama, pohvalile su se nastupale pred 95 000 ljudi, na festivalu u Brazilu. Fillipe je predložio da djevojke upoznam sa zagrebačkim dečima, jer su djevojke izjavile da Hrvati i Portuglaci imaju vrlo sličan mentalitet i smisao za humor. Uglavnom razgovor je tekao vrlo opušteno i bilo je očigledno da se svi članovi benda odlično slažu, a moje žensko oko je primjetilo posebnu naklonost bas gitaristice prema Fillipeu, što je i ona potvrdila nenadanim izljevom ‘prijateljskih’ osjećaja u obliku strastvenog zagrljaja i mnoštva poljubaca.

No, bilo kako bilo, nakon kojih tridesetak minuta ‘rastala’ sam se od benda i otputili smo se u Tantru, gdje smo se opet susreli sa cijelom Terenceovom ekipom i nastavili sa zabavom. U Tantri smo dobili i priliku da se slikamo sa Terenceom i ekipom, a i primjetila sam da se Terenceov, vrlo simpatični, brat, Derek, koji je inače i njegov manager, vrlo milo gleda moju prijateljicu, te nas je pozvao da mu se poslije pridružimo uz piće, ali mi smo pune dojmova odlučile napustiti Tantru i krenuti doma u svoje krpe.

Tekst: Danijela Kontić

0 Shares
Muziku podržava