Magnus ‘Adde’ Andreason (Hardcore Superstar): “Kad sam vidio Kiss, znao sam da želim biti glazbenik”

Hardcore Superstar osnovan je 1997. u Gothenburgu, a prvu postavu činili su Joakim ‘Jocke’ Berg (vokal), Martin Sandvik (bas), Thomas Silver (gitara) i Mika Vainio (bubnjevi).

Opus im je od početaka oslonjen na glam rock/metal, hard rock i punk, a s godinama su etiketirani kao street metal bend. Debitantski album “It’s Only Rock ‘n’ Roll” izlazi 1998. godine samo u Švedskoj, a veći dio pjesama s njega objavljen je na drugom izdanju “Bad Sneakers and a Pina Colada” iz 2000., na kojem je umjesto Vainioa bubnjeve svirao Magnus ‘Adde’ Andreasson, koji se bendu pridružio između ta dva albuma, 1999. godine.

S tim je albumom, koji je distribuirao nekada utjecajni Music For Nations, Hardcore Superstar pridobio određeni dio publike željne glazbe po uzoru na glam bendove ’80-ih. Popularnost se pojačavala narednim izdanjima “Thank You (For Letting Us Be Ourselves)” (2001.) i “No Regrets” (2003.), a vrhunac je stigao s “Hardcore Superstar” (2005.), koji je ušao na drugo mjesto švedske Top ljestvice, te izbacio čak četiri hit-singla – “We Don’t Celebrate Sundays”, “Wild Boys”, “My Good Reputation” i “Bag On Your Head”.

Uspjeh je potvrđen albumom “Dreamin’ in a Casket” iz 2007., drugim za Gain Records. Iduće godine iz benda odlazi gitarist Thomas Silver, na čiju poziciju stiže Vic Zino iz Crazy Lixx. U tom periodu bend potpisuje ugovor s Nuclear Blastom, za koji objavljuje tri naredna albuma, “Beg For It” (2009.), “Split Your Lip” (2010.) i aktualni “C’mon Take On Me” (2013.).

O novom izdanju i još nekim temama popričali smo s bubnjarom benda Addeom.Kako je bilo raditi na novim pjesmama?
Na albumu smo počeli raditi prošle godine u svibnju. Ovoga puta željeli smo pisati i snimati više onako spontano, bez da analiziramo previše. Tako nije baš jednostavno napraviti album, ali smo se osjećali vrlo kreativno radeći na ovaj način.Vi niste hardcore bend… Kako bi predstavio bend ljudima koji još nisu čuli vašu glazbu?
Mi smo 100 posto core, koji nema nikakve veze s glazbenim stilom. Mi sviramo mješavinu hard rocka i punka. Imamo hard rock aranžmane i energiju punka.

Je li Hardcore Superstar više metal ili rock bend?
Mi smo ‘street metal’ bend. To je kombinacija rocka, metala i punka.

Što misliš o tome i što bi to uopće trebalo značiti? Metal ionako dolazi s ulice, na neki način.
Mi smo i mješavina sleazea, hard rocka, pa čak i thrasha. To ima smisla sumirati i nazvati ‘street metalom’, budući da su ga razvila i djeca.

Mislim da je “C’Mon Take On Me” jedan od vaših energičnijih i raznovrsnijih albuma. Ima puno melodija, catchy ritmova, lijepih, himničnih refrena, ali i agresivnijih, glasnih dijelova…
Slažem se s tobom da je “C’Mon Take On Me” naš najraznovrsniji album. Možda je to ispalo tako zbog načina na koji smo izabrali pisati ga i snimati.

Zašto pjesma “Won’t Take The Blame” ima dva dijela? Očito se radi o jednom tracku…
To je zato što smo željeli da posljednji odjeljak zvuči poput sastanka sekte, otprilike poput Johna Lennona i “Give Peace a Chance” (smijeh)! U biti, to je započelo kao šala, ali kada smo se prestali smijati, zapravo smo pomislili da je to dobra ideja.

“Long Time No See” je lijepa balada…
Riječ je o životu nakon smrti. Imao sam gubitke u krugu obitelji prošle godine i svi moji osjećaji i misli išli su kroz tu pjesmu.

O čemu inače pišete u pjesmama? Opisujete događanja iz stvarnog života ili su vam teme imaginarne?
Toliko toga vidite kad ste u ovom poslu i samo želite biti pod utjecajem toga. Dakle, puno naših pjesama temelji se na iskustvima iz stvarnog života.

Mnogi kažu da je vaš najuspješniji album “Hardcore Superstar” iz 2005…
Mislim da smo doista pronašli vlastiti zvuk i stil na tom albumu. Imam jako lijepe uspomene iz vremena kada smo ga radili, ali i album “Dreamin’ in a Casket” stvarno je bilo zabavno raditi.

Posljednjih nekoliko godina u Švedskoj nastaje sve više glam/sleaze bendova. Misliš li da je za to zaslužan i Hardcore Superstar?
Možda. Mi smo pokrenuli taj virus… (smijeh)!

Ima li neki mladi bend u Švedskoj koji se tebi posebno dopada? Rock ili metal bend, naravno. Meni su, recimo, jako dobri Ghost i Crashdiet.
Stvarno mi se sviđa Ghost. Mislim da su hrabri što pišu takve melodijske pjesme, ne mareći što ostatak metal zajednice misli o tome. Hard rock koristi puno melodija. U današnje vrijeme je često brz i žestok.

Što misliš o Hanoi Rocks? Je li za međunarodnu glam rock/metal scenu važan kao Mötley Crüe, Dokken, Ratt, King Kobra…?
Mislim da je Hanoi Rocks mnogim bendovima iz Skandinavije pokazao da je moguće da se postane uspješan. Hanoi Rocks je veliki rock bend i jako važan za sleaze žanr.

Što sada, nakon izlaska albuma? Koji su vam sljedeći koraci?
Sljedećih 20 mjeseci na rasporedu su turneje.

Dugo si u bendu, oko 14 godina, koji bi trenutak izdvojio kao najvažniji za tebe?
U biti je to bilo puno ranije, kada sam imao osam godina i s ocem i bratom vidio Kiss u Gothenburgu. Tada sam osjetio što želim. Da želim biti glazbenik.