Pjevača jednog od najvećih metal bendova Švedske, Mikael Stannea ‘ulovili’ smo jako dobro raspoloženog, neposredno prije njihovog nastupa u Tvornici 3. veljače, pa smo iskoristili priliku da ga pitamo nekoliko pitanja vezano za Dark Tranquillity, novi album “Character” (koji se popeo na treće mjesto švedske ‘nacionalne’ top ljestvice) i njihove turneje s Kreatorom.
Kako napreduje turneja?
Dobro, imali smo dva koncerta, prvi dan je bilo totalno kaotičino, kao i obično. Ali jučer je bilo odlično, jako smo se dobro zabavili. Bili smo u Salzburgu, jako lijepom gradu. Danas bi trebalo isto biti dobro.
Čuo sam sve vaše albume, osim zadnjega i svaki album je za mene remek djelo. Da li dijeliš isto mišljenje o vašem radu?
Stvarno volim sve albume, svi su oni različiti. Ne vjerujem da možeš snimiti užasan album ili dobar album, uvijek snimiš najbolje što možeš. Za mene je ovo sve kao vremenska kapsula, svaki album je točno ono što želimo učiniti u tom trenutku. Neki puta kada slušam stare stvari pitam se ‘Što smo to mislili?’, teško je ući u taj mentalni sklop u kojem smo bili u to vrijeme, no istovremeno mi se to i sviđa jer se tada pokušam prisjetiti tih vremena i što smo radili i kako smo se osjećali.
Reci mi nešto o albumu “Character”, da li je sličan “Damage Done” ili je nešto novo?
To je nešto novo, apsolutno. Teško mi je nešto reći, jer nemam distancu. Neki ljudi ga uspoređuju s “Mind’s I” ili “Gallery”. Definitivno smo više pažnje obratili tehničkim stvarima, “Character” je brži i agresivniji i mislim da je teži. Više se trudimo raditi stvari koje će trajati dulje, a ne album koji ćete slušati nekoliko dana i onda staviti na stranu.
Čuo sam da je Character na švedskim top ljestvicama. Da li te to čudi?
Stvarno me čudi. Čudno je to jer smo oduvijek radili glazbu koja se nama sviđa i na neki način tjerali ljude da se prilagode tome. Nikada nismo ciljali da dođemo na ljestvice, nije nam bilo bitno da budemo popularni dok god smo mi zadovoljni s onime što radimo. Zato je užasno čudno biti na ljestvicama. Pogotovo zato što je ovo naš najteži album, namanje je komercijalan. Da smo snimili album koji je na bilo koji način komercijalan, osjećali bi smo se krivima zbog toga.
Vaš zvuk je prošao kroz mnogo promjena tijekom vaše karijere. Imali ste ženskih vokala, čistih vokala, bržih i sporijih albuma… Da li si zadovoljan s time kako sada zvučite?
To je jednostavno ono što sada osjećamo, obično nemamo plan kako će naš idući album zvučati. Trudimo se snimiti ono što osjećamo da je savršeno u tom trenutku. Kada počnemo pisati isprobavamo puno stvari i pustimo da bude što bude. Ako su to neke spore ili jako brze pjesme, jednostavno to završi na albumu. Za ovaj smo počeli puno eksperimentirati s različitim tehničkim i progresivnim stvarima i na neki smo način doveli sve do ekstrema. I ispalo je super.
Znači možemo očekivati još varijacija na idućim albumima?
Pa ne znam, hehe. Očekujte neočekivano.
Što ti je trenutno u CD playeru?
Masterplan, Mars Volta… što sam još ponio…novu Tori Amos, Bloodbath…to je to.
Da li su ti to istovremeno i glazbeni uzori?
Pa ne znam, ono što zbilja volim kod glazbe su iskrenost i strast. To je ono što iste sekunde možeš prepoznati kao nešto veoma osobno, a ne samo lažne gluposti. Nije važno koja je to vrsta glazbe, važno je samo da je iskrena.
Postoje li neki bendovi s kojima još niste bili na turneji, a s kojima bi stvarno želio svirati?
Pa mislim da ih ima mnogo, ali neki od njih više ni ne sviraju. Kao recimo neke stare progresivne rock zvijezde poput Genesisa. Za mene je turneja s Kreatorom ostvarenje sna, oni su mi jedan od najdražih bendova i to je nevjerojatno. Mogu ih gledati svaki dan. I to su ujedno i super ljudi, a ne samo nevjerojatan bend.
Iskusni ste glazbenici, no imaš li još uvijek tremu prije nastupa?
Uvijek! Nije to baš trema, ali sam uvijek užasno nervozan. Nervozan sam čak i sada, ali je puno lakše zbog pive, hehe. Ali strašno je to, tijekom godina se samo pogoršalo. U početku i nisam bio toliko nervozan, mrzim to. Ali, s druge strane, možete imati najjadniji totalno suicidalni dan i onda se popnete na pozornici i postane nevjerojatno. I odjednom vam se osjećaji pomaknu od totalnog užasa do totalne sreće. To jako volim…ne bi trebao biti nervozan!
Prvi puta vam je tu u Hrvatskoj. Jeste uspjeli vidjeti išta od Zagreba?
Ništa! Stigli smo jako kasno i nismo uspjeli vidjeti ništa i užasno mi je žao zbog toga. Nadam se da ćemo se vratiti i idući puta vidjeti nešto. Uvijek je tako, stalno ste u busu i ne vidite ništa.
Da li ti fali dom nakon toliko putovanja?
Da, da, užasno mi fali obitelj. Volim ići okolo i upoznavati ljude i svirati, ali nakon nekog vremena mi je već dosta. Sada imamo turneju do 9.3. i u to vrijeme imamo 30-tak koncerata. Slobodni smo samo jedan dan. I to mi se ne sviđa jer po cijele dane ništa ne radite, jedino ta svirka navečer. Nakon toga imamo turneju po Americi koja će trajati dva mjeseca.
Od kuda vam toliko energije za sve te nastupe?
Od pive, hehe. Šalim se, mislim 23 sata dnevno ne radite apsolutno ništa i onda svirate oko sat vremena i jednostavno to tako ide svaki dan.
