Luka Belani – Iskreno, jednostavno i akustično

Muzika.hr - Glasno i jasno!
1369

Ne trebaš biti neki posebni znalac da dođeš do zaključka da je hrvatski mainstream rock najslabija i najblijeđa točka cjelokupne glazbene scene.

Dok u suprotnom, nazovimo je, ‘alternativna’ scena sve više plijeni i izranja sve zanimljivije i zanimljivije izvođače. Luka Belani stari je znalac koji iza sebe ima jedan EP i dva albuma. I da ovdje stvari funcioniraju kako treba, sad bi glazbeni kritičari možda pisali o tome kako se Belani prodao, te kako su njegovi prvi radovi bili puno bolji. Sjećali bi se njegovih nastupa u malim i zadimljenim prostorima i kako to već ide u muzičkom svijetu. Ovako, Belani i dalje pripada drugoj sceni, onoj ‘alternativnoj’, mada se u nju po svome izričaju nikako ne uklapa.

Belani je za svoje uratke pobrao odlične kritike od svih eminentnih glazbenih kritičara. Obasipali su ga hvalospjevima sa svih strana, čak do ekstrema, nazivajući ga ‘budućnost hrvatskog rock and rolla’. Luka Belani, na upit, je li upravo on budućnost hrvatskog r’n’r, kratko i prizemno odgovora: “Ni slučajno”.

Muziku podržava

Njemu ne treba spočitavati što pjeva na engleskom. Njegovim riječima, on se niti ne vidi kao dio hrvatskog rock and rolla te njegove pretenzije sežu na puno širi geografski prostor, dok iza toga stoji samo jedan cilj – “stvarati muziku koja će biti haunting, simple i sincerely”.

U Rockmarku, 7. veljače, je održao kratki akustični set, koji je bio presjek njegova dosadašnjeg rada, s naglaskom na aktualni, drugi po redu studijski album, “Changin’ Chapters“, a ujedno mu je ovaj nastup poslušio kao zagrijavanje za predstojeći koncert u Malom pogonu Tvornice (održan 10. veljače, op.a.).

Vidi se da Belani svoj poziv shvaća ozbiljno i da tu nema poze, a ako ako ste ga ikad slušali uživo znat ćete o čemu pričam. Ima karizmu i siguran je u ono što radi, a to je kod nas, budimo iskreni, uvijek bila više mana nego vrlina.
Nažalost, Belani i njemu slični ne mogu očekivati neki veći komercijalni uspjeh kod nas.

Razlog je, ne toliko pjevanje na engleskom za koje se ovdje baš i nema previše razumijevanja, osim kad su u pitanju bezlični ljetni remiksevi za grčenje na Zrću, već opća nebriga za cijelo jedno polje autora i bendova koji imaju svoju publiku, a egzistiraju po zagrebačkim klubovima i kafićima.

Fotografije sa svirke pogledajte na Facebook stranici Akustike.

Akustično piše: Vedran Živković

Muziku podržava
Stisni