The Ramones, Talking Heads, The Pretenders, Madonna, Depeche Mode, The Smiths, The Cure, Ice-T, The Undertones i Echo & the Bunnymen – svi oni imaju nešto zajedničko u svojim počecima: vizionara, skromnog i strastvenog menadžera – 75-ogodišnjeg Seymoura Steina iz Brooklyna, osnivača Sire Records (funkcionira kao nezavisna etikete pod Warner Music Group). Skromni gospodin održao je inspirativan i iskren intervju na kojem je pustio i suzu vođen emocijama koje ima prema glazbi.
Seymour je u svojoj dugogodišnjoj karijeri živio na samom vrhu glazbene industrije i 2005. je ušao u R’n’R Hall of Fame, a kažu da nema koga ne zna. I dalje aktivan, ali na zalasku karijere, podijelio je svoja iskustva nama koji ostajemo. Intervju je održan u sklopu ljubljanskog MENT-a, a ovo su neki od njegovih zaključaka:
1Ne, rock neće propasti
Uz sve veću dominaciju popa i hip-hopa, a tu su i EDM i elektronska glazba koja je relativno jednostavna za produkciju – ima li rock budućnost? Rock postoji od ’50-ih i možda je i najtvrđi žanr koji ima velik broj fanova i samim time nema straha. Posebno se ističe dominacija fenomenalnog The War On Drugs koji je pobrao nagrade gdje god su se dijelile i pokazao kako ima novih velikih rock bendova.
2Streaming je najbolja stvar koja se dogodila glazbi
Seymour je jako uzbuđen oko streaminga, iako priznaje kako ne poznaje tehnologiju najbolje (čovjek ima 75 godina), ali streaming je nešto što prati od početka i u njemu vidi najbitniju promjenu u glazbi od samih početaka. Od streaminga se još puno očekuje i on je najpozitivnija stvar koja se dogodila u glazbenom svijetu. Glazba je postala povezanija, dostupnija i bliža ljudima.
3Kako prepoznati novi veliki bend
Sve je važno. Od tehnika sviranja i pjevanja do kreativnosti, dobrog nastupa… no, nema formule – kod Seymoura je uvijek igrao instinkt, a najbitnije je da izvođač ima pjesmu. Bez dobre pjesme – ništa. Sve se da istrenirati i usavršiti, ali kad prepozna da izvođač ima pjesmu, kad je osjeti, stvori se vizija oko izvođača, odmah se ide u studio i radi na materijalima.
Dojmljiva je i Seymourova povezanost s pjesmama – pri objašnjavanju moći pjesme na primjeru Marseljeze, Stein je pustio suzu i objasio moć pjesme koja je napisana na početku Francuske revolucije, a koja je bila prijeloman moment – motivirala je pet stotina dragovoljaca da uđu u Pariz, podigla im moral i Pariz je potom bio oslobođen. Ostalo je moderna povijest, a Marseljeza je nakon pobjede postala francuska himna.
4Roker, ali uspjeh vidi u otvorenosti
Seymour je roker. Obožava rock. Bez obzira na to, smatra da je samo prepoznavanje rock velikana proizašlo iz njegove otvorenosti prema svoj glazbi (well, Madonna!). A s novom velikom stvari dolazi i novi zvuk, novi detalj. Istaknuo je i najveći propust u svojoj karijeri – neprepoznavanje hip-hopa na vrijeme. Ice-T je bio prvi i najrelevantniji hip-hop izvođač kojeg je potpisao, ali priznaje da je to bilo prekasno.
5Glazba je posvuda
Ok, glazba je posvuda oduvijek i postojala, ali ne i industrija. Industrija je sada već jaka i u Kini i Indiji, a veseli ga vidjeti majice The Ramones i po zabačenim selima Azije. U vrijeme kada je on bio mlad, 60% sve glazbe dolazilo je iz Amerike i bilo je namjenjeno za američko i europsko tržište. Sada je to tržište globalno i sve je zanimljivije pronalaziti izvođače iz drugih zemalja. Primjerice, velik je utjecaj K-popa (op.a. korejski pop), dolazi trap iz neameričkih zemalja – živimo u jako uzbudljivom vremenu i sve se brže mijenja.
