Predstavili smo ih kao nove mlade nade hrvatske alternativne scene – riječke Larve marljivo rade na novom materijalu.
Prema njihovoj službenoj potvrdi, za Slušaj najglasnije! uskoro
objavljuju i album-prvijenac, kojem najiskrenije želim blistavu
budućnost a curama uspješan i jednako kreativan nastavak glazbene
karijere.
U postavi se u međuvremenu dogodila i mala promjena – odnedavno, Larve su duo. Otkačene djevojke s dovoljno vlastite kreativne drskosti nastavljaju stvarati muziku. U ovom prigodnom intervjuu iznova nam se predstavljaju – samouvjerenije u svoje muzičko ‘ja’.
Kako ste se upoznale i koliko dugo ste na sceni?
Petra: Upoznale smo se pred dosta godina, dok smo izlazile, i nakon puno pričanja i puno pričanja priča se pretvorila u rad. Na sceni plivamo godinu i pol.
Koja je glavna motivacija vašeg bavljenja muzikom – je li to Rijeka ili vam već ljudi idu na živce kad spominju riječku scenu?
Petra: Poticaj za bavljenje glazbom nam daju djela koja svojom genijalnošću, maštom, idejama i kreativnošću utječu na nas toliko moćno da nas ona još bolje osvijeste na današnji standard ljudskog razmišljanja. Ljudi od glazbenika, umjetnika, pjesnika pa čak i redatelja. Primjer, Hitchcock, majke ti, me je naveo na stvaranje jedne pjesme.
Vida: Rijeka je toliko pasivna da ne znam kako bi nas ona mogla danas motivirati na išta. Govorim o sceni, no uz to i ljudi štogod radili su površni u svemu i ništa ne naprave kako spada, nego polovično. Ili tročetvrtinski posao.
Kakvo je danas ozračje u Rijeci i vjerujete li u postojanost današnje riječke scene? Imate li svojih favorita među kolegama i suparnicima?
Petra: Ozračje – zrače neradnici. Neugodan miris šire. Postoji da, brdo bendova koji su nigdje, jer ne razumiju sebe i ono što bi htjeli. Glazba i sviranje im je faza pa kada ih prođe će prestati svirati i izaći iz ‘benda’.
I onda kada neki, kao što su to Diskurz, uspiju postići mnogo više od tih neradničkih bendova, onda se pričaju nebuloze i svinjarije kako su se prodali. Ta rečenica je mnogo zanimljiva, samo što je ti koji su je izrekli ne znaju objasniti. Čim potpišeš za kuću i pojaviš se na televiziji si prodan. Kakav je to mozak dokučio? I zašto su prije bendovi za koje ljudi ne smatraju da su prodani, radili identično?!
A ta riječ – suparnici, e to! Tako se danas vide i gledaju grupe međusobno! Nema suradnje i podrške, nego odmjeravanje i natjecanje. Baš nepotrebno.
Vida: Bendovi se ne odmiču od RiRocka, da. Bendovi su imaginarni, hvale sami sebe. Snime prvi pa drugi i treći demo. A time ništa nisu dobili nego se unazadili. Jer taj demo ne planira postati debitantski album. Nemaju napretka – rad u prazno! Ti ljudi na sceni su zapravo prosječni malograđani bez nekih posebnosti.
Danas svatko može biti pjevač, pogledajte one brižne face na showu Hrvatska traži zvijezdu i tome slične idiotarije. Pa oni neće trajati duže od godine dana, toliko će im hit trajati, ako ga budu uopće imali.
Je li punk samo stvar odrastanja ili smatrate da možete promijeniti neke stvari oko sebe?
Petra: Ne pitaj me što je punk, on je sve ono što prije nije bio. Objasnit ću današnji pojam punka po pitanju glazbe: ti pankeri izgledaju na stageu kao da si ih pokupio bilo gdje, bezlično kao debilčine.
Ne govorim o tome da trebaju nositi ziherice kroz obraze i probušiti glavu čekićem, no nema se ta duhovna iskrena poruka koju prenose u pjesmama, nego pjevaju anarhija i seru govna, a dođu doma i jedu majonezu. Nema iskrenih pokreta na toj pozornici, nema luđaštva u njihovom životu. Koliko god zapravo ljudi seru da je sve to već viđeno – nije. Da se neki čovjek baca i pleše onako kako su to izvodili ljudi pred 40 godina nadalje, ne bi znao di je. Danas je taj scenski dio benda jako običan i bijedan. Trololo!
Vida: Punk je stvar odrastanja i sazrijevanja. To je, barem nama, bilo polazište da se pokrenemo. Ima onih koji su bili među nama u društvu, ali su ostali na razini kao što smo mi bile tada pred 2 godine. Da samo i dalje pričaju da ničega nema i da je sve kurac, a zapravo oni su to.
A možemo li promijeniti neke stvari oko sebe? Možemo samo ako promijenimo glazbu koju izvodimo i s tim temeljem razvijemo novu – nas.
Kako nastaju teme za vaše stvari? Odabran novi materijal koji ste prije nekog vremena predstavile na vašoj MySpace stranici, osjetno je teži, eksperimentalniji… Je li ta težnja eksperimentu logičan slijed nakon melodičnijih remek-djela poput ‘Bubimira’, ‘Lista’ i ‘Razuma’?
Petra: Dođu mi za vrat. Kada ih dobijem na svoju kožu i moraju van, oni izlaze. Ne znam kako pjesmu “Splur” ljudi shvaćaju, ali mogu reći da smo sve svjesnije i upućenije u svoju glazbu. Otvorio nam se put kojega treba samo popločati da očvrsne. Nema nam smisla cijelu karijeru zvučati isto i raditi na sličan đir, to je dosadno, ne inovativno.
Koliko su teme kojima se bavite dio vašeg osobnog iskustva?
Petra: Prethodno sam spomenula da ih iskusim. Ili ih obrnem i prenesem značenje neke stvari u drugu, pa su još zanimljiviji. Kao na primjer misli su mi kao kabaret. I boli me glava od skakanja i preokretanja tih napornih ljudi u kostimima načinjenih od svinja.
Mnogi u Larvama čuju zvuk Parafa, Kaosa i Malarie – šabloniziramo li malo previše sliku Larvi ili smo u pravu kad kažemo kako su navedeni bendovi vaša najiskrenija inspiracija?
Petra: Bila je pred pola godine. Volim žutu boju. Sada radimo svoju glazbu. “Splur” isto tako ne zvuči ni na koji bend. Kao ni materijali koji još nisu zgotovljeni.
Vida: Dakle to je ono što sam prije govorila o punku i sazrijevanju. Ništa! u mome mozgu. Gdje bih bila da slušam samo onu muziku kao pred 2 godine bez razvoja.
Za Franjićev Slušaj najglasnije! izlazi (ili je u trenutku ovog intervjua već objavljen?) vaš prvi album – ako nije tajna, koji naslov ćemo tražiti i što ćemo sve čuti na njemu?
Vida: Izlazi vrlo, ali tek za koji mjesec jer gradimo i učvršćujemo svoju muziku, a kako je gitaristica izašla nedavno iz benda, treba i nadopuniti šupljine da upotpunimo zvuk.
Petra: Naslov mi je nepoznat još. Nešto me svrbi ispod pazuha, možda izađe.
Hoće li ovaj svježi početak sa Slušaj najglasnije! biti odskočna daska – razmišljaju li Larve o profesionalnoj muzičkoj karijeri ili smatraju da se u muzici prije svega treba samo dobro zabaviti?
Petra: Samo vrijeme djelovanja našeg benda, mi je tavalon koji me puk’o i hitio ća, i uputio malčice dalje od ovih Larvi. Nije me snimanje dirnulo. Boli me briga za Franjića, ionako ga nikada nisam vidjela.
Vida: Jeben ti ja zabavu i tko ju je stvorio. Bez rada nema kruha. Dakle, bendovi neka ne izlaze iz garaže ako neće van muzike pokušati postići maksimalno ča moru.
Koliki je prema vašem mišljenju, interes jačih diskografa za nove mlade bendove poput Larvi? Primjerice, Diskurz su već dobili svoju priliku i vrlo je domišljato koriste – Dallas Records objavio im je prvi album i ako se ne varam, tu je i vinilna singl-ploča. Uz vašu prisutnost, ne mogu ne osvrnuti se i na Klaus koji nas je svojevremeno oduševio i odjednom nekako utihnuo… Je li vam se netko drugi, osim Franjića – koji je bio i ostao jedan od najiskrenijih entuzijasta po pitanju alternativne muzičke scene na ovim prostorima – javio i pokazao interes za izdavanje vašeg materijala?
Petra: Mislim da su i oni mrtvi-ladni na tu muziku koja je previše slična mnogim bendovima. Ovako, čule smo da nas ljudi jednog jakog medijskog izvora hvale i lijepo pričaju o nama. Baš su dobri. No nisu ponudili suradnju, ali mislim da je i do toga što sam u prvoj rečenici ovoga odgovora rekla. Inovacijaa!!!!!!
Smatrate li da bend može sve sam ili su menadžeri nužno zlo? Svojevremeno je jedna od vas izjavila kako se same brinete o svojem bendu. Može li stvaralački princip ‘do it yourself’ potrajati, posebno danas kad sve podliježe industrijskoj mašineriji koja na krajnje nemilosrdan način diktira različite oblike promocije kako bi se doprijelo do što više ljudi i samim time dobro prodao ‘muzički proizvod’?
Petra: Ne.
Vida: Možemo se brinuti same o bendu u početku karijere. A kada to postane bend koji je potpisao ugovor, onda ne da trebaš imati jednog nego menadžera za svaki kurac. Booking, promoviranje, laganje, booking i promocija.
