Iz ‘tehničkih razloga’ otkazani Filozofski teatar u zagrebačkom HNK na čijem su nedjeljnom izdanju trebali gostovati mastermind Laibacha Ivan Novak i redatelj filma “Dan oslobođenja” o gostovanju benda u Sjevernoj Koreji (koji je trebao biti prikazan iste večeri) nakon projekcije u Dokukinu KIC Morten Traavik komentirao je: “U Sjevernoj Koreji je barem održan koncert“.
Norveški redatelj tom je opaskom pogodio ravno u srž problema koji nagriza naše društvo, ne samo hrvatsko, već i kompletno zapadno, o čemu “Dan oslobođenja” djelomično i govori, a to je licemjerje i oblikovanje slobode prema kalupu koji isključivo nama odgovara.
Na sreću, održana je (doduše, s jednodnevnom odgodom) i premijera ovog odličnog dokumentarnog filma o nastupu kultne slovenske industrial rock grupe u Pjongjangu povodom 70 godina samostalnosti. Taj kontroverzan potez iniciran od strane redatelja Traavika koji je bio i glavna spona između krutih sjevernokorejskih cenzora i benda nenaviknutog na takve uvjete rada priskrbio je, kako autoru filma, tako i bendu, željenu pažnju, no povrh toga odaslao je briljantnu i jasnu poruku ‘liberalnom’ zapadnom društvu: “Možda jesmo slobodni od toga da se odemo popišati bez dopuštenja vrhovnog vođe, no predrasuda se nismo oslobodili“.
Naime, unatoč cenzurama koje je, kako je prikazano u filmu, bend očito pretrpio te nepoznavanju kulturnog spektra iza kojeg stoji Laibach, sjevernokorejski narod očito je prihvatio taj strani, njima do tada nepojmljivi umjetnički subjekt. Prihvaćamo li mi tako nama strane, nepojmljive objekte ili im na referendumima ograničavamo slobode, biramo predsjednike koji žele graditi zidove? Po čemu smo to suštinski bolji od jedne Sjeverne Koreje? Zato je i sjajno pogođeno jednostavno, a opet znakovito pitanje Ivana Janija Novaka koje se pojavljuje u filmu: “Ako nećemo nastupati u Sjevernoj Koreji jer je totalitaristička, gdje ćemo onda nastupati?”.
Jesmo li uistinu slobodni? I vrijedi li naša sloboda više od kolektivističkog pristupa sjevernokorejskog društva? Ovim se pitanjem zapravo u podtekstu bavi “Dan oslobođenja”, baš kao što se i stvaralaštvo Laibacha bavi izvrtanjem i propitkivanjem morala, zakona, skrupula, vjere i u konačnici toliko rado spominjane slobode.