Koja: “Ovo je zlatno doba Disciplin A Kitschme”

Prošlo je više od 30 godina sastava Disciplin A Kitschme, ali poprilično bučni rock bend još je tu i ne planira nikud otići.

Povodom dolaska u splitski Quasimodo, 29. ožujka, Dušan Kojić Koja pričao je za Muzika.hr o bendu, muzici, nadolazećem albumu, sceni, medijima…

Uskoro ste u Quasimodu i zagrebačkoj Tvornici, kakva su vam dosadašnja iskustva s ta dva mjesta?
Osim
spomenutih mjesta, sviramo u Zadru dan prije Splita, a dogovoramo i Osijek
za kraj svibnja. S Tvornicom i Quasimodom smo u regularnom kontaktu, pa
tako i sad, u akciji upoznavanja publike s novim događanjima u grupi.Kada možemo očekivati novi album i što možemo očekivati na njemu?
Tko mnogo očekuje… šalim se. Naravno, ovo je nova faza grupe i novo ruho u koje ćemo uvući Disciplinu kičme, i ko zna šta će se sve izdogađati na novom albumu. Tome se i sam radujem, a vjerujem da će se pojaviti u rujnu, ako ne i ranije.Imate novog člana benda, usnoharmonikaša Igora, kako ste se snašli zajedno, što vam je novog on donio u bend, osim usne harmonike?
Uredno nam donosi i koestlinove voćne kocke, a osim toga sada imamo još jedan sonični layer i još aranžmanskih mogućnosti, što se da čuti i uživo i na snimkama. Nije najlakše naći čovjeka, pogotovo usnoharmonikaša, za ovakav nekonvencionalni bend, pošto i on mora biti takva osoba, što obično svirači usne harmonike nisu, ali Igor jest.

Svirate i bas i gitaru, hoćemo li vas češće viđati na gitari?
Trese.Lupa.Udara je postava koja će sigurno svirati s vremena na vrijeme i kad se ukaže prilika. Za sada mogu najaviti nastup na festivalu glazbeno-dokumentarnog filma u Paklenici 2. kolovoza, povodom 25-ogodišnjice filma “Kako je propao rock’n’roll”.

Nedavno vam je policija prekinula svirku u niškom Feedacku…
Ah, ti relikti prošlosti, koji nikako da ostanu u prošlosti. Sreća u nesreći je da su se momci pojavili na kraju prvog bisa, regularan dio je već bio završen, ne znam kako bismo se ponašali da se to dogodilo ranije, moram priznati. Ovako, nije ispao najveći mogući skandal. U Nišu se desilo ubojstvo mladića tjedan dana prije, građani su organizirali proteste, zahtijevajući od policije da reagira i da poveća sigurnost u gradu, pa se policija više angažirala u tom cilju, svojim isprobanim metodama, racijama itd. To je vjerojatno ok, ali Feedback definitivno nije mjesto koje može imati veze s takvim stvarima… na kraju, oni tamo ništa i nikog nisu našli.

Kako komentirate scenu i stanje na sceni, i u Hrvatskoj i u Srbiji?
Mršavo, što bi se reklo, kako se pocijepala zemlja i tržište, nastale su lokalne scene, a novi mladi talenti ili grupe nemaju više taj domet koje su imale u većoj državi i na većoem teritoriju. I sve to pored interneta, vjerovali ili ne. Dug je period premošćivanja takve situacije, ali ok, pomoći ćemo.

Je li umro rock’n’roll?
Pitajmo to The Rolling Stonese ili Iggya Popa, npr.

Kada pogledate retrospektivno 30 godina benda, koje je doba bilo zlatno doba za Disciplinu?
Mislim da je zlatno doba sada, ovog momenta. Nemam nikakav nostalgični pogled s obzirom da grupa traje i dalje je aktivna. Svaki period jako dobro poznajem i bilo je mukotrpno, samo bas i bubanj prije 33 godine nije nailazio na razumijevanje u ‘muzičkoj industriji’ najnaprednije istočno-europske države, dok nisam shvatio da se treba malo poigrati s mainstreamom, i tako ubacivši brass sekciju, pozicionirali smo grupu na jugoslavenskom nebu, koje se potom zatamnilo i otišlo u nepovrat, a bend u nepoznato, na strani teritorij. Tamo sam započeo ponovo ni iz čega, naišao na skoro identične probleme nerazumijevanja ideje i zvuka grupe od preozbiljne i strogo kontrolirane britanske muzičke industrije, da bih se vratio kući po službenom završetku rata. Nije loše za život jedne istočno-europske rock grupe, neuobičajenog rock formata, koja još uvek traje.

Je li vam sada žao što ste se vratili iz Engleske (op.a. Koja je živio u Londonu od ’92. do ’02.)?
Ne, zaista, meni je svejedno gdje sam. Uz beskrajno i zamorno sviranje showcase koncerata, na koje se pozivaju AR ljudi iz diskografskih kuća ne bi li potpisali bend, što je inače uobičajena igra tamo, dogodilo se i bombardiranje Srbije, što me sve zajedno lako odvojilo od te zemlje. Međutim, kažem, svejedno je, da sam imao dobar ugovor s nekom od velikih izdavačkih kuća, imao bih razloga da ostanem tamo. Ali, sigurno bi se u dogodilo inzistiranje na laganoj promjeni muzike, stila, inače vrlo bitne stvari tamo, na šta, jednostavno, ne bih mogao pristati.

Radili ste muziku za film, videoigrice… U čemu se najbolje snalazite?
Namjenska, primjenjena muzika me privlači, kao i sviranje gitare, pošto tu izlazim iz okvira Kičme, što nije loše po neki put da se dogodi. Trenutno se na TV B92 radnim danima emitira crtana serija “Knjiga utisaka”, rađena po istoimenoj knjizi Slavoljuba Stankovića i Slavimira Stojanovića, za koju sam radio muziku. Art varijante mi sasvim dobro idu.

U jednom intervjuu rekli ste da se mediji moraju ukinuti. Što smatrate najvećim problemom s današnjim medijima u odnosu na umjetnost, muziku, rock?
Prije je u Jugoslaviji postojao jedan vodeći TV kanal na koji jeste bilo teško doći, pogotovo ako je grupa previše bučna, no, jednom kad bi se to dogodilo, bilo je mnogo lakše prikazati svoju ideju, privući pažnju auditorijuma. Paralelno s raspadom zemlje pojavila se i ogromna količina medija, radijskih i tv stanica, da bi na kraju i internet potpuno zavladao. To je jednostavno razvodnilo, usitnilo cijelu stvar i danas, paradoksalno, uz toliku količinu izvora informacija, čovjek u stvari ne zna šta događa, jer previše informacija donosi dezinformaciju.

Koji su planovi benda za budućnost?
To su klasični planovi jedne rock grupe, ubrzo se pojavljuje nova, druga pjesma snimljena u ovoj postavi benda, zatim novi album, koncerti, pa onda opet sve ponovo i tako dok može.