Priču o Đubrivu sam čuo još kao osnovnoškolac. U to vrijeme se po splitskim i lokalnim radio stanicama vrtio njihov tadašnji velik hit “Govno iz nosa“. Zbog njihovih brutalnih tekstova već tada su počela prva pljuvanja po njima, a ljudima, osobito tadašnjoj teenagerskoj generaciji se itekako dopao taj njihov crni humor. Kako i ne bi, kad je ‘zabranjeno voće najslađe’.
Poznati po svom izrazito underground stilu, rijetkim gostovanjima van rodnog Splita, skupili su hrpu fanova diljem zemlje, i može se reći da su prerasli u kultni bend na ovim prostorima. Uostalom, ‘tko još ne zna za Đubrivo?!‘, manijake iz Splita. Na prvi pogled ludi do bola, a kad pričaš s njima, skromni i samozatajni do krajnjih granica, s izrazitim smislom za humor.
Povod za intervju s njima je bilo njihovo gostovanje u zagrebačkom KSET-u. Dođem k njima, primili me odmah k’o brata rođenoga. U početku pričali o Kojinim vojničkim danima provedenim u Pločama, valjali baze, no što se koncert više bližio, došlo vrijeme da prijeđemo na stvar. Uključim tipku ‘on’ na diktafonu, i tako je počao još jedan veseli (malo je reći veseli) razgovor.
Vašoj popularnosti najviše doprinosi činjenica da ste svirali uglavnom po lokalnim klubovima u Splitu i okolici. Kako to da ste odlučili promijeniti mišljenje i maknuti se iz Splita?
Nismo odlučili promijeniti mišljenje. Nama je uvijek bio cilj svirati bilo gdje, po cijeloj Hrvatskoj, tako da je svaka svirka dobrodošla.
Koncerti vam nisu obilježeni gotovo nikakvim pompoznim najavama i reklamama. Misliš li da je činjenica što ste oduvijek bili underground bend, zapravo bila vaša najveća reklama?
Pa, u biti si u pravu. Mislim da je upravo to privuklo ljude koji nas slušaju. Mislim da je ljudima dosta tih razvikanih, prekomercijalnih imena. Znaš ono, otvoriš novine – oni izlijeću, upališ TV, radio, bilo šta – izlijeću iz svega, a mislim da kvalitetom ipak ne pokrivaju toliku medijsku pozornost. Onda ljudi traže nešto novo, nešto ‘ispod zemlje’.
Bio sam na ovogodišnjem DOF-u i primijetio sam da si i sam ostao zaprepašten kad si vidio koliko fanova zapravo imate. Zašto vas ljudi toliko vole?
Nemam pojma. Ljudi nas vole vole zato što svijet ide u ‘Božju mater’, zato što bi nas prije dvadeset godina vjerojatno razapeli na križ s ovakvim tekstovima, imidžom. Ljudi vjerojatno traže nešto morbidno, a mi smo na tragu nekakvog South Parka, takvog humora. Ajmo reći da je to humor 21. stoljeća. Moram naglasiti da smo inače normalni, samo u pjesmama smo tako degenerični. To radimo da privučemo masu, da zaradimo što više para (smijeh).
U svojim pjesmama govorite da ste ‘retardirani’, pa me zanima koji su argumenti za tu vašu ‘retardiranost’?
To je više radi rime, a inače ne znamo. Svi skupa znamo abecedu nekako do kraja dovući (smijeh), tablicu množenja smo savladali lani, a dijeljenje nikako. Dalje, imamo problema s prelaženjem preko ceste, a da nije bilo autoputa, ne bi znali do Zagreba doć nego bi vjerojatno završili u Banja Luci.
Otkud averzija prema ženama? Da li je to plod neke neprežaljene ljubavi iz mladosti?
Nema nikakve averzije prema ženama. Dapače, ima mnoštvo žena koje cijenimo, koje prate rad i koje su oko benda. Možda se na prvo slušanje čini da je tako, no to je krivo tumačenje. Slovimo kao da smo mi neki seksisti, no to nema veze s istinom, žene su ravnopravne s muškarcima u svakom smislu. Mi čak, i kad pjevamo o njima, pjevamo na način, ne da se sprdamo s njima, nego da se sprdamo s mišljenjem (predrasudama) prema ženama. Čak i kad je nešto najbrutalnije, mi to gledamo da se njima to sviđa i da im je to ok. Često i sebe degradiramo u odnosu na žene.
Unatoč ‘sprednjama s ženama’, na vašim koncertima je ogroman broj ženske populacije. Kako to komentiraš?
Iskreno da ti kažem, volio bih da je malo i jači, da više dolaze u backstage. Ima ih, i drago mi je zbog toga.
Gdje crpiš inspiraciju za tako provokativne tekstove?
Iz života najviše, a čak i iz tuđih tekstova, jer znaš kako se kaže: ‘Ako ne kradem, kako bih došao na ideju’.
Nikako se ne mogu oteti dojmu da između vas i Vucinog Živog blata postoji dosta sličnosti: furka na totalni underground, provokativni tekstovi, pljuvanje po ženama… Misliš li da vas Vuco kopira?
Ne. Vuco nas sigurno voli, a mislim da Vuco nije ni znao za Đubrivo kad je Živo blato snimano.
Tko je nastao prije?
Pazi, oni su izdali album prije, a mi ga još nismo izdali. Mislim da smo mi nastali prije, ali da nas on nije kopirao. Dapače, s Vucom smo u super odnosima i on nam je super tip. Što se Živog blata tiče, oni nikad nisu bili underground bend, nego su odmah izašli s albumom.
Ali opet, može se reći da ne sviraju nigdje?!
Živo blato više ne postoji, imali su samo 2, 3 koncerta, za razliku od nas koji smo ih imali 300.
Vuco je jednom prilikom, u emisiji “Otvoreno” rekao da je Split trenutno ‘najseljačkiji’ grad na Balkanu, tj. da se tamo najviše slušaju narodnjaci. Misliš li da Split pomalo gubi publiku za gitare?
Ne mislim. U svakoj sredini ima publike za svaku vrstu glazbe, pogotovo, ajmo reći za
naše prilike u jednoj tako velikoj sredini. Narodnjak je sad zastupljeniji od ostalih stilova, no ja čak nemam ništa protiv toga. ‘Tko voli, nek’ izvoli’, nema problema. Bit će uvijek publike za svaku vrstu glazbe.
Kažu da tražite izdavača. Da li uskoro planirate ulazak u studio?
Mi smo upravo danas potpisali za Menart, tako da je ulazak u studio pitanje dana.
O vama kao osobama se jako malo zna van Splita. Čime se bave članovi benda?
Gitarist Vojan radi u tatoo studiju, drugi gitarist Darko radi u nekoj informatičkoj tvrtci, bubnjar radi u kasinu, basist Bruno još uvijek studira, a ja sam zgubidan.
I, ‘zašto sarma ne leti’?
A ajde ti meni reci ‘tko je ubio Pirga’? To je tajna, to su Shakespearianski motivi.
(foto: Ivana Đapić)
