Na nedavnom koncertu u zagrebačkom Pauku gdje su svirali Nervous Stand, Usro i Žvaljo, te Debeli precjednik i Oveflow kao glavni akteri, odlučismo opet malo popričati s nekime. Budući da je Debeli precjednik poprilično zauzet koncertima u buduće vrijeme radi promocije novog albuma “Through The Eyes Of The Innocent“, shvatili smo kako nećemo ubrzo imati priliku popričati s njima, pa rekosmo – iskoristit ćemo priliku.
Debeli precjednik svoje početke zabilježava još 1996. svojim prvim EP izdanjem. Nakon toga su izdali dva albuma koji su cirkulirali među publikom vrlo rijetko u orginal izdanjima, no to nije spriječilo da publika uvijek orno pjeva sve njihove pjesme. Jedan su od najpopularnijih domaćih punk rock bendova, a sada im se otvara još više vrata zahvaljujući Moonlee Recordsu i novom albumu.
Pa, pročitajte što nam je njihov frontmen Koca imao za reći na ovih nekoliko pitanja što smo mu pripremili.
Budući da ste izdali album “Through The Eyes Of The Innocent” nakon četiri godine za jednu malo veću etiketu (Moonlee Records), što sada očekujete?
Svirat što više moguće. Tako da ljudi to čuju i uživo kako zvuči, a ne da ostane samo na CD-u. Glavna stvar zašto sviraš je da bi svirali koncerte.
Jesu vas zasmetale priče koje su kružile da Debeli precjednik nikada neće potpisati dokle god pjeva na engleskom?
Nisam to nigdje pročitao. A ako je tako, ne moramo ni potpisivati. Ne pjevam na engleskom radi izdavačke kuće, već radi sebe. Tako mi paše. Nije da se ograničavam na jedno ili na drugo. Kako mi padne pjesma, tako ću ju i napisati, tako ću ju i otpjevati i to je cijela mudrost. Bez obzira na to što pjevam na engleskom ne pjevam o tome što se događa nekim stranim ljudima, već ono što se meni događa i ljudima oko mene. Da znam više jezika, pjevao bi možda i na njima. Na neke kompromise nismo nikada pristajali, tako da ne bi ni na ovaj da pjevamo samo na jednom jeziku da bi potpisali za nekog. Ovaj zadnji album pokazuje kako imamo odličnu izdavačku kuću s kojom se izvrsno slažemo u više nivoa – ne samo poslodavac bend, već smo i frendovi, družimo se.
Je li ti ikad palo na pamet da ostaviš bas i ostaneš sam s mikrofonom?
Ako je usred koncerta, znači ja da pjevam, to mi je onda neki session, a to mrzim. Kad smo počeli mi svirati, ja nisam ništa svirao, nego sam samo pjevao i to mi je super. A u Debelom precjedniku sam sad nekako navikao svirati i pjevati, iako sam imao period kad sam baš htio nekome dati da svira bas, mislim da bi to onda dobilo na kvaliteti. Ta osoba bi bolje svirala bas, a ja bi mogao više dati od sebe u pjevanju. Ali, evo, sad imam i taj drugi bend gdje samo pjevam, tako da sam si sve te rupe upotpunio.
A šta je s tim sideprojectima?
Da, imamo bend, zove se Sizif. I to je ozbiljan projekt. Doduše, imali smo tek par proba. To su isto četiri entuzijasta, bubnjar iz Debelog, basist i gitarist iz This Day Will Burn i ja na vokalu. I zanimljivo je. To je malo bolesnija muzika, nije energična poput Debelog precjednika.
Je li istina da ste slali vašu snimku na Fat Wreck?
Ne mi, već naš prijatelj Max. I dobili smo pismo s Fat Wrecka nazad. U biti, pismo je nekakva šablona. Onako, imaš nekih pet polja, prvo polje je nešto tipa ‘odvratan si, nemoj više slat’, drugo, ne znam, ‘mi smo punk lejbl, a vi ste metal’, treće nešto, četvrto isto, a zadnja je ‘šaljemo vam ugovor poštom’. Mi smo dobili odmah onu zvjezdicu ispod toga. Ali, još jednom napominjem, nismo mi to slali na svoju ruku. Baš sam se iznenadio kad je meni došao odgovor.
A da je bilo svih pet zvjezdica, bi li potpisali da vam se pruži?
S muzičke strane nemam s tim nikakvih problema, tako da vrlo rado. Ali, pitanje je koliko si spreman dati od sebe. Taj trenutak bi značio da se ti više ne baviš nikakvim drugim poslom. Ti si bend i baviš se time za život, za hranu… Ja sam za, ja bih, ali to je stvar koja sva četvorica u bendu moraju reći. S obitelji više nisi toliko u kontaktu.
Ne bi li bilo lijepo raditi ono što najviše voliš u životu, pa makar vidio familiju rijeđe?
Pa nismo mi zakinuti. Evo, danas sviramo koncert, radimo što volimo. Sljedećih mjesec dana su skoro svaki petak i subotu koncerti, srijedom radimo ono što volimo u omiljenoj birtiji…
Da je sve ostalo na malim prostorima tipa Attackovi i slično, biste onda ostali raditi to što radite?
Mislim da bi tek onda ostali, jer to je ono što nas tek veseli. Petnaest minuta prije nego što si došla smo imali razgovor o nekom razgovoru u KSET-u. Meni je to triput bolja ideja nego sad ovo. Ja volim svirati bilo gdje, naravno. Ali te velike sale me niti ne privlače, niti mi je to nešto zanimljivo. Igrom slučaja se dogodilo da smo došli na tu razinu da sviramo pred ovoliko ljudi. Ali, meni da sviram isključivo u malim prostorima, pa naravno da bih. Sviramo probe samo zato što volimo svirati. Prisnije je i nabijenije. Debeli precjednik nije bend koji zarađuje, niti ćemo ikad postavljati neke silne uvjete za nešto. Mi smo bend koji svira zato što voli svirati. Bio to Attack, gdje je bilo spektakularno uvijek, bilo to ovdje.
Je li vas ikad zasmetalo tko čini najveći dio vaše publike? To je uvijek tako, lepi dečki na stejdžu, a u publici mlađahne tinejdžerke?
Dobro, da smo dječaci, nismo baš. Ali, apsolutno ne. Ako ja ikome imam za prenijeti svoje ideje, super. No, nije ni to jedina publika, naravno. Ima tu ljudi i starijih i mlađih i svega. Što šarenije, to bolje. Meni je drago da je to šaroliko. Kad bi se samo ograničio na ćelave macho frajere, šta bi postigao? To mi je čak nekako diskiminirajuće.
Što je sa spotovima?
Ima spot na novom CD-u. Ima na ovom novom CD-u, prošla dva albuma u mp3 formatu, i taj spot za “Farmersko srce”. A postoji još neka ideja da ćemo snimati još jedan spot, a sad kako će to izgledati, nemamo pojma. Tj. znamo kako to neće izgledati. Neće biti nekih close upova, glumljenja, nego vjerojatno isječci nekih već snimljenih materijala. Nježno gledanje u kameru i smijuljenje ne podnosimo. Možda i bude nekog glumljenja, ali sumnjam da će to biti netko od nas četvorice. Ove cure što su nam na omotu je cijela jedna priča, pa bi možda tu priču ispričali i kroz spot. Kada pročitaš u albumu o čemu se radi, to su te djevojčice i nevini ljudi što su poubijani u Osijeku, onda možda samo nastavimo sa svim tim. Taj čovjek koji će to raditi će znati to bolje nego mi i ne bi ja htio nešto mudrovati.
Je li bend postao politički aktivan?
Pa, bend je oduvijek bio politički aktivan uz sve te svinjarije što smo se uvijek znali zajebavati. Na prvom demu imaš pjesama koje su socijalno, društveno i politički angažirane. Jedino to što sad kad smo stariji smo i beskompromisniji.
Očekuješ li možda neke negativne reakcije u vezi toga, možda lokalne vlasti?
Pa da, s lokalnom vlasti već imamo probleme, to da. Ne kroz bend, nego kroz neke životne situacije. Malo je to sad i škakljiva tema da pričamo. Ne bojimo se toga, kažemo što imamo za reći i ćao đaci. Nepravdu ne trpimo i to ćemo uvijek reći.
Kako će napredovati daljnja promocija albuma?
Ima sve na stranici www.fatprezident.com. Svi vikendi do nogometnog prvenstva su krcati. Šanac nam odlazi u Njemačku, pa ćemo stati. I onda kad se vrati je nastavak po festivalima.
U kakvim ste odnosima s Usrom i Žvaljom?
Pa, Debeli precjednik je sretan što im može biti predgrupa, jer to su stvarno dvije legende. Oni s nama ne pričaju, mi smo premali za njih, ali mi smo sretni. To ti je kao ono kad upoznaš idole, pa si sretan kad dobiješ trzalicu od njih. I to je naš odnos prema njima, klanjamo im se do poda uglavnom.
