2003. su se okupili kako bi održali oproštajnu turneju i kada smo već mislili da nikada nećemo prežaliti njihov odlazak, Mizar, najveći makedonski bend svih vremena, ponovo se vratio na scenu albumom “Terrible Beauty Is Born” (na makedonskom “Kobna ubavina”). O razlozima ponovnog okupljanja, novoj turneji i zanimljivoj usporedbi balkanske i europske glazbe pročitajte u ovom intervjuu. Na naša pitanja putem e-maila odgovorio je Žarko Serafimovski, bubnjar benda.
Vaša turneja iz 2003., ujedno i turneja povodom 20-ogodišnjice postojanja, trebala je biti oproštajna turneja? Kako to da ste se ipak odlučili na snimanje novog albuma i nastavak rada?
Sasvim spontano, s obzirom na činjenicu da su autori glazbe i teksta Čapovski i Trajkovski imali materijale za čak tri albuma, a ostali članovi benda su praktično iskoristili pozitivnu energiju koja je bila akumulirana prethodnih 10 godina. Materijal je snimljen sa mnogo ljubavi i pozitivne energije te čitavih 6 mjeseci provedenih u studiju da bi zvučalo identično kao ‘life’.
Je li “Terrible Beauty Is Born” najuspješnije ostvarenje Mizara dosad i u čemu je promjena u odnosu na prijašnji zvuk Mizara?
S time se ne bismo složili jer ljubav kod roditelja je potpuno jednaka prema svo troje djece, a logičan slijed okolnosti prouzrokuje napredak u zvuku, a ne promjene u zvuku.
Kako to da ste počeli pisati pjesme i na engleskom kada se zna da se čvrsto držite autentične makedonske kulture i arhetipskog izričaja?
Naše mišljenje je da je u jednom globalističkom poretku svijeta sasvim normalno pjevati i na kineskom, a kamoli ne na engleskom koji je univerzalni jezik svijeta. Što pak ne znači da engleski stihovi bježe od autentičnog makedonskog zvuka u instrumentalu. Isto bi mogli dodati da arhetipski izričaj uopće ne nedostaje (“Amfilohij”, “Počesna strelba”, “Armakedon”, “Gradot e nem”, itd.). Ako se vratimo malo unazad, globalno govoreći, pokret poznat kao Neue Slowenische Kunst predvođen Laibachom i makedonska strelba predvođena Mizarom su još tada otvorili front protiv tadašnjeg JNA-jezika – srpskohrvatskog – i zadali udarac kvazikomunistima (netitoistima, zato što su oni već bili na Golom otoku). Produžetak Kobne ubavine je udarac fašističkim (novokomponiranim) kapitalistima koji su pod plaštom demokracije pokušali čak ozlijediti Mizar, ali su se gadno zajebali jer su na kraju oni podlegli ozljedama. S obzirom na činjenicu da Mizar nije samo rock bend već je kompletan uzrok i posvećenost ‘zvijezdi vodilji’ koja je 1000 godina pokazivala put kroz pustinju, počevši od makedonskog jednookog kralja Filipa Makedonskog. Prokletstvo biblijske zemlje Makedonije produžilo se kažnjavanjem čak i našeg prvog predsjednika nezavisne Republike Makedonije, nažalost isto jednookog, Kire Gligorova. To je dobar motiv i razlog i energija da Mizar postoji.
Što je sa projektima članova Mizara (Arhangel, Kismet, Anastazija)?
U ovom trenutku su svi članovi posvećeni Mizaru (spominjanje Arhangela u pitanju je sasvim bespredmetno, znači Kismet, Anastasija i Kiborg).
Što je danas s vašim bivšim pjevačem Goranom Tanevskim, po mnogima jedinim originalnim pjevačem Mizara?
Jedini originalni pjevač Mizara – apsolutna činjenica od koje nema bježanja – koji je zajedno s Gorazdom Čapovskim stvorio i doveo Mizar do najvećih pijedestala. Brakovi se stvaraju iz ljubavi, iz koristi, zbog reprodukcije, ili jednostavno bez razloga. Kad jednog trena shvatiš da je brak u kojem jesi više mučenje nego ljubav, takvi brakovi moraju prestati. Erich Maria Remarque je u jednom od svojih briljantnih romana napisao jednu veliku mudrost, a to je: “Kad je vatromet završen ne vrijedi čeprkati po pepelu“. Mislimo da ste dobili odgovor.
Planirate li možda kakvu turneju povodom novog albuma?
Svakako, no za konkretne datume i gradove ne možemo ništa reći jer o tome se brine naša izdavačka i menadžerska kuća Dallas Records pod dirigentskom palicom Gorana Lisice Foxa i Sanjina Đukića.
S obzirom na ne baš zavidan politički položaj, u kakvom je položaju Makedonija na današnjoj glazbenoj karti svijeta? Može li ona parirati europskoj glazbi ili barem balkanskim susjedima i bivšim republikama?
Tvorac zapadne civilizacije prije tisuću i tisuću godina, Aleksandar Makedonski, je korijenita inspiracija Mizaru da pokuša biti Aleksandar Makedonski 21. stoljeća, što u biti znači da na balkanskim prostorima ne vidimo sličan proizvod, što glazbeno, što produkcijski, što aranžmanski. Mamini i tatini mezimci ‘made in EU’ ne mogu dotaknuti ni M od Mizara zato sto oni su maksimalno pacifizirani i medijski isprani, jer nisu ni dotakli graničnu liniju surovosti novom svjetskom poretku (kao što smo mi kao pripadnici Zapadnog Balkana) da bi mogli uopće stvoriti jedan pošten i iskren rock album kao što je naš “Kobna ubavina” i da bi uopće mogli u njihovim čipovima i hard diskovima imati nešto više od disk errora. Tako da pričati o pariranju balkanskim prostorima je bespredmetno, a europskoj glazbi i sceni je gospodin cijenjeni rock kritičar Darko Glavan lijepo i konkretno odgovorio već na vaše pitanje da: “‘Kobnoj ubavini’ jedino nedostaje muzički producent svjetskog kalibra Daniel Lanois“. U biti dragulj je u dubini zemlje, točno znamo gdje, vrijedi puno, znamo ga iznijeti van, ali za finalnu obradu i brušenje s kojim bi dobio nevjerojatan sjaj i vrijednost potreban je vanjski suradnik kao što je veliki producent Daniel Lanois.
Fotografije skinute s: www.mizar.com.mk
