Kobi: “Orphaned Land vjeruje u Boga, ne i u religiju”

Iako je posljednjih godina, čak i desetljeća, sve eksponiranija i puno dostupnija, bogata i zanimljiva glazbena kultura Bliskog, Srednjeg i Dalekog istoka još uvijek je velika nepoznanica.

Mnogi su glazbenici s tih područja zaslužni što je glazba koju njihovi narodi njeguju stoljećima sve raširenija, a posebno mjesto u tome imaju rockeri i metalci. Pričamo li o Bliskom istoku, tu je pak posebniji od drugih sastav Orphaned Land.

Dakako, teško ili nemoguće je nadmašiti vjerojatno najreprezentativnijeg prezentatora tog podneblja Ofru Hazu, koja je dala novu dimenziju orijentalnoj glazbi i općenito kulturi, te širom otvorila vrata svjetske scene kolegama iz svoje i zemalja koje štuju sličnu glazbenu baštinu. Jedan od njih je i spomenuti Orphaned Land, osnovan 1991. pod nazivom Resurrection, a današnje ime nosi od 1992.

Bend su osnovali Kobi Farhi (vokal), Uri Zelcha (bas) i Yossi Sassi (gitara), a nešto kasnije pridružili su im se Itzik Levy (klavijature), Sami Bachar (bubnjevi) i Matti Swatizky (gitara). Kombinacijom death, doom i heavy metala s orijentalnom glazbom Orphaned Land je već demo izdanjem “The Beloved’s Cry” (1993.) skrenuo pozornost metal publike na sebe. Debi album “Sahara” (1994.) bio je većim dijelom sastavljen od pjesama sa spomenutog dema, a prvi ‘pravi’ album “El Norra Alila” izašao je 1996. Temeljen na pjesmi koja se pjeva tijekom Yom Kippura (Dan pomirenja, jedan od najvećih židovskih blagdana) kao zahtjev za oprost, album s kombinacijom doom/death metala i orijentalne glazbe istražuje teme svjetlosti i tame i prenosi poruku zajedništva tri glavne abrahamske religije (kršćanstvo, islam i judaizam).Popularnost Orphaned Landa s ovim je albumom poprilično porasla i izvan granica njegove zemlje, a tada je uslijedila osmogodišnja pauza, obilježena s nekoliko promjena postave. Treći album “Mabool: The Story of The Three Sons of Seven” izlazi 2004. za jednog od moćnijih metal izdavača Century Media Records i donosi drastičniju promjenu stila. Naime, osim growl pjevanja, ekstremni elementi gotovo su izbačeni, a zamijenili su ih melodijski dijelovi, clean pjevanja i veći utjecaj folka, odnosno orijentale. Na priči o tri sina (po jedan iz svake religije) koji pokušavaju upozoriti čovječanstvo na poplave koje dolaze kao kazna za njihove grijehe, radilo se sedam godina i uspjeh nije izostao – Orphaned Land definitivno je postao ‘svjetski’ metal bend. S albuma su skinuta dva videobroja, za pjesme “Ocean Land” i “Norra el Norra”, prva koje je bend ikada snimio. Turneja s Paradise Lost, u sklopu koje je Orphaned Land nastupio u Zagrebu, gdje je u potpunosti zasjenio headlinera, jedna je od najznačajnijih koju je održao u dotadašnjem dijelu karijere.Na sljedeći se album nije čekalo osam, ali jest šest godina i progresivi najnaklonjeniji “The Never Ending Way of OrwarriOR” izlazi u siječnju 2010. godine, te donosi klasičnu orphanedovsku priči o borbi svjetla i mraka. Najavni singl “Sapari” postaje bendova najpoznatija pjesma, a pravi, veliki uspjesi stižu nakon tog albuma. Među njih se ubraja nastup s Metallicom, nastupi na Wacken Open Airu, Summer Breeze Open Airu, Sonisphere Festivalu, Gods of Metal, Rock Hard Festivalu, Hellfestu, pa turneje s Katatoniom, Amorphisom, koncerti u Indiji…

Originalni gitarist Matty Svatitzky otišao je 2012., na njegovo mjesto stigao je Yossijev učenik Chen Balbus, a iste je godine potpisivana online peticija da se bendu dodijeli Nobelovu nagrada zbog angažmana da se njegova glazba sluša u arapskom svijetu, unatoč zabranama zemalja Arapske lige. Upravo je to frontmen benda Kobi Farhi naveo najvećim uspjehom u karijeri benda u razgovoru u kojem je najviše vremena posvećeno novom albumu “All Is One”, ali i jako zanimljivim, i nadasve ljudskim stavovima ovog vrsnog glazbenika.

Prvo ime benda bilo je Ressurection, a onda ste ga promijenili u Orphaned Land. Je li ime vezano uz izraelski narod, koji je dugo bio u potrazi za svojom domovinom?
Naravno, sve je počelo od izraza ‘Sveta zemlja’ i ‘Obećana zemlja’, koja je, prema Bibliji, židovskom narodu bila obećana zemlja tisućama godina ranije. Čak i danas, u vrijeme borbi, konflikata i sličnih stvari, židovski narod nikada nije poznavao mirna razdoblja i razdoblja mira, i kada smo kao tinejdžeri osnivali bend pitali smo se je li to stvarno obećana zemlja, jer smo je mi više vidjeli kao osiromašenu (Orphaned Land).

U početku ste bili ekstremniji, kombinirali ste orijentalnu/srednjeistočnu glazbu s death i doom metalom.
Da, u početku je više prevladavao metal, bilo je više growlanja i glazba je bila brutalnija, ali kako je vrijeme odmicalo počeli smo otkrivati melodičniju glazbu, ja sam otkrio pjevanje u clean vokalima i počeo kombinirati te elemente. Otkrili smo da i u tom slučaju glazba može biti jako mračna, teška, čak i ako je glazba melodična, a tekst mračan.

Zadnji albumi su melodičniji s više utjecaja bliskoistočne folk glazbe i tradicije. Vjeruješ li da ste imali pravilan, prirodan evolucijski ciklus?
Da, mislim da je ovo prirodna evolucija naše glazbe, doista osjećam da će “All Is One” biti naš najbolji album dosad. Nakon snimanja svih tih kompleksnih albuma i kompleksne glazbe, osjetili smo da je vrijeme da napravimo nešto iskrenije, odvažnije, u smislu da su nazivi pjesama više catchy, kao i tekstovi i sama glazba, dok u isto vrijeme nismo iznevjerili duh Orphaned Landa. Još uvijek se može čuti da je to Orphaned Land, da su to njegovi stihovi, tako da je to prirodni razvoj kroz koji smo prošli. Nakon 22 godine osjetili smo da je ovo prava stvar koju smo htjeli napraviti. Ne znam što će biti u budućnosti, ne znači da postajemo sve mekši, cijelo vrijeme volimo isprobavati nove stvari i naša glazba nikad ne zvuči isto. Čak i na istom albumu mogu se naći potpuno drugačije pjesme, tako da smo mislili da bi bilo cool da probamo nešto novo.

Kakav je “All Is One” s glazbene strane?
Mislim da novi album nastavlja od točke na kojoj smo stali kod “The Never Ending Way Of ORwarriOR”. To je jedan od najambicioznijih albuma koje smo ikada napravili. Angažirali smo zbor od dvadeset i pet pjevača, ubacili violine snimljene u Turskoj, a ostatak albuma smo snimili u Izraelu i Švedskoj. Sve skupa je jako ambiciozno i jedva da sam uopće growlao na ovom albumu, skoro sam od toga odustao. Growlovi su nazočni samo u jednoj pjesmi, što je ujedno bila i prilika da clean vokali dođu do izražaja na najbolji mogući način. Mislim da je novi album savršen nasljednik “The Never Ending Way Of ORwarriOR” albuma.

Je li on konceptualan?
Pretpostavljam da si vidio naslovnicu novog albuma, koja je kombinacija religioznih simbola tri različite vjere i album je naslovljen “All Is One”. No ono što se događa iza naslovnice, unutar albuma, potpuna je suprotnost. Ime i naslovnica albuma reflektiraju neku vrstu utopije, neku vrstu sna, poruku koju smo htjeli poslati, ali nažalost, realnost je potpuno drukčija. Pjesme na albumu govore o kompletno suprotnoj stvari, o tome kako ne uspijevamo vidjeti to ‘all in one’ i kako cijelo vrijeme ubijamo jedni druge čak i u Božje ime, kada se najnevjerojatnije i najapsurdnije stvari događaju u vremenu današnjeg pranja mozgova, u današnjoj stvarnosti. Tako su album, pjesme i stihovi potpuna suprotnost naslovnici albuma. Ljudi vide naslovnicu i mogu pomisliti da propovijedamo, da smo misionari, da im govorimo da idu u crkvu, ali to nije istina. Naslovnica je samo san, a realnost se nalazi u pjesmama.

Gošća na albumu je Mira Awad. Ona je predstavljala Izrael na Euroviziji 2009. godine.
Da, ona je Mira Awad, nevjerojatna pjevačica iz Izraela, porijeklom iz Palestine, ali živi na teritoriju Izraela. Ona je sjajno ljudsko biće i odlična, inspirativna pjevačica. Prijatelji smo već dugo vremena i uvijek smo htjeli nešto napraviti zajedno, naš san je bio da radimo zajedno i kada je novi album bio u planu, osjećali smo da je prirodno da je nazovemo i pitamo za suradnju. Na jednoj sjajnoj pjesmi ona pjeva na arapskom, a mi na hebrejskom, što se pokazalo kao odličan rezultat i zaista je bio užitak raditi s njom.

Znači li to da na “All Is One” ima više ženskih vokala?
Ne, mislim da ih čak ima i manje, budući da sam koristio mnogo clean vokala. Naša prethodna pjevačica Shlomit Levi je sa svojom obitelji napustila državu i sada živi u New Jerseyu. Osjetili smo da ovaj put kao da ima manje mjesta za ženske vokale. Mira Awad pjeva na jednoj pjesmi na albumu, na jednoj bonus pjesmi, ujedno je i back vokal, ali nema toliko ženskih vokala kao na prošlim albumima.

Spomenuo si da ste snimali na više lokacija...
Da, album smo snimali u tri države, u Izraelu, Turskoj i Švedskoj. Glavno snimanje odvijalo se u Švedskoj, u Fascination Streets studiju jednog od najpriznatijih producenata metala, Jensa Bogrena, koji je radio s bendovima poput Opeth, Amon Amarth ili Kreator. Bilo je sjajno raditi s njim, on je napravio miksanje i mastering albuma, napravio je jako dobar posao i rekao je da se jako zabavio, da je ovo bio jedan od albuma koje je uživao miksati jer je jako raznovrstan, s mnogo izazovnih stvari. Svidjela mu se glazba i doista se zabavljao miksanjem, a mi smo bili jako sretni što radimo s njim, jer je zaista odradio odličan posao.

Reci mi nešto o rock/metal sceni u Izraelu. Jedan od najstarijih bendova je Salem, meni se dopadaju Amaseffer i Aviv Geffen, njegov solo rad i projekt Blackfield sa Stevenom Wilsonom, slušam Ephrat. Što misliš o tim bendovima i glazbenicima?
Glazbena scena u Izraelu jako je razvijena, a Aviv Geffen jako je talentiran umjetnik i prihvaćen od publike u Izraelu. Amaseffer su moji jako dobri prijatelji s kojima sam radio, također sam i pjevao back vokale na njihovom prvom albumu. U stalnom sam kontaktu s njima i planiramo napraviti zajednički side-projekt. Općenito, scena je sjajna, u Izraelu se mogu naći glazbenici svih tipova, bez obzira priča li se o jazzu, o black metal ili thrash metal bendovima, scena je doista raznovrsna. U Tel Avivu i Jeruzalemu odvija se jako dobra glazbena scena, zatim noćne predstave, koncerti, i neki izraelski umjetnici su doista uspješni diljem svijeta, kao Asaf Avidan, Infected Mushroom, Aviv Geffen, Orphaned Land. Radi se o ‘izvozu’ nekih jako dobrih glazbenika.

Steven Wilson jednom je prilikom rekao da je Orphaned Land najbolji bend na svijetu. Što misliš o njemu?
Steven Wilson je za mene kao Bog. Bog koji je došao na zemlju i počeo stvarati glazbu – to je Steven Wilson. Mi smo njegovi fanovi i veliki je kompliment kada on kaže da smo jedan od najboljih metal bendova na svijetu. Veliki je kompliment kada netko kome se diviš voli i cijeni tvoju glazbu. To je dobar osjećaj. Bilo je odlično raditi s njim, na našem live DVD-u je svirao kao gost, odsvirao je jednu našu pjesmu, to je jedna od najsvjetlijih točaka naše karijere i veliki trenutak za nas. Da, Steven je jedan od najboljih glazbenika na svijetu, to je sigurno.

Slušao sam solo album tvog gitarista Yossia Sassia – “Melting Clocks”. Zanimljiv album. Dobar progresivni rock s oriental/folk influencama...
Da, mislim da je odlično za Yossia što uspijeva napraviti još nešto, mislim da je to sjajan album za gitariste. Super je što je napravio neke stvari koje nisu mogle biti dio glazbe Orphaned Landa. No općenito, to nije moj glazbeni ukus, jer ne volim gitarističke albume. Naravno, Yossi je sjajan gitarist, ali imam poteškoća sa slušanjem takvih albuma, više volim kada svira čitav bend. No isto tako, na albumu se nalaze neke jako dobre stvari, to je Yossievo djelo i sviđa mi se.

Niti ja baš nisam fan instrumentalne glazbe (smijeh). Koji je najveći trenutak u karijeri benda. Možda nastup s Metallicom?
Da, definitivno, ti najveći trenuci kao što su nastup s Metallicom, sa Stevenom Wilsonom, zahvalnost prema ljudima koji su nekada bili tvoji idoli, to su neke od najsvjetlijih točaka. No, najveći trenutak u našoj karijeri je taj što smo Izraelci, Židovi a imamo mnogo arapskih fanova sa Srednjeg istoka, što doista nema smisla i da sam to pričao prije nekoliko godina, zvučalo bi nemoguće. Tako da je to naš najveći uspjeh, čak veći od Metallice i Wilsona, to što smo Izraelci, a mnogo naših fanova prati nas iz Srednjeg Istoka. Možda tisuću, mnogo tisuća fanova.

Gledao sam fotografije benda, izgledaš kao reinkarnacija Isusa Krista (smijeh). Kakav je tvoj osobni stav o religiji? Vjeruješ li u Boga, u postojanje života poslije smrti?
(smijeh) Vjerujem u Boga, ali sam jako kritičan prema vjeri. Mislim da bi u religiji trebali biti zastupljeni ljudi koji brinu o moralnosti, pružaju nadu ljudima, ujedinjuju ljude, a ne vidim da religija to pruža. Vidim religiju kako uzima naš novac i ne brine o tome. Pričam o vjeri općenito, ne samo o kršćanstvu, judaizmu ili islamu. Mislim da je religija u osnovi dobra stvar, ali su je ljudi iskrivili u nešto što mi se ne sviđa. Pun sam kritika. Kako je moguće da Orphaned Land uspijeva zbližiti ljude i dati neku nadu, više od samog judaizma ili kršćanstva ili islama, kako je to moguće? Jako sam kritičan prema religiji, ali vjerujem u Boga i vjerujem u humanost i pružanje nade ljudima. Primjećujem da glazba uspijeva u tome više nego religija, tako da zadnjih godina kažem da je glazba moja religija.

Pripremate se za headlinersku turneju. Imate u planu svirati na ljetnim festivalima?
Da, nastupat ćemo na Summer Breeze festivalu u Njemačkoj, Motoculture festivalu u Francuskoj, na ARTmaniji u Rumunjskoj, na Brutal Assaultu u Češkoj. Odradit ćemo četiri nastupa na festivalima u kolovozu, a od rujna do studenog imamo veliku turneju, kada ćemo stići u Budimpeštu, gdje se nadamo da ćemo upoznati sve naše fanove iz Mađarske. Datumi se mogu provjeriti na našoj internetskoj stranici gdje se može osigurati i ulaznica. Jedva čekamo da još jednom sviramo u Budimpešti.

Svirat ćete kod naših susjeda u Sloveniji, u Mariboru. Možda dođete i do nas.
Definitivno se nadam tome, sve je stvar bookinga i promotora koji želi bookirati naš nastup. Mi smo voljni nastupati svugdje, u bilo kojoj zemlji, želimo svirati što je više moguće, diljem svijeta, tako da se nadam da ćemo to napraviti.

U Hrvatskoj ste svirali 2005. godine s Paradise Lost. Sjećaš li se tog koncerta?
Da, naravno da se sjećam, bio je to sjajan show i sjajna turneja. Imam dobra sjećanja od tada, ali prošlo je previše vremena, osam godina otkada smo bili u Hrvatskoj, pa se nadam da ćemo se vratiti.

Imaš li neku posebnu želju u životu? Svijet bez rata, mir u srcima ljudi, uvažavanje i poštovanje ili nešto drugo?
Volio bih da ljudi više cijene vrijednost života. Volio bih živjeti u svijetu u kojem ne moramo odgajati djecu da bismo ih poslali u rat. Volio bih živjeti u svijetu gdje ljudi žive zajedno i dijele svoje ideje čak i ako su drukčiji jedni od drugih. Živjeti zajedno, kao prijatelji, to je nešto što mi kao Orphaned Land uspijevamo čak i sa zemljama koje se smatraju našim neprijateljima, imamo prijatelje u svim tim takozvanim neprijateljskim državama. Nadam se da će čovječanstvo, ljudski rod, naučiti kako uspjeti u tome. Zvuči kao euforija, kao utopija, ali ne mora biti tako. Sve je u našim rukama i možda možemo napraviti bolji svijet samo kada bismo bolje shvaćali stvari, educirali se o različitostima morala i cijenili vrijednost života. To je moja najveća želja i tada ću, jednom, pisati zabavne pjesme cijeli dan, jer se neću morati baviti s tragičnim, tužnim pjesmama. Pisat ću samo glazbu za proslave.