Precizno izračunavanje koeficijenta kotrljanja

U vrijeme opće recesije i krize izdavaštva, kada uspijevaju samo kiseli krastavci i švicarski franak, jedna se muzička biografska knjiga nametnula svojom prođom da bude ponovo izdana.

Riječ je o knjizi “The Rolling Stones – Rock and Roll Babylon” autora Darka Glavana i Hrvoja Horvata koja je u drugom, prerađenom i proširenom izdanju uskrsnula pod samoobjašnjavajućim imenom “Rolling Stones – 50 godina“.

Iako je “Babylon” izdan još 1998., iako su od tada naovamo Stonesi snimili jedan ne pretjerano bitan studijski album (“The Bigger Bang” iz 2005.), iako se u međuvremenu oglasio Keith Richards svojom autobiografijom “Life“, iako je potpisnik ovih redaka “Babylon” i “Life” pročitao od korica do korica, opravdanja za ponovno izdavanje i čitanje ove knjige ne manjka.

Priča o Stonesima Odiseja je o pobjedi pragmatizma i liberalnog kapitalizma nad idealizmom i hedonizmom, a najveća vrijednost ove knjige je u tome što na jednostavan način pojašnjava fenomen Stonesa, njihove početke od vremena kad su bili blues fanatici, pa su postali ulične bitange, zatim kavanski nihilisti, da bi skončali kao uspješni poduzetnici.

Velika vrijednost knjige je ta što je Horvatov i Glavanov tekst komplementaran s Richardsovom autobiografijom. Ni Glavan ni Horvat nisu bili na izvoru događanja pa nemaju neposrednost koju ima Richardsov “Life“, no obojica su iz, za njih jedine moguće perspektive, one globalne, izvukli maksimum. To pogotovo vrijedi za dio knjige koji pokriva Darko Glavan (kronološki od rođenja članova Stonesa do 1977.), koji je zbog umjetničkih dosega Stonesa u tom periodu ‘zahvalniji’ za dublje analize i koji bi, prevede li se na engleski, mogao biti opasna konkurencija ozbiljnijim esejima na temu stvaralaštva Stonesa.

Horvat relativno blagonaklono gleda na period kada su Stonesi postali prvenstveno poslovna mašina i izdavali ploče koje, s izuzetkom “Some Girls” i možda “Tattoo You” samo podsjećaju na stare Stonese, ali je s druge strane plastično opisao način poslovnog funkcioniranja – ipak su Stonesi prva uspješna svjetska rock korporacija, koja je počela od besplatnog posuđivanja afroameričkih motiva u “The Last Time” do naplaćivanja autorskih prava onima koji su se drznuli posuditi dio “The Last Time” i iz toga napraviti posve novu pjesmu (The Verve, “Bittersweet Symphony”).

Iako je ovo izdanje superiornije prvom, osobno mi nedostaje uvodni esej Gorana Tribusona iz prvog izdanja, koji je beskrajno šarmantno navijački napisan (u maniri nekog pismenijeg BBB-ovca o Dinamu, samo još bolji i strasniji), iako se s Tribusonovim šalama na račun The Beatlesa nimalo ne slažem, ali se slažem da je strast ključna riječ koja je pokrenula Stonese početkom šezdesetih i održala ih sve do danas. Neki podnaslovi su promijenjeni, knjiga je podijeljena na tri dijela (prvo izdanje imalo je dva), iz nekog nejasnog razloga riječ ‘muda’ nestala je iz opisa albuma “Voodoo Lounge” (uzme li se u obzir stvarna kvaliteta albuma, možda s pravom).

Također su neke prastare fotografije iz prvog izdanja nestale, a nadopunjene su onima koje je omogućio Branislav Brian Rašić, službeni fotograf Stonesa. Neke greške iz prvog izdanja pojavljuju se i u drugom: nije točno da su Stonesi bili na naslovnici prvog broja magazina Rolling Stone, nego je to bio John Lennon. Zatim, iako su potresi na relaciji Jagger – Richards u osamdesetima bili tektonske razine dvije uvrijeđene frajle, gotovo ništa se ne govori o emocionalnim krizama Charliea Wattsa, koji je u to doba imao velikih problema.

I dalje je prisutna nejasnoća kada Glavan u tekstu o zagrebačkom koncertu Stonesa 1976. navodi da je riječ o ‘našem sugovorniku’, no intervjua – nigdje! Naime, intervju je bio planiran i najavljen (zato ga je Glavan spomenuo), no nažalost i otkazan.

Zaključno, unatoč nekim nedostacima, “Rolling Stones – 50 godina” knjiga je za svakog čitatelja kojem riječi ‘rock and roll’ nešto znače. Na stranu eventualne preferencije, Stonesi su na ovaj ili onaj način stvarali povijest rocka i to im nitko ne može oduzeti.