Najbliže koliko ćete doći grupi The Clash

    12780

    Joe Strummer, Mick Jones, Paul Simonon, Topper Headon

    The Clash

    Datum izdanja: 01/12/2014

    Izdavač: Dallas Records

    Jezik: Hrvatski

    Br. stranica: 384

    Naša ocjena:

    Knjiga s ružičastim koricama o punkerima? Dobra fora! Ne, ali stvarno, tko bi od punk prvoboraca mogao imati ovako dizajniranu knjigu osim grupe The Clash?

    Zapravo, ima smisla, jer ako su nešto Joe Strummer, Mick Jones, Paul Simonon i Topper Headon voljeli raditi, onda je to ići u nepredvidivim smjerovima i usput štititi socijalno deprivilegirane i slabije, prema kojima sistem nema poštovanja ni suosjećanja. Kako živimo u doba gdje se prava seksualnih manjina ne poštuju baš najbolje (šifra u ime obitelji), ružičasta je boja ona prava da se stereotipi smanje.

    Ova, kako na koricama piše, biografija punk skupine The Clash je službena i vjerojatno najbliže koliko ćete doći grupi. Dečki su se otvorili i rekli što imaju (korišten je i arhivski materijal), pričaju svojim riječima i kažu svoja viđenja raznih situacija. Jesu katkad kontradiktorni? Jesu. Jesu li povremeno ‘zabrijali’? Jašta. Ima li malo i pi-arovskih konstrukcija? Ima, ali dade se podnijeti. Jesu li kompleksniji nego što im njihove frizure dočaravaju? ‘Of skroz’. Osim toga, hrvatsko izdanje ove knjige imalo je sreće s prijevodom, koji je ciljao da engleska urbana šatra bude što sličnija hrvatskoj urbanoj šatri.Popisi turneja, set liste, rijetke fotografije – sve je tu. Rečenice su punkerski jasne, kratke, jezgrovite. To je grupa junaka radničke klase koja je, počevši od rudimentarnog znanja sviranja, došla do muzike trećeg svijeta, stadionskog rocka, jazza, hip-hopa. Odabrali su izgorjeti, a ne izblijediti. I na kraju, kad su kao grupa bili na aparatima, samo su to prokomentirali: “Ima nešto vrlo dobro kad možeš doći, reći što imaš i onda otići“.Šteta što nema kraći osvrt što su članovi grupe radili nakon raspada, nije da nije bilo zanimljivo i kao kod The Beatlesa, njihov je život nastavio po sličnim paradigmama dok su bili u skupa grupi. Pogotovo je Joe Strummer imao interesantan životni put i šteta da se o tome nije reklo nešto više, čak je u jednom trenutku producirao pjesme Big Audio Dynamite Micka Jonesa, što će reći da su se odnosi i dalje razvijali, možda ne tako intenzivno. Za one koji više vole proučiti Strummerovu odiseju, preporučam dokumentarac “The Future Is Unwritten“, koji će s ovom knjigom komplementarno pokriti Strummerov hod u Dolini suza.

    A za sve one kojima se punk ikad bar malo sviđao, ovo je obavezno štivo: iz prve ruke, strastveno i bez fige u džepu.

    Muziku podržava