Knjiga koja do kraja razotkriva da je Springsteen jedan od nas

Postoje dvije knjige u kojima možete praktički iz prve ruke saznati sve o rock’n’rollu.

Prva je “Život” Keitha Richardsa, a druga je “Born To Run” Brucea Springsteena. One ne mogu biti različitije jedna od druge, no baš zbog toga su komplementarne. S obzirom na njegove putešestvije, legendarne anegdote i dugu jezičinu, stari Keith jednostavno nije mogao napisati lošu knjigu o svom životu, no Bruce The Boss se mogao gadno okliznuti na više stavki – srećom, nije uspio u tome. Nakon što pročitate “Born To Run“, prestaje svaka potreba da čitate bilo kakav intervju s Bruceom Springsteenom, zato što će vam skoro sve biti jasno.

Stil pisanja je pitak, anegdotalan, šljakerski, bez cifranja, bez mistificiranja i bez govorancija ‘ex cathedra’. Bruce je poput Keitha ponizni džentlmen kad priča o ljubavnim krahovima, kao što je džentlmen kad priča o svojim uspjesima.

To ne znači da u knjizi nedostaje ludih rock’n’roll zgoda, naprotiv, samo nisu povezane s iglom, špricom i ‘lajnom’, i ne, Bruce neće za svog suradnika reći da imam mali spolni organ. Bruce je jedan od mnogih koji su sanjali muziku i koji su se otisnuli na nepredvidivo putovanje. I Bruce je, kao i mnogi muzičari danas, vjerovao krivim ljudima, iz toga izvlačio pouku (ovo je Springsteen u knjizi napisao mnogo bolje nego ja ovdje) i vjerovao da može živjeti radeći ono što voli – no to ima svoju cijenu.

Šokantno zvuči podatak da je Bruce tek s albumom “River” zaradio neke novce kojima nije morao plaćati zaostale dugove ili bilo kakve druge kosture iz ormara, no to je dobra poruka za sve koji misle da se od muzike može brzo obogatiti.

Springsteen je svoju knjigu napisao onako kako piše svoje pjesme i albume – iznoseći srce na reveru, iskreno i neuljepšano, povremeno previše politički korektno, džentlmenski pazeći da ne previše ne opatrne svoje suradnike, s izuzetkom možda Dannya Federicija. Jedini dijelovi kada će Bruce gaziti po kočnici je kada opisuje druge ljude – The Boss ih ne želi pred svima ocrniti. Također, doznajemo što je kod Brucea prvo bilo – kokoš ili jaje, ambicija ili talent, prva je bila ambicija koja ga je vukla do momenata kad se njegov talent mogao izraziti u punom svjetlu na albumu “Born To Run”.

Springsteen povezuje svoje ključne događaje iz života na način da se većina ljudi može u njima lako prepoznati i da je priča o njemu zapravo priča o svima nama, samo se, eto, njemu dogodio uspjeh, a nama ostalima, eto, još nije i tu je razlika. Mi ostali nismo imali njegov voljni moment, u ključnim trenucima ići glavom kroz zid, riskirati svašta, samo se Bruceu rizik isplatio, a onima kojima se takav rizik nije isplatio – ne dobivaju priliku da napišu autobiografiju o sebi i da za to budu jako dobro plaćeni.