Klub Palach, Rijeka – Kad jaganjci utihnu

12766

Svaki Riječanin i Riječanka koji imaju imalo pojma o svom gradu sigurno znaju gdje je i što je Palach. Oni koji su bili sretnije ruke, imali su prilike prisustvovati nekom od legendarnih koncerata ili biti dio cijele jedne velike pokretačke atmosfere u ‘zlatno doba’ ovog kultnog riječkog kluba.

Mi koji nismo, moramo se hraniti ostacima sjećanja nekih prijašnjih generacija i pričama koje i danas kolaju gradom, a zvuče gotovo kao znanstvena fantastika. U ovom tužnom trenutku kada su se velika drvena vrata ovog gordog 40-godišnjaka zatvorila, vrijeme je da malo pročačkamo povijest ovog neupitnog simbola alternative grada Rijeke.

Klub Palach dobio je naziv prema češkom studentu Janu Palachu koji se u znak protesta zbog ulaska sovjetskih vojnih trupa u grad spalio na glavnom praškom trgu 16. siječnja 1969. godine.

Sam klub osnovan je godinu dana ranije, a osnovali su ga studenti Medicinskog fakulteta. U početku je bio neimenovan, ali je na inicijativu studenata Strojarstva koji su baš u vrijeme smrti češkog studenta boravili u Pragu klub dobio njegovo ime – Palach. U svojim počecima Palach je poslovao kao studentski klub u sklopu kojeg je bila i pizzeria. U sklopu Palacha postojale su i razne udruge, a najzanimljivija je bila udruga igrača GO – igre slične šahu koja je u to vrijeme bila jako popularna u Rijeci.

Polovicom sedamdesetih iz Sterea 70, jednog od prvih prostora koji su ličili na disco u Rijeci, a nalazio se gdje je sada Stereo dvorana, u Palach se seli legendarni Miodrag Đuza Stojiljković (dugogodišnji glazbeni urednik Radija Rijeke i veliki poznavatelj glazbe, nažalost pokojni) koji preuzima brigu o glazbenom programu. U drugoj polovici sedamdestih Palach je bio prava studentska ‘rupa’ u kojoj su se skupljali domaći studenti, studenti iz nesvrstanih zemalja, razni mračnjaci i frikovi, uglavnom ‘svi’.

Kada se trebala dočarati atmosfera jednostavno se ugasilo svjetlo, a na lošem razglasu slušalo bi se od nešto Kameleona, Bijelog dugmeta, Indexa pa sve do Janis Joplin, Elvisa, The Beatlesa…

Osamdesetih godina klub stječe kultni status zahvaljujući mnogim kvalitetnim koncertima, slušaonama, foto-galerijama, izložbama slika, raznim večerima posvećenim književnosti, glazbi i alternativnoj kulturi.

Tih se godina vodi i bitka oko samog naziva kluba, tako da je po političkoj zapovijedi Palach preko noći promjenio ime u Ivo Lola Ribar.

Muziku podržava

U to vrijeme se i situacija kako u državi tako i na alternativnoj sceni naglo mijenjala, što zbog smrti Tita, što zbog pojave punka i ‘novog vala’, koji su kroz glazbu potencirali i omladinski bunt, te medija (Polet, Val…) a i konkretnih umjetničko-političkih akcija, pojava NSK-a (Neue Slowenische Kunst, umjetničko-politički pokret nastao u Sloveniji; op.ur.) u Ljubljani, dark glazbe i umjetnosti. Palach je tada dobio i svoju knjižaru i kazalište.

Tih presudnih godina za nastajanje riječkog novog vala, Palach odigrava vrlo značajnu ulogu te postaje nezaobilazan koncertno-promotivni prostor za bendove, među kojima su i tadašnje riječke uzdanice Parafi i Termiti.

Na koncertu VIA Viktora Kunsta u klubu Palach riječka policija privela je pjevača Zvonka Lakčevića zbog ‘nepodobnosti’ i zabranila im daljnji nastup. Umjesto teksta njihove pjesme “Rusi dolaze” Lakčević je u pripitom stanju na mikrofon glasno izvikivao parole “Dolje Tito! Dolje socijalizam!“.

Zbog incidenta VIA Viktora Kunsta pri omladinskoj organizaciji SSOH osnovana je posebna komisija (i famozna ‘Podkomisija za rock’) koja je ocjenjivala podobnost pjesama koje riječki glazbenici izvode na koncertima. Naravno, u skladu s neovisnim duhom RiRocka, često bi se dotičnoj komisiji prikazalo jedno, a pjevalo nešto sasvim drugo…

Počeli su se javljati neki novi oblici umjetničkog izražavanja (performansi Kreše Mustaća), Val je postao značajna omladinska novina i to na području cijele Jugoslavije, počela se razvijati književna scena okupljena oko Ri-Vala, u Palach su na gostovanja počeli dolaziti umjetnici iz svih krajeva države, djelovali su Putokazi, riječki bendovi su odlazili na tada popularnu popularnu Zaječarsku gitarijadu, Novi Rock…

Klub Palach je tada radio samo u večernjim satima, a radno vrijeme mu je završavalo u ponoć. To se radno vrijeme često nije poštovalo pogotovo u dane vikenda. Naravno, niti jedna inspekcija ga radi toga nije zapečatila i zatvorila. Bilo bi to preopasno za njih. Mladi su se u velikoj mjeri od strane sustava respektirali, vodilo se dosta brige o načinu trošenja njihovog slobodnog vremena, često i s previše brige, a njihovo mišljenje se ‘osluškivalo’ i poštivalo.

Iako se programski sadržaj Palacha ranih 90-ih godina nije razlikovao od onog iz prethodnog desetljeća, ratna situacija utjecala je i na atmosferu u samom klubu pa je Palach postajao sve mračniji. Početkom 90-ih započinje priča sa zatvaranjem i otvaranjem Palacha…

Početak 90-tih obilježio je i jedan veći građevinski zahvat u samom prostoru – postavljanje toliko željene zvučne izolacije, koja je konačno trebala riješiti problem već legendarne buke i Klubu omogućiti uvjete za održavanje koncerata. Projekt te mjerenje nakon postavljanja zvučne izolacije napravila je tvrtka RAI (Riječki akustički inženjering) i rezultati su pokazali da je Palach konačno dobio tu toliko željenu mogućnost održavanja koncerata. Nažalost, vrijeme će pokazati da to i nije baš tako.

Nakon brojnih svađa oko najamne cijene prostora, problema s preglasnom glazbom, negodovanja susjeda iz ulice, a podrškom tadašnjeg gradonačelnika grada Slavka Linića, Palach 1995. zatvara svoja vrata. Tri godine kasnije, zahvaljujući udruzi Točka na Ri, stalnim pritiscima medija i afirmativnim glasom mnogih građana Palach ponovno otvara svoja vrata. Na njegovo čelo tada dolazi Damir Čargonja-Čarli.

Bilo je to vrijeme entuzijazma i želje za promjenom. 1999. je naročito živnula cijela riječka alternativna scena, a kako je Palach tada bio jedan od rijetkih prostora, svi su se skupljali u njemu. Razlog živosti je bio uveliko i u hrvatskoj kordinaciji udruga pod nazivom GLAS 99, čiji je regionalni ured bio u Palachu, a koja je trebala služiti animiranju građana da izađu na predstojeće izbore.

U Palachu je također u to vrijeme dijelovao i GONG. To vrijeme smatra se važnim trenucima za razvoj nevladine scene i demokracije u Hrvatskoj. Počela je s radom Galerija O.K., danas jedan od najpoznatijih alternativnih prostora za izlaganje u Hrvatskoj. Otvoren je i Internet centar, prvi u Rijeci, koji se, nažalost, ugasio nakon četiri godine iz ekonomskih i inih razloga.

Već početkom 2000. počeli su prvi veći problemi u radu kluba, koji će se kasnije odraziti i na cjelokupno poslovanje MMC-a d.o.(multimedijalni centar). Na dojavu jednog HSLS-ovog zastupnika, u Palach je poslana sanitarna inspekcija koja je unatoč svim radovima u klubu opet odlučila zatvoriti njegova vrata.

Posredovanjem gradonačelnika Obersnela klub otvara svoja vrata, ali samo kao caffe bar s radnim vremenom do 22 sata. Unatoč svemu, vodstvo Palacha nastavlja s radom i programima pa tih godina nastaju neki od najznačajnijih umjetničkih projekata: FONA- festival moderne umjetnosti, Goli otok – Novi hrvatski turizam i svakako najznačajniji projekt koji je prerastao lokalne granice – Galerija O.K.

Iako je unazad nekoliko godina Palach vrlo aktivno sudjelovao u renesansi riječke alternativne scene, glazbe i promicanja kulturne djelatnosti, sve ga to nije uspjelo zaštititi od zatvaranja.

Danas je slika tužnija nego ikada. Već danima provlače problematiku Palacha po medijima. Zanimanje je ogromno, a sve, nažalost, izgleda kao jedan veliki cirkus. Čak je održana i javna tribina, na kojoj, naravno, nije riješeno ništa. Razlog zatvaranja vrata kluba jedni vide u lošem poslovanju i neprimjerenom vodstvu optužujući lik i djelo Damira Čargonje-Čarlija (voditelja kluba zadnjih osam godina) kao nekoga tko je Palach doveo do propasti, a on se već danima okolo-naokolo opravdava.

Činjenica je da i dalje postoji problem zvučne izolacije te da je zbog toga radno vrijeme kluba nužno ograničeno, činjenica je da je najamnina visoka (što je i logično s obzirom da se nalazi na atraktivnoj lokaciji u centru grada), činjenica je da je čini se interes mnogih negdje među tim zidovima, činjenica je da Palach više nije onaj iz priča prošlih generacija (al’ ‘what the hell’ – pa cijeli svijet više nije onakav kakvog nam ga dočaravaju starije generacije.).

Uskoro se raspisuje natječaj za zakup prostora… čija majka crno runo prede, to će se još vidjeti!

Foto: Jadranka Lacković

Dio informacija pribavljen iz intervjua s Damirom Čargonjom Charliem za Ri-Rock.com: Prvi dio / Drugi dio

0 Shares
Muziku podržava