Iako vam njihovo ime na prvu možda ne zvuči poznato, iza imena Kiper kriju se neki od prvoboraca domaće underground punk rock scene koji su tijekom devedesetih svirali u bendovima kao što su Paruzija, Razlog Za, Garage Monsters, Analena i Ha Det Bra.
Prije četiri godine udružili su snage u novom bendu, potom izdali i prvi album, a krajem 2009. pridružio im se i novi pjevač Misch, s kojim su snimili aktualni EP “Opet sam jak“. 
Pred sutrašnji koncert u Hard Placeu našli smo se s Mischem, basistom Sixom i gitaristom Zdravkom, a ne računamo li gostovanje u jednoj radio-emisiji, ovo je njihov prvi intervju.
Za početak, neka nam se predstavi novi član benda, pjevač Misch!
Misch: Ja sam Krešimir Certić Misch, nisam nikada prije bio u nekom bendu, dolazim iz jednog potpuno drugog miljea, ali nije baš da mi je glazba potpuno strana jer sam 12 godina na Radiju 101 vodio i uređivao autorsku emisiju o stripu “Crtani romani show”. Inače se bavim stripom, ilustracijom, i dizajnom, a svojevremeno sam bio i član Novog hrvatskog podzemlja, underground strip grupacije koja je izdavala strip-fanzin Stripoholic. 
Kako to da si završio u Kiperu?
Misch: Članovi Kipera su mi svi prijatelji još od ranije, trebao im je vokal i pozvali su mene, budući da smo snimali na Stojedinici pjesme za jednu emisiju, pa sam ja tu pjevao, i po preporuci jednog drugog frenda s radija su me pozvali na probu. 
Što misle ostali, kako se Misch prvi put snašao ispred mikrofona?
Six: Misch je od prve probe profunkcionirao s nama, možeš skužiti kad netko može nešto raditi ili ne može. Kod njega se na prvoj probi vidjelo da ima smisla raditi dalje, traženje svog stila pjevanja nešto je što dolazi s vremenom, ali već na prvoj probi može se vidjeti može li netko biti pjevač/frontmen ili ne. Na njemu se vidjelo da može i to nam je bilo jako drago.
Kako to da ste se uopće odlučili na promjenu postave?
Zdravko: Više možda radi live nastupa jer smo smatrali da bi bilo dobro imati frontmena koji bi mogao vladati scenom i ne bi morao svirati gitaru. Ali Jagin vokal upravo je u savršenom balansu s Mischevim vokalom i mislim da se sjajno nadopunjuju s obzirom da je Mischev vokal malo prodorniji i ima malo istaknutiji i viši glas, a Jagin vokal je dublji. Time smo dobili jednu dodatnu dinamiku u glazbi i mislim da se to kuži i na EP-u koji smo sada napravili, po stvarima koje su sada nanovo snimljene.
Ovo ljeto objavili ste EP s tri stare pjesme, no zanima me jeste li razmišljali i o izdavanju skroz novog materijala?
Six: Mi smo već u vrijeme kad je Misch dolazio imali praktički već spreman novi album, imamo nekih desetak pjesama koje smo vježbali, no imali smo i naš koncertni set pjesama na kojem su bili neki nama dragi favoriti s prvog albuma, pjesme koje su samim time Mischu prije i sjele nego neke nove, s obzirom da smo ga forsirali zbog live nastupa. Tako da je bilo logično da te pjesme ponovo snimimo, s obzirom na drugačiju postavu u odnosu na prvi album, a uz njih smo onda izbacili dvije nove pjesme, kao bonus koji bi nosio taj EP. S time da je novi album, što se tiče pjesama, vrlo, vrlo blizu završetka.
Zdravko: Glavna namjera snimanja EP-a je bila promo materijal, kako bismo dobili svirke i pokazali kako ustvari bend zvuči, zato je bilo logično da izvučemo najbolje stvari s prvog albuma plus neke nove.
Jeste li zadovoljniji s ovim izdanjem, nego s prošlim, odnosno s tim ponovljenim pjesmama?
Six: Mislim da se svi slažemo da jesmo. Produkcijski zvuči puno zanimljivije, producent je bio Ivan Jakić. Dosta smo zadovoljni, ne možeš uvijek baš hvaliti svoj zadnji album, to je nekako preambiciozno, ali dosta smo radili na tim pjesmama nakon što je Misch došao. Prvi album smo snimali više nekako navrat-nanos i sami smo ga snimali, pa smo odlučili pozvati još nekog da radi s nama, a izbor je pao na našeg dobrog prijatelja Ivana Jakića koji nam je svojim “zahvatima” dosta pomogao u traženju tog zvuka. A dobili smo i višeglasje, jer je Jaga nastavio pjevati i dalje, što na onoj prvoj snimci nije bilo rađeno na taj način. Sada imamo dva pjevača, što je za ovakvu muziku kakvu mi sviramo dosta dobro. Pjesme su jednostavno “prodisale”.
U kojoj je fazi novi album?
Six: Album će izaći druge godine, vjerojatno ne u prvome dijelu godine, jer želja nam je da ga što bolje uvježbamo, da napravimo još koju dodatnu pjesmu, da imamo širi izbor, tako da možemo neku izbaciti ako nam se ne svidi… moramo donijeti odluku hoćemo li ići na još jedan EP ili ćemo ići na album. Ideja nam je da možda uopće ne idemo na albume, nego da snimamo EP-e od nekih pet-šest pjesama. Ne želimo gnjaviti ljude s 12 ili 15 pjesama i forsirati format albuma, ovako imamo bolji dotok novih stvari i format EP-a nam trenutno više odgovara. To je odluka koju trebamo uskoro donijeti i o čemu trebamo popričati unutar benda, ali meni osobno se to sviđa i imam osjećaj da je tih 15-20 minuta muzike za današnje vrijeme optimalan format.
Nekada se zna čuti da je EP ‘neozbiljan format’, sve što ima ispod deset pjesama smatra se neozbiljnim…
Six: Znam jako puno dobrih albuma koji imaju po 25 minuta muzike, što je za punk rock optimalna minutaža jer muzika je brza, žestoka i glupo je ljude maltretirati s 45 ili više minuta muzike samo zato da bi to mogao biti album. Hoće li to netko shvatiti ozbiljno ili ne – to je nešto što ćemo njemu prepustiti. Živimo tu gdje živimo i ne možemo živjeti od muzike i posvetiti se tome 100 posto, radit ćemo to ovako kako radimo dok se eventualno nešto ozbiljnije ne dogodi. No, bilo kakav pressing od strane izdavačke kuće, od fanova, od bilo koga da snimimo određen broj pjesama nemamo, tako da ako snimimo deset pjesama i ocijenimo da su četiri jako dobre, a šest možda ne, objavit ćemo još jedan EP i to će biti to.
Osim Mischa, svi u bendu ste jako dugo na sceni i svirali ste u raznim bendovima. Koja je najveća razlika sviranja u bendu sada i prije 15-ak godina?
Six: Ja sam prestao svirati u Analeni prije nekih pet godina, mogu reći da mi je sviranje u Kiperu u odnosu na prijašnje bendove puno ugodnije, s obzirom da smo svi sada sazrjeli. U ono vrijeme smo bili hrpa nabrijanih tinejdžera koji su pod svaku cijenu htjeli uspjeti ili svirati još više, nekako proživjeti taj trenutak. A sada kada smo svi gotovo na pragu četrdesetih život donosi momente koji su možda i bitniji i ideš svirati u bend iz nekih drugačijih pobuda, hoćeš se družiti s cool ljudima, hoćeš da to ide na nekakav sporiji, normalniji način… Meni je bitnije da sam si ok s ljudima u bendu, da možemo nakon probe sjesti, dogovoriti se, pričati o bilo čemu i da to ide nekako više demokratski nego što je to bilo u mojim prijašnjim bendovima. U Kiperu mi je jako ugodno i to je ono što mi je najvažnije u ovom trenutku.
Zdravko: Ja ću se, za razliku od Sixa, osvrnuti na svoje početke. Velika razlika je kvaliteta opreme, bilo sviračke, bilo studijske – kvaliteta snimke tada i danas je nemjerljiva. Samim time danas je sviranje puno veći gušt, nekad je bilo muka s tog tehničkog gledišta. Kad smo mi počinjali krajem osamdesetih, gitare smo nabavljali u Češkoj, pojačala smo sami radili, svi smo išli u takve nekakve škole pa smo se snalazili na raznorazne načine, bubnjeve nismo imali pa smo ih radili od kanti… Sada smo puno zreliji i ja zaista uživam u onome što radim, sviranje mi je jedan ispušni ventil i jedan gušt koji traje u kontinuitetu već evo četiri godine i nijednog trenutka mi nije dosadio.
Uskoro vas očekuje promocija EP-a u Hard Placeu?
Misch: Da, naš sljedeći, a moj sedmi koncert s bendom, bit će u utorak 15. studenoga u Hard Placeu, bit će to promocija našeg EP-a, svirat će i support bend Dryflood, naši frendovi koji su se prije zvali Stepping Stone. Ulaz je besplatan i pozivamo sve da dođu!
I prošli album i ovaj EP ste sami izdali, preferirate li takav način rada ili je to bila nužnost?
Six: Imali smo tu situaciju da smo objavili prvi album, onda se dogodila ta promjena u bendu, i krenulo je sve ispočetka. Nismo uopće razmišljali o tome da bismo kontaktirali neke labele, nismo imali neke ambicije da bi to trebalo biti nešto spektakularno, i nismo htjeli uložiti previše vremena u to, već smo htjeli to objaviti da se ljudi počnu polako navikavati na to, da polako počnemo graditi nekakvu našu priču. Hoće li kasnije doći neki label u igru to ćemo još vidjeti. Mislim da trenutno, pogotovo u ovoj zabiti gdje mi živimo, ambicije tog tipa su iluzija, pogotovo za nas koji smo svi zaposleni, živimo s obiteljima, ne možemo baš puno vremena odvajati za bend i moramo graditi drugi put, a to je polako, ali sigurno. Fanove moramo tražiti na drugim mjestima, ali ne na televizijama ili sponzoriranim koncertima ili na neki umjetni način. Jedino što nam ostaje je Internet gdje možemo dijeliti muziku i poneka svirka u nekom klubu. Neću imati nikakav problem ako Kiper bude na labelu za koji ja radim (Geenger Records, op.a.). Na kraju krajeva, i moj prijašnji bend bio je na labelu koji je i osnovan zato da bi mogao izdavati albume tog benda. Stvar s Kiperom je da smo mi totalno zabrijali na DIY, da sve radimo sami, od snimanja, do vizualnog identiteta, i suradnja s labelom bit će nekakav prirodni slijed, što za ovaj EP ne bi bio prirodan slijed i mislim da je ta stvar sasvim otvorena za budućnost. Sljedeće godine ćemo biti na nekom labelu i pretpostavljam da će to biti Geenger Records, osim ako ne dobijemo bolju ponudu.
Predstavi nam Geenger Records!
Six: Ukratko, Geenger je novi label i rade ga ljudi koji sudjeluju u radu Moonlee Recordsa, uglavnom se orijentiramo na rad s bendovima s ovih područja. Do sad je objavljeno nekih desetak izdanja, baš ovih dana dovršavamo izdanje grupe Kimiko, a ove godine objavili smo i album Ruiza i EP Hemendexa.
Koja je razlika između Moonlee Recordsa i Geenger Recordsa?
Six: Razlika je u načinu suradnje. Na Geengeru tražimo da bendovi više ulažu, da sudjeluju u procesu oko izdavanja albuma, da podupiru inicijativu, udruge, klubove… da imaju tu neku angažiranu priču, da se ne svodi sve na nekakvu umjetnost ili bavljenje glazbom samo radi glazbe. To je po meni dobar način da se bendovi predstave svojim fanovima kao ljudi kojima je stalo do nečega, a ne da se pretvaraju u likove s gitarama koji samo stoje na pozornici i plijene poglede. Znači, pokušavamo da bendovi i fanovi imaju nekakav dublji odnos kroz takve stvari, da bend ne priča samo o tome da mu se tu i tamo pojavi neka recenzija, da nastupa na nekoj radio-emisiji ili koncertu, nego da može sa svojim fanovima komunicirati i o nekim drugim stvarima koje su bitne u životu.
S obzirom da radiš s mladim bendovima koga bi nam ti preporučio s demo scene?
Six: Osim bendova s mog labela, sviđaju mi se Shoot Me Wendy, Suho grlo nos i Moraines, a ima i jedan odličan bend za kojeg mi je žao što je skučen u nekakvom svom izrazu, a to je Bamwise. Gledao sam ih ovo ljeto na Terraneu i oduševio se, mislim da je to izniman bend i mislim da su muzički toliko nadareni da bi, kada bi mogli izaći iz tih okvira i iz te scene, mogli polučiti i veći uspjeh.
Vratimo se na album. Misch, ti si radio omot albuma, zašto logo Kipera jako sliči na logo Kreatora?
Misch: Zabrijao sam na eighties thrash metal logoe i napravio sam takav logo (smijeh). Ideja su bili transformeri, oni su kamioni i auti, a kiper je kamion koji izbacuje pijesak, i to mi je bila poveznica. Namjerno sam uzeo transformera jer simbolizira i transformaciju benda, došao je novi član benda… bilo je primjedbi da sam uzeo feminizirane boje, kao što je magenta, no sve je bilo svjesno i namjerno zato što sam htio izazvati neku reakciju.
Kako ste zapravo došli do imena Kiper?
Zdravko: Zato što je ime Repetitor već bilo zauzeto (smijeh). U to vrijeme, 2007., nismo znali za postojanje benda Repetitor, a kao fanovi Fugazija nekako smo vrteći i igrajući se s tim imenom došli do Repeater, pa Repetitor i to nam se činilo odlično ime. Stvarno smo bili uvjereni da ćemo se tako nazvati, dok ja jedan dan nisam išao malo surfati po netu i skužio da je to ime zauzeto. I onda je vrlo brzo nakon toga Jaga dao prijedlog Kiper i tako nam je ušlo u uho i ostalo je – Kiper.
Što mislite da bi vam više pomoglo u promociji benda, a nemate trenutno?
Misch: Osim nekih pozitivnih kritika ili recenzija ili pisanja u medijima, to je da za naslovnu pjesmu s ovog EP-a napravimo spot i nadamo se što prije, do kraja ove godine, odnosno čak i prije izbora. Pjesma je dosta realna i angažirana i nekako se odnosi na stanje u kojem živimo i kako se osjećamo.
Six: Jaga piše tekstove i baš ta pjesma cijela je vezana uz ovu situaciju. Kod nas je trenutno nekakva izvrnuta situacija da ti je lakše plasirati neku spot na TV, nego pjesmu na radio, to je apsurd. Situacija se primijenila dolaskom MTV-a i lokalnih televizija, na HRT-u također ima taj noćni program u kojem se vrte spotovi… Danas je veći problem plasirati stvar na radio. Ne govorim samo o svom bendu, nego i o bendovima s kojima radim, pogotovo ako pjevaju na engleskom. Izgubili su se neki mediji, tipa Stojedinice, koja je koliko-toliko podržavala domaću scenu, i situacija u kojoj, kad sviraš muziku kakvu mi sviramo, da bi išta napravio moraš snimiti spot je u najmanju ruku apsurdna. Sada se sve vrti oko toga da imaš spot i svoj YouTube kanal gdje objavljuješ neke snimke, to su neka nova vremena kojima se mi moramo prilagoditi unatoč godinama koje imamo iza sebe.
Zdravko: Spot će nam raditi Tomislav Pović, koji je snimio pregršt spotova za hrvatske bendove, samo iz naše povijesti snimio je spotove za Garage Monsters, spot za Paruziju koji je bio na Hit Depou (“Malo dobrih ljudi”, op.a.), za Minus Cway, nakon toga je snimao za Flare, Vatru…
(Dodajmo još da je bend ovaj vikend proveo radno i na Jarunu snimao spomenuti spot, koji je trenutno u fazi montaže.)
