Karlovačko RockOff predstavlja U pol’ 9 kod Sabe

Muzika.hr - Glasno i jasno!
2260

Bend koji sebe opisuje kao miks smart indie popa i cabareta stigao je na naš rooftop u četveročlanoj formaciji, iako ih je u bendu šest. U pol’ 9 kod Sabe od svojih prvih dana ima epitet aktivističkog, te potpisuje neke od underground himni zagrebačke feminističko-queer scene.

Njihov pristup baziran je na spoji različitih marginalnih te manjinskih pozicija, te je bend kao takav odlučio opjevati do sada neispričane priče. Jedna od takvih je i njihov singl “Moram” s kojim je bend dogurao do polufinala Karlovačko RockOffa.Oštra i dinamična, pjesma “Moram” opisuje osjećaj svakodnevnog života u velikom gradu.

Kad predstavljam bendove volim navesti par bendova za koje, ako ekipa sluša, znam da će im se svidjeti i vaš bend. Koja bi to bila tri benda koje, ako čitatelj sluša, može bez straha poslušati vas i znati odmah da će te mu se svidjeti?

Zrinka: Ja bih rekla Detour. Ali to je više onako atmosferski.
Martina: Stilski smo jako šareni, dosta smo se tražili pa mi je teško usporediti nas s nekim.

Što se sluša u zadnjih par tjedana, u čemu uživate?
Helena: U zadnje vrijeme dosta zadnji album od Musea.
Martina: Elemental, Radiohead, dosta Detoura.

Muziku podržava

Kad biste mogle partijati s nekim od glazbenika 24 sata, tko bi to bio?
Ana: Mislim da ne bismo partijali (smijeh) možda ono od 10 ujutro do 4 popodne.
Martina: Našli bismo bend koji voli matineje, jutarnje druženje, pa onda malo afterwork do 5.
Helena: Mi smo onaj bend koji uvijek pita “Možemo li svirati nešto ranije”. (smijeh) Ali recimo Korpiklaani mi se čini kao idealan bend za partijanje, bez premca.

Što ste dobrog od live koncerata vidjeli u zadnje vrijeme?
Martina: Pridjevi i Sane!
Helena: Dodala bih Vlastu Popić u Tvornici, to je stvarno bilo izvrsno! I Transiberian Orchetra na Wackenu je bio fenomenalan. Dva benda na dvije pozornice su se izmjenjivala, produkcija je nevjerojatna. U tom trenutku bend je bio na snimanju u studiju, pa kad su ih zvali s Wackena na koncert, oni su rekli da će prekinuti snimanje i baš ih je bilo masu. Stvarno veliki broj ljudi je bio na pozornici, sve puno vatre, baš ono masivno i američki!

Koliko je okolina utjecala na vaš muzički izričaj i kako?
Martina: Pa sigurno, ne bih voljela niti interpretirati ni radit nešto što mi se ne sviđa. Mislim da je to utkano u tebe, na taj pop tijelo dobro reagira, to je sigurno ostalo još od djetinjstva.

Kako je biti all female bend u Hrvatskoj?
Ana: Pa tehnički nismo all female bend, Goran ostaje s nama do promocije ovog sad drugog albuma. Ali mi smo imali stvarno dobra iskustva.
Zrinka: Na početku smo uvijek svirali gdje je bila naša zatvorena ekipa pa onda nekakva alt mjesta i atmosfera je uvijek bila friendly. Možda sad kad krenemo s većim svirkama, nemam pojma, doživimo nešto ali za sada ne.
Martina: Pa sve super pozitivno, možda nas na početku nisu toliko doživljavali u tehničkom smislu, tipa da mi znamo što će nam biti potrebno.

Sedam godina je dosta dugo vremena za jedan bend, kad je bilo najteže?
Ana: Bilo je najteže dok se nije nekako isprofiliralo, svakakvi su ljudi prolazili kroz bend jer su se htjeli zabaviti, biti dio te priče a na kraju su opstali oni koji su tu na kraju radi glazbe, koji žele i vole svirati. Bend nije nikakav party, to je rad. Naporne probe, vježbanje…

Što smatrate najvećim uspjehom benda?
Ana: Što smo uspjeli napraviti aranžman za “Ne razumijem”. Imamo tu jednu stvar za koju pokušavamo složiti aranžman već pet godina.
Helena: Da uvijek je smiješno kad mi na probi klonemo duhom, i idemo to ostaviti i onda dolazi Ana puna entuzijazma i uvjerava nas da pjesmi damo priliku. I onda uspijemo nekako.
Martina: Ima pjesama koje na prvu sjednu, i sve se složi a ima nekih koje Ana kao autorica ima u svojoj glavi i zna kako treba zvučati. Ali ih treba složiti, svatko tko primi to kroz svoje ruke to oblikuje na svoj način i nekako izgužvano izađe van i onda ne znamo što ćemo s tim. Tako da ponekad proces traje.

Kako nastaju pjesme u bendu?
Ana: Ja napravim stvar uz klavir ili gitaru, pa snimim na mobitel i njima pošaljem i onda zajedno radimo aranžmane. Nekad imam više ideju kako to treba zvučati, nekad manje.
Helena: Vano je prosviravati stvari to je neki kostur, onda krenemo pa se u hodu javljaju neke ideje. Puno puta se dogodilo na samom snimanju da odlučimo dodati nešto novo. To je neprestani kreativni proces koji nikada ne završava jer kad se popnemo na pozornicu, opet to malo drugačije zvuči.

Koja bi bila prva stvar koju biste napravile kad biste postale predsjednica Hrvatske?
Martina: Bavila bih se obrazovanjem i odgojem, postavila bih standarde. Nema 25 djece u srednjoj grupi, nema 30 u starijoj grupi. Odmah standardi!

Muziku podržava
Stisni