Kao sto u gastronomiji postoji slow food koncept, ni glazba Nezahvalnika nije stvarana da se konzumira ‘na brzinu’ već da se uživa polako, opušteno i s plućima nadutim čistog morskog zraka.
Svoj stil nazivaju Dalmericana a opisuju ga kao spoj alt-countrya i mediteranskog pop rocka. Nezahvalnici, iako kao bend nepoznati mainstream glazbenoj javnosti u hrvatskoj, surađuju svirajući s brojnim hrvatskim glazbenim zvijezdama već godinama te oba člana imaju i pregršt inozemnog iskustva.
Kako je nastao vaš zvuk i koliko dugo je trebalo da ga dovedete do sadašnje forme?
Počeli smo raditi pjesme prije tri godine, a sa prvim singlom koji je izašao na indie kompilaciji za Croatiu Records smo krenuli s objavljivanjem. Pjesma “Kad nisi tu” koju smo objavili u sklopu Rockoff festivala je naš službeni četvrti singl. Zvuk je zapravo spoj kalifornijskog country rocka na tragu Eaglesa, Crosby Stills and Nash, James Taylora i cijele te singer songwriter scene, sa mediteranskim odnosno dalmatinskim šansonijerskim i pop izričajem.
Koju stvar ste si zacrtali da ćete ostvariti do kraja života?
Uuuh teško pitanje. Muzički, zasvirat s nekima od muzičkih uzora, lista je preduga. Ili napraviti bezvremenski hit koji je uz to i izvrsna pjesma. Privatno, postati osoba koja može pomoći i sebi i ljudima do kojih mi je stalo, materijalno i nematerijalno.
Inače nastupate kao dvojac, no za RockOff ste najavili nastup u proširenom izdanju, što možemo očekivati u 20. listopada?
Pa zapravo bend nije strogo definiran u tom smislu, mi nastupamo kao duo ali ponekad i svaki za sebe, solo, kao i sa proširenim, bend izdanjem. Pjesma “Kad nisi tu” ima mandolinu i harmoniku pa smo na RockOffu, osim bubnjeva i raznoraznih gitara pojačani i za ta dva instrumenta. To ‘rotirajuće’ članstvo je dizajnirano namjerno tako da su eksperimenti sa instrumentarijem mogući u svakom trenutku.
Najbolji koncert na kojem ste bili u zadnje vrijeme (znači kao publika) i zašto baš taj?
Zbog dugog perioda u godini kad sviramo covere za život, svaku večer u periodima od po 5 mjeseci, na žalost nisam u mogućnosti pogledati puno koncerata. Wilco u Zagrebu mi je bio sjajan, transcendentalno iskustvo. F5 na prošlom RockOffu su mi podigli raspoloženje, pjevačica ubija. Nina Romić u Vintageu, isto prošle zime, ona stvori s publikom neku toplu, kućnu atmosferu.
S kim biste od glazbenika partijali 24 sata dnevno i zašto?
Mislim da je skoro svima odgovor Keith Richards iz očitih razloga! Osim njega, možda Jeff Isbell. Zato što govori ekstra tvrdim, smiješnim južnjačkim naglaskom.
Da ste totalni anti talenti za glazbu čime bi se bavili sa strane, sebi za dušu?
Kolega se bavi već podvodnim ribolovom, ja bi vozio go-cart utrke ili bio profesionalni igrač snookera.
