Kreativni tandem Mangroove čine Željka Veverec i Toni Starešinić koji već desetak godina plove domaćom glazbenom scenom.
Iako pop sastav na površini, Mangroove odmah iskače iz dosadnog i već svima poznatog pop okvira te u svojim pjesmama kombinira soul, jazz, funk i elektroniku. Kroz njihove pjesme dominiraju odlične vokalne melodije te aranžmani koji su sve samo ne tipično pop dosadni.
Par stvari koje ste si zacrtali da ćete ostvariti do kraja života?
Željka: Pa ja zapravo ništa, treba živiti dan po dan.
Toni: Izdati barem deset albuma (smijeh) i imat neke novce da to može biti neki opušteni život, nikakav spektakl ali da se nemoram brinuti sutra kako ću platiti režije nego kako ću snimiti novu pjesmu.
Željka: Da da nemaš taj nekakav pritisak da radiš kompromise. Ok uvijek radiš na neki našin kompromise, ali u biti mi za sada smo stvarno radili muziku koju volimo i iza koje stojima.
Bavite li se čime drugim osim glazbe?
Toni: Samo muzika!
Željka: Pa ja sam povremenu u kazalištu, i dalje sinkroniziram crtiće, radila sam i na radiju.
Najbolji koncert na kojem ste bili u zadnje vrijeme?
Toni: Uf, to mi je teško reći!
Željka: Ne volim velike gužve, jer nekako me jako nervira kad je gomila ljudi. Volim svog izvođača slušati privatno (smijeh). INmusic festival mi je bio super zbog Florence, a i PJ Harvey. Inače nisam njezin zagrižen fan, ali je nekako dovoljno ljudi bilo da bude lijepo a da ne skaču po meni i da se nemogu opustiti.
Toni: Mogao bih izdvojiti Medeski, Martin i Wood. Na Dimensionsu mi je žao da nisam mogao čuti Hiyatus Kayote. A sad kad smo svirali u Makedoniji, prije nas je svirao neki grčki etno bend, i oni su me totalno iznenadili i bili su super. Sad se palimo na King Crimson, ići ćemo u Beč na to.
Da možete oživjeti jednog muzičara na 24 sata, tko bi to bio?
Toni: Uf, to je teško reći jer kad upozna sve te likove oni svi nakon nekoga vremena postanu tlaka (smijeh). Možda Miles Davis… ali on bi me vjerojatno tretirao kao neki white trash (smijeh).
Željka: Recimo, voljela bih da mi Nina Simone dođe na kavu i da mi se izjada o svim svojim problemima. Ona je fantastična, možda bi rekla nešto pametno.
Kad predstavljamo bendove volimo navesti par izvođača za koje, ako ekipa sluša, znamo da će te im se i vi svidjeti. Koja bi to bila tri izvođača koje, ako čitatelj sluša, može bez straha poslušati Mangroove i znati odmah da će mu se glazba svidjeti?
Toni: U Hrvatskoj te ljudi uviijek gledaju uz bok Jinxa ili Mayales, ali opet ja to ne bih stavio u isti koš.
Željka: Da, zapravo čim imaš pjevačicu i bend si, i pop si, uvijek te klasificiraju na taj način. Meni su Jinxi super bend, daleko od toga, a Mayalesi su utjecali na nas u mladosti. Ali iskreno sad ne znam, ne bih nam htjela dati neki laskavi kompliment ali ako ekipa voli soul, Stevie Wondera koji je nekako uspio složiti pop melodiju koja je prihvatljiva svima ali se ispod događa puno toga. Događa se groove, jazz i neke druge primjese. Ako vam je to super i mi bi vam se mogli svidjeti. Isto tako Erykah Badu.
Toni: Meni je naprimjer za ovu stvar inspiracija bio bend GoGo Penguin, oni s nekakava klasika jazz. A za prijašnji singl opet su to bile totalno druge stvari tako da mi je teško reći, jer je tu bilo dosta elektronike.
Željka: Naravno ovisi o tome što ljudi slušaju pa ih naša muzika podsjeti na najbližu kućicu, to jest stvari koje slušaju. Ali ako volite soul, jazz i pop, nema razloga da ne volite Mangroove!
Kad je došla odluka da se pjeva na hrvatskom ili engleskom?
Željka: Pa ja sam imala tu dilemu kad sam bila mlađa jer ti nekako kad imaš 20 godina sve bolje zvuči na engleskom. Mislim da je to izazov i zadaća tebe kao autora da pronađeš svoju autentičnost. Dosta se tu stvari promijeni, pa sam jednostavno prestala razmišljat na kojem jeziku nego ajmo napravit pjesmu- pjesm mora biti dobra na bilo kojem jeziku. Bitno je da pronađeš svoj zvuk, tako da na neki način nije bitan jezik.
Kako nastaju pjesme u Mangroovu?
Toni: Pa Željka i ja sve pišemo, ali mi na probi uvijek imamo otvoreno uho.
Željka: Mi doma napravimo sve što možemo, a to je zapravo i dosta. Možeš složiti cijeli aranžman ali to ne umanjuje ljude koje sviraju s nama, i oni dođu i daju neku novu energiju.
Toni: Svako svira na svoj način i onda ti to donese nešto novo i oplemeni zvuk, ali je bitno da pjesma može funkcionirati u potpuno akustičnoj verziji na primjer na gitari samo s vokalom.
Željka: Dosta doma sviramo, i onda ja nešto čujem i onda nastane neka simbioza. Ili kad radim neku stvar ili melodiju, obično krene iz nekog ritma i onda nagovorim Tonija da sjedne za klavir i nadopuni ovo moje.
Toni: Meni često zna doći nešto u glavi kad se šetam gradom, onda brzo na mobitel negdje u kut, pa pjevaš po tiho (smijeh). Imamo dosta starih pjesama koje nismo snimili pa se igramo i s njima često.
Postoji li koji producent s kojim bi ste htjeli raditi da imate priliku?
Željka: Pa bilo bi super da dođe Mark Ronson i da nam napravi cijelu album (smijeh). Ja ću radit svoj samostalni album pa bi bilo odlično da mi pomogne.
