Iza ovog četveročlanog benda indie svjetonazora koji je nastao 2015. godine stoji iskusna ekipa s indie scene.
Glazba Like Kolorado asocira na britansku glazbenu scenu ’90-ih, a njihov singl s kojim su upali na Karlovačko RockOff, “Smiješ zaurlat”, osvojio je srca publike od prvog slušanja.
Kako ide priča Like Kolodrado, koliko dugo postojite kao bend?
Filip: Neslužbeni odgovor je pola godine, a službeno godinu dana. Vanja i ja radimo ove pjesme, recimo da smo se našli prije godinu dana i počeli polako nešto tesat, a prije pola godine je Ana ušla u bend pa smo počeli ozbiljnije to raditi. Počeli smo tražiti bubnjara, pa je Pavle uletio.
Na koji je način okolina utjecala na vaš glazbeni izričaj kada je bend krenuo? Gdje crpite inspiraciju?
Filip: Pa ono, okolina! Iz okoline crpimo inspiraciju bila ona gradska, regionalna, državna ili internacionalna, sa svih strana dobivaš nekakve stvari koje bi volio glazbeno iskomentirati. U širem kontekstu ima debelo veze to kaj smo svi četvero iz raznih bendova, svi smo imali polu ozbiljne, ako ne i ozbiljnije pokušaje i ako ima pokazatelja nekakve kvalitete, to je činjenica da smo imali gomilu bendova do sad – neki uspješniji a neki manje uspješni.
Vanja: Točnije bi bilo reći svih troje, nas dvoje smo od praktično od početka skupa u istom bendu.
Filip: A dobro ti si u Adastri svirao. To moram napomenuti u svakom intervjuu, da je Vanja svirao u Adastri (smijeh)
Kad predstavljam bendove volim navesti par bendova za koje, ako ekipa sluša, znam da će im se svidjeti i vaš bend. Koja bi to bila tri benda koje, ako čitatelj sluša, može bez straha poslušati vas i znati odmah da će te mu se svidjeti?
Vanja: Milsim da svi znamo odgovor na to pitanje. (smijeh) Kad smo pisali biografiju onda je bio dio koji se uvijek mora staviti, upravo odgovor na to tvoje pitanje i tu smo opako zapeli. Čak sam na kraju tvog kolegu s portala, Sinišu Miklaužića žicao da posluša pjesme i reci nam odgovor na to pitanje. Dio koji je on rekao je da se čuje utjecaj ’90-ih. Neki kažu britanskih, a neki američkih bendova, a to su stilovi na kojima smo odrasli. Dobro, Filip malo više na Britancima možda.
Filip: Ma dobro nije baš tako, tri benda koji mene najviše furaju glazbeno i koji definiraju kakvu muziku volim su svakako The National, LCD Soundsystem i Pipsi. Odabrao sam Pipse jer mogao bih komotno odabrati i Vještice i Haustor, koji su mi podjednako utjecajni ali budući da stvarno imamo taj britanski zvuk, pametnije bi bilo izabrati Pipse. Ali estetski, James Murphy, Matt Berninger i Dubravko Ivaniš pišu lirike koje najviše rezoniraju sa mnom. Glazbeno ne bih ulazio u to.
Pavle: Pa ne znam, ovako neki najveći uzori su Haustor, EKV. The Beatles su mi broj jedan bend od kad sam klinac. Tu su i Smashing Pumpkins i Blur, a isto tako i Oasis i Radiohead. Dosta toga britanskog ima ovdje.
Vanja: Djeca uvijek rade glazbu koju su im servirali njihovi roditelji tako da utjecaja ima svakakvih. Ali da sumiramo tu bi sigurno bili Pipsi, The National i Blur.
Što smatrate najvećim bendovskim uspjehom?
Filip: Nismo se raspali još. (smijeh) Mislim da je to u Hrvatskoj ultimativni uspjeh. To je ono kaj me kod S3ngsa impresionira! Jebiga, lako je i Pipsima i Hladnom pivu i Let3 koji su kvalitetni glazbenici ali lakše im je utoliko što su isklesali svoja imena i karijere u post-ratnoj Hrvatskoj kad nije svaki haustor imao svoj bend i oni su prvi stvorili svoj imidž, i oni jašu na njemu danas htjeli oni to ili ne htjeli. I samim time, njima je nekako lakše ne raspasti se svih ovih godina. Ali svi ovi moderniji bendovi koju su nastali 2000-ih godina i kasnije, svaki bend koji se nije raspao nakon 2-3 godine, to jest svaki bend koji je izdao drugi album ja mu skidam kapu. Tako da evo, egzistiramo i još se nismo raspali i to je fakat uspjeh zato što nema nikakvog razloga da mi radimo ovo, osim naše ljubavi prema tome.
Vanja: Znamo se posvađati, ali svi ljudi u bendu su zdravi ljudi, nema egomanijaka. Dopušta se različito mišljenje, različit stav i kompromis. U Hrvatskoj se, bar na našoj razini, ne može živjeti samo od glazbe, to je činjenica, jako malo bendova može živjeti samo od glazbe.
Filip: To je ključna riječ samo, može se živjeti od glazbe, ali ne samo od glazbe.
Vanja: I onda dođeš na probu nakon posla i umoran si i ne da ti se i gladan često. Tako da tu su trzavice jače nego bi inače bile, ali to da mi nemamo prepirki koje su turbulentne meni je divota i totalni gušt.
Filip: Pa da, mi svi imamo ili tri banke ili blizu. Nemojte reći Ani da sam to rekao (smijeh). Poanta je da nismo više kikići koji se igraju instrumentima. Ekipa koja se s toliko godina još uvijek bavi glazbom ne radi zbog nekakvih egoističnih razloga nego zato kaj to baš voli. I onda nema potrebe se uopće isfuravati da je moje mišljenje bolje nego tvoje, nego više kao “Ej, što ti misliš o ovome”.
Najbolji koncert na kojem ste bili u zadnje vrijeme?
Filip: Neutral Milk Hotel sad kad su bili u Tvornici. Svakako najemotivniji i najbolje odsviran, prekrasan jedan koncert. The National u Boćarskom domu isto.
Vanja: Pada mi na pamet Let3 na INmusicu prije jedno 4 godine kad su zamjenili headlinera, ekipa je odlazila s main stagea kako bi vidjeli njih. Vani vruće, svi se cijede a oni u zimskim vunenim debelim vestama i kaputima sviraju cijeli koncert. Ali nije zato jer nam je Mrle u žiriji imam ja i drugih. (smijeh)
Pavle: Repetitor prije godinu dana u Tvornici. Prvi put sam ih čuo uživo i odnio me neki val energije, bilo je odlično!
Da postanete predsjednik ili premijer Hrvatske, koja je prva stvar koju bi ste napravili?
(Kolektivni smijeh)
Filip: Svim bi svojim kumovima dao sve najbolje pozicije. A to je ono političko pitanje, ne možemo politička pitanja. (smijeh) Mislim da bih napravio shuffle na svim pozicijama. Sve bi ih maknuo, ne zato što ih ne volim i zato što svi ne rade dobar posao što je važno napomenuti, ali mislim da sa svih pozicija treba sve maknuti koji imaju ikakav utjecaj – hrvatskoj politici intenzivno treba nova krv, nova razmišljanja, nekakva promjena. Samo da se osjeti nekakva promjena! Nije komentar na njihov rad, nego mislim da treba samo promjena.
Koliko kao bendu vam je stalo do izražavanja ovakvih stavova?
Pavle: Meni nimalo.
Filip: Pjesme o politici su kao sačmarica – pokušavaš jako veliko područje udariti jednim pucnjem. Tekstualno ne vidim poantu tih velikih zamaha. Efikasnija mi je mala niša, mali piksel u cijeloj slici koji je puno osobniji i važniji te stvara veću promjenu nego jednim kistom probat pobojati cijelo platno. Uvijek je bolja osobnija priča i mali detalj nego nešto ogromno, tako da tekstualno nemam potrebe komentirati takve stvari.
Vanja: I stvari se mijenjaju. Bendovi koji traju godinama se ne osjećaju ugodno svirajući iste stvari s početka karijere jer to više nisu isti ljudi. Ali zato se divim Parnom valjku koji su dosljedni sebi i sve su im pjesme ljubavne – to je tema koja se mijenja koliko god ljudi stare za razliku od nekih bendova koji rade neke prigodne populističke pjesme.
Ali to je jedna vrsta talenta napraviti političnu pjesmu, a da je relevantna kroz godine…
Filip: Pa da naprimjer Bob Dylan to radi dobro, i Hladno pivo. Kaži stari što nam fali je super primjer toga, primjer jednog tipa koji se nešto žali i kenja, a na kraju to je slika javnosti koja njega smeta i Kekin to jako dobro radi. To je kul talent za imati, tako široki spektar ispisati a ja to ne bih mogao jer su moji uzori drugačiji.
