Pred nama je dan (11. listopada) kada se pred zagrebačku publiku vraća kultni američki sludge doom duo Jucifer. Na lokaciji Vintage Industrial Bara naša osjetila će se naći pred novim destruktivnim naletom jednog od najglasnijih bendova na svijetu.

Iako se dobro sjećaju prošlogodišnjeg nastupa u Splitu, Zagreb ih nažalost nije imao prilike vidjeti od 2012. godine. Vječito nomadska turneja ih ponovno dovodi na naše prostore kada će životni i bendovski suputnici, Gazelle i Edgar, predstaviti svoj “Wall of Sound”.

Preko dva desetljeća su na turneji koja ne prestaje, u svojoj kamp kućici s kojom nema gdje nisu putovali. Previše je to intrigantan bend da propustimo priliku za razgovor s Gazelle i naučimo nešto više o iskonskom rock’n’roll načinu življena i svim prednostima i manama koji s njim dolaze u paketu.

Muziku podržava

Svjesni smo činjenice da je Jucifer poznat po nomadskom načinu života, a često vam se pripisuje i titula najvrijednijeg benda na planeti. Nakon više od dva desetljeća na turneji ste koja ne prestaje, kakav je osjećaj živjeti u kamp kućici i putovati diljem svijetu s glavnim ciljem da nastupate?

Gazelle: Mislim da se naš način življenja doima čudnim. Većini ljudi koja ga zamišljaju činit će se ili glamuroznim na neki način ili jako neprivlačnim. Ali mi smo toliko dugo u tome da nam je potpuno normalno, pa su drugi, normalniji načini življenja za nas strani pojam. Pretpostavljam da naša perspektiva dolazi iznutra, primjerice buđenje pored autoputa u kamp kućici kako bismo ti odgovorili na intervju preko telefona koji ima raspuknuti ekran. Nije to poetski, niti je tužno, već je isključivo život. Mislim da smo sretni što smo uspjeli izgraditi takav život, jer za nas ima vrijednost, a iako je često fizički nelagodno, na psihičkoj razini je ugodnije nego bilo koji drugi način života koji možemo zamisliti.

Očigledno da takav način života sigurno iziskuje puno novaca, a s druge strane tu je i oprema i sve ono što vam treba da postignete taj masivni zvuk zbog kojeg vas volimo. Isplati li se prolaziti kroz to sve bez velike ekipe i prihoda, kroz DIY principe?

Gazelle: Financijski to je grozan plan. Trebao bi raditi nešto što je profitabilno, i to zna svaka osoba u biznisu. Ali mi se osjećamo počašćenima zbog onoga što pokušavamo stvoriti na svakom nastupu, na najbolji mogući način na koji možemo zamisliti. Tako da s limitiranim resursima, dajemo sve od sebe. Dodatni posao i manji profit faktori su koji nisu super, ali nam je stalo do samog pristupa kako sve radimo. Uživamo biti uključeni u sve aspekte. Ne mogu zamisliti da tehničari i ekipa rade to sve za mene; volim se sama brinuti o svojoj opremi!

Ipak, je li vam ikada došlo na pamet da odustanete od svega? Što je držalo Jucifer u jednom komadu svih ovih godina iskonskog rock’n’roll života?

Gazelle: Mislim da je normalno ponekad osjetiti očaj, strah ili neuspjeh oko bilo čega čime se baviš u životu. Ali nikada ne dođe do duboko ukorijenjenog osjećaja da nemamo više želju za nastaviti dalje. Nastavljamo jer je naša ljubav prema svemu ovome što radimo ekstremno snažna. Osim toga, i potpora koju dobivamo od drugih ljudi koji nas cijene također je ohrabrujuća i poticajna.

Kako zamišljate idealan nastup? Smatraš li da bi dobru vibru mogli dobiti i u većim koncertnim dvoranama, nego samo na manjim lokacijama na kojima ste pretpostavljam navikli svirati?

Gazelle: Najbitnije nam je da zvuči dobro i da damo sve od sebe. Nakon toga je super za osjetiti energiju publike koju nam isporučuju nazad. Iskusili smo takvu kombinaciju na lokacijama svih veličina, od najmanjeg tajnog giga u kući, do velikih open air festivala, a također i u klubovima i kazalištima svih veličina. Vibra cijelog nastupa povezana je i s faktorima koje ne možeš kontrolirati, kao što su vrijeme i ostali uvjeti na lokaciji na kojoj nastupaš, itd. Zbog toga je logično da se pouzdamo u opremu, da kontroliramo zvuk što je više moguće, povećamo šanse da koncert zvuči kako bi trebao, što je najmanje 1/3 sastojaka potrebnih za dobar provod. Važno nam je da možemo nadmašiti potencijalno loše tehničke uvjete, da možemo pružiti nešto što je pravo i divlje. Trudimo se ne oslanjati se previše na druge, već da snagu izvučemo iznutra.

S obzirom da ste, kako sama kažeš, svirali na različitim lokacijama diljem svijeta, imate li još neki neostvareni san, možda mjesto na kojem biste još voljeli svirati ili ostvariti nešto što u budućnosti još niste imali priliku iskusiti?

Gazelle: Druga stvar koja nas pokreće, ne samo u bendovskim stvarima već i kroz životno uzbuđenje, je da nikada ne prestanemo sanjati. Uvijek nastojimo napraviti više i bolje, trudimo se rasti i dosezati nove nivoe kako u umjetničkom pogledu, tako i kada je riječ o raznolikosti mjesta na kojima nastupamo. Čak i u slučaju gradova u kojima smo svirali na stotine puta, svaki novi posjet je prilika da nadmašimo ono što smo napravili tamo posljednji put. Tako da, imamo još puno toga za ostvariti.

Stižete li istražiti mjesta koja posjećujete i uživate li jednako u tome kao prije? Možete izdvojiti neka najdraža mjesta na kojima ste svirali i uspomene općenito?

Gazelle: Većinu vremena na putovanjima imamo prilično gužvovit raspored, ali volimo istraživati što više možemo. Nekada se namjerno isključimo s autoceste kako bismo ručali u malom selu, ili ako zapazimo nešto uz cestu povezano s poviješću ili prirodom. Sviđa nam se interakcija s različitim sredinama ili različitim kulturama, ali i kada zapazimo neke spomenike, ili bilo kakve tragove ljudi i živina koje su se tamo našle prije. Kako zbog ljepote ili odbojnosti, ili jednostavno ugodne bliskosti, prilično je nemoguće izabrati favorite. Uživamo u predmetima i ljudima zbog njihovih identiteta, tako da generalno cijenimo sve što vidimo. Uvijek pronalazimo značenje u svemu.

S druge strane moramo se dotaknuti i procesa pisanja, snimanja i objavljivanja novih materijala. Kako uspijevate to sve s obzirom na ‘život na cesti’?

Gazelle: Jedino što je zaista teško je pauzirati s nastupima. Pisanje i objavljivanje materijala se može odvijati u hodu, s vremena na vrijeme. Međutim, kada snimamo onda se moramo smiriti na neko vrijeme, ostaviti opremu s mikrofonima i fokusirati se na snimanje. Također je teško uskladiti naše slobodno vrijeme s onim od studija i inženjera, tako da smo na zadnjem albumu odlučili raditi sve sami unutar naše kamp kućice. To je bilo zaista odlično, jer smo mogli raditi tempom koji nama odgovara. Super efikasno je i jednostavno. Jedini san koji imamo je jednoga dana posjedovati komad zemlje gdje možemo izgraditi studio. Kamp kućica ipak postavlja neke limite kada je riječ o zvuku kojeg možeš dobiti. 😀 Ali “District of Dystopia” nama zvuči savršeno.

Spomenula si “District of Dystopia” koji se pretežito bavio temama ugnjetavanja i rata. S obzirom da je on njega prošlo tri godine, spremate li novi album i možeš li otkriti nešto o njegovoj tematici?

Gazelle: Da, radimo, ali nikada ne otkrivamo puno o tome što slijedi sve dok ne dođe vrijeme za objavljivanje. Vjerojatno smo već mogli objaviti idući, ali prošle godine su nas zadesila dva velika gubitka u našoj obitelji, zbog čega smo pažnju morali usmjeriti na to.

Vidiš li nekakav napredak u današnjem svijetu u usporedbi s periodom kada ste pisali posljednji album, ili smatraš da samo ide na gore?

Gazelle: Teme na “District of Dystopia” su sve uzete iz ranije prošlosti SAD-a, činile su nam se relevantne u tom vremenu kada smo radili na albumu, ali je čudno što su sada još relevantnije nego tada. Mislim da se svijet nalazi u zastrašujućem dobu, s regresijom na loše ideje za koje je većina ljudi smatrala da su već odbačene. Naši albumi se baziraju na prošlosti jer znamo da je prošlost naša potencijalna budućnost, a s druge strane i sadašnjosti također. Tako da nije iznenađujuće, više je razočaravajuće i žalosno kada vidimo grozne stvari o kojima upozoravamo da se mogu ponovno vratiti.

Imaš li poruku za hrvatske fanove prije koncerta u Zagrebu i sjećaš li se posljednjeg nastupa kod nas?

Gazelle: Jako se veselimo što ćemo vas ponovno vidjeti! Posljednji put nas je turneja odvela u Split, i bilo je izvrsno. Ali Zagreb nismo vidjeli sada već neko vrijeme, tako da se jako veselimo povratku tamo!

Muziku podržava
Stisni