John Garcia, čiji je karakterističan vokal bez sumnje obilježio stoner rock scenu, sinoć je održao akustični koncert za zagrebačku publiku.
Garcia, osim što je vokal iz originalne postave Kyussa, dobro je poznat po mnoštvu drugih projekata, a neki od njih su Slo Burn, Unida, Vista Chino i Hermano. Svi oni su sada iza njega, a sada se okupirao vlastitim solo projektom, a Vintage ga je sinoć imao čast ugostiti zajedno s njegovom pratnjom, gitaristom Ehrenom Grobanom.
Večer je otvorio Bellhound Choir, odnosno danski blues folk kantautor Christian Hede Madsen koji je svoj izričaj predstavio emotivnim vokalom uz pratnju električne gitare. Sramežljiva i malobrojna publika na kraju svake pjesme počastila bi ga pljeskom, ali više od toga Christian od njih nije mogao izvući.
Pozornica, koja je ambijentom u potpunosti bila nalik ugodnoj dnevnoj sobi, prigodno je pojasnila naziv ove cijele ‘unplugged’ turneje Johna Garcije, nazvane “The Living Room Session“. Nije trebalo dugo da publika prepozna taj ugođaj i u potpunosti se preda ovom dvojcu koji je u sat i nešto proveo na putovanje većinski sastavljeno od Garcijinih solo pjesama, zatim Kyussovih numera kao što su “Phototropic“,”El Rodeo“, “Gardenia“, “Space Cadet” i bezvremenske “Green Machine” te pokoje pjesme Hermana, kao što je “Kentucky“. 
Dobar dio publike se ugodno smjestio na podu pozornice i upijao dozu ‘pustinjskog rocka’ uz snažne riječi Garcije koji je ostavio dojam neopisivo ležerne i dobroćudne persone. Kauč iza Johna i Ehrena dva puta je tijekom večeri ugostio i parove koji su slavili godišnjice, tako da je i to samo još više pojačavalo efekt zanesenosti kod publike. Opušteno, spontano i lijepo, tako bismo mogli opisati sinoćnju večer. U svakom slučaju bio je to osebujan i bogat akustični nastup koji se ugođajem u potpunosti razlikovao od njegovog kolege, buntovnog Nicka Oliverija, koji je na istoj lokaciji nastupio prošloga ljeta u ‘ogoljenom’ izdanju.
Od prošlog intervjua kada je Garcia s Kyuss Lives! nastupio u Tvornici kulture prošlo je pune četiri godine. John je sada okupiran drugim stvarima, što smo i saznali kroz ugodan razgovor u kojemu nam je nesebično otkrio svoja promišljanja o trenutnoj solo karijeri, akustičnim koncertima, budućnosti te projektima iz prošlosti. Također je otkrio i jedno veliko iznenađenje za hrvatske fanove, a ako niste bili na koncertu, to možete saznati u ovom intervjuu.
Za početak, kako ti je u Hrvatskoj? Ipak ti ovo nije prvi put da si ovdje…
Sve je super. Biti na turneji, ponovno doći u Hrvatsku, u ovaj prekrasan grad, i biti u mogućnosti izvesti ovaj akustični koncert zaista je nevjerojatno. Jako sam sretan što sam ponovno ovdje. To je nešto što ne uzimam zdravo za gotovo. Strašno sam uzbuđen zbog toga. Cijenim to iznimno.
Htjela bih da popričamo malo o tvojoj solo karijeri i akustičnim koncertima. Pretpostavljam da ovaj debi solo album za tebe ima prilično osobno značenje. Znam da si ove pjesme skupljao duže vrijeme i zapravo su jedva čekale da budu objavljene…
Znaš što, umorio sam se da stalno govorim ‘da’ drugim projektima. Ovaj solo projekt mi je na neki način bio na čekanju i umorio sam se. Dosadilo mi je to da ga konstantno stavljam na čekanje i na ‘stražnje sjedalo’. Mogao sam provesti puno više vremena u studiju kako bih sve još više uljepšao, ali u jednom trenutku moraš dići ruke i reći “Ok, moram prestati petljati oko ovoga jer ću na kraju sve upropastiti”. Jako sam zahvalan zbog činjenice da mogu biti ovdje i pričati o nečemu što sam stvorio, praktički skoro pa potpunom strancu. Cijenim to i ne uzimam zdravo za gotovo. Nikako ne planiram odstupiti od ovog puta. Ostali novinari me pitaju što je s Unidom, Vista Chinom, hoću li napraviti s njima još koji album. Ali ja sam jako sretan zbog puta na kojem se trenutno nalazim.
Za ovo sam se morao krvavo truditi, da dođem do točke na kojoj se danas nalazim. Ne planiram zastraniti s tog puta i uništiti sav trud i uloženo vrijeme u ovaj put. Da prestanem raditi ovo i upustim se u nešto drugo s nekim drugim, bila bi u potpunosti kriva odluka i loša stvar za napraviti. Jako sam se trudio da ovo sve postignem i mnogo sati sam proveo daleko od svoje djece i svoje žene. U pitanju je jako puno žrtvovanja. Tako da ću ostati ovdje, jer mi se sviđa gdje se sada nalazim, nema nikakve drame. Ako vidim pred sobom nekakvu dramu ili nevolju, samo se okrenem i zaputim drugim smjerom, pravim i iskrenim. To je bolje i zdravije za mene i uživam u tome. Jako se trudim i uživam u životu, ali u drugoj polovici ove godine vidim se kako mrvicu usporavam i ne radim baš toliko, nego se malo više posvećujem svojoj djeci i obitelji, samo malo više. To je ono što mi je važno, uz moj normalan posao kod kuće. Vidjet ćemo kako će to ići.
S obzirom da si sada puno sretniji s ovim solo projektom, zašto se na njega nisi odlučio ranije?
Da, to je bio veliki problem, to što govorim ‘da’ svim ostalim projektima i što govorim ‘ne’ samom sebi. E pa dosadilo mi je to, zaista mi je prekipjelo i odlučio sam reći ‘ne’. Reći ću ne Hermanu, Unidi, Slo Burnu, Vista Chinu, projektima sa strane i vokalnim gostovanjima na ovome ili onome. Morao sam reći ne kako bih se mogao u potpunosti posvetiti ovom albumu i ovom ovdje čovjeku (op.a. pokazuje na Ehrena Grobana, svoga gitaristu koji svira u pozadini).
Jedan od gostiju na albumu je i Robbie Krieger, gitarist The Doorsa. Kako ste se vas dvojica povezali?
Preko mog producenta Harpera Huga. Oni su prijatelji. Nakon što su stupili u kontakt odmah su se sprijateljili i Robbie je zamolio Harpera da naprave studio, što se i dogodilo. Harper nas je upoznao i još uvijek povezuje nas dvojicu. Pitao ga je želi li sudjelovati na ovom projektu i Robbie je na sreću rekao da. Zaista odlično iskustvo, on je nevjerojatan talent i ne moram ti ni govoriti da je nevjerojatan gitarist (smijeh). Imati ga na albumu je zaista velika čast i nevjerojatno iskustvo koje neću zaboraviti do kraja života.
Ako se ne varam bio si prvi glazbenik koji je snimao u njegovom novom studiju?
Jesam i bila je to prava mala prekretnica za mene i stvarno jedno kul iskustvo. Koliko je to divan čovjek, normalan, drag, kul tip, ali istovremeno i jako jednostavan i prizemljen.
Kako izgleda tvoj kreativni proces? Moraš li biti u nekoj svojoj komfornoj zoni i biti u miru?
Moram biti u miru. Jako je puno varijabli u tome svemu i jako puno komponenti kojima moram upravljati. Ali najvažnija komponenta je obitelj. Moraš biti siguran da je sve kul kod kuće, da su svi sretni, zdravi i da se odlično osjećaju. Kad je tako, onda mogu sjesti s Ehrenom i onda možemo napisati pjesmu kao što je “Kentucky” koju ćemo i izvesti večeras, pjesmu “Don’t Even Think About It” koju ćemo također izvesti i “Cheyteilla” koju ćemo isto svirati. To su samo neke od pjesama koje smo zajedno napravili. Uzmemo bocu votke, napravimo koktel, relaksiramo se, pričamo malo, slušamo glazbu, pričamo o tome što je utjecalo na nas. Podijelit ćemo te stvari sa sobom, poslušat ćemo se, popiti još jedan koktel i Ehren će potom odsvirati neki riff koji je napisao i razradit ćemo ga kroz pjesmu. Takav kreativan proces je kul, i trebat će nam jedan dan da napišemo jednu pjesmu, jer je to proces i zabavan je. Zapravo ja zapisujem tekstove i melodije odmah u tom trenutku, to je nešto što nisam radio godinama i nešto što je jako posebno za mene, i još uvijek uživam to raditi.
Onda je tu proba s cijelim bendom, s Mikeom i Gregom. Sjednemo, ‘jammamo’, zatim počnem pjevati nešto ili radimo bilo što da nam se u tom trenutku sviđa. Ako uspije, uspije, ako ne, onda nastavljamo dalje. Ali poanta je u zabavi i ovo što si ti rekla, biti u miru, i biti siguran da je sve kul. Imam dovoljni pritisak od posla, i ustajanja rano idućeg jutra, a tu je i pritisak zbog činjenice što mi ovoga ljeta dolazi kćer, posjetit će me i ostati sa mnom. Nemam samo Marshalla, imamo i Madison, i Wendy, moju ženu. Tako da želim i s njima provoditi vrijeme. Mora postojati nekakav balans, između, biti u miru, kako si sama rekla i taj izraz mi se jako svidio, zatim biti na miru u prostoru za probe gdje se možemo zabaviti. Jer ipak nije to nuklearna fizika, i nisam neki pretjerano komplicirani jebeni frajer kojemu moraju sve zvijezde biti posložene da bi bio u studiju. To nije tako. Zvijezde su moja obitelj i ta konstelacija mora biti kako treba da bih ja mogao biti u svom kreativnom procesu.
Uz obitelj koja ti je očigledno velika podrška, u tvom slučaju je bitno i okruženje jer ti pustinja na neki način predstavlja glavnu inspiraciju, iz razloga što je mjesto odakle dolaziš, gdje si odrastao. Bi li mogao biti na takav način inspiriran da se primjerice preseliš na neko drugo mjesto?
(poduža stanka i uzdah) Imaš pravo. Da sam to pokušao u Los Angelesu ne bi funkcioniralo jer u gradu nisam nimalo na miru. Najveći grad u kojemu sam u miru je Palm Springs i to je već za mene metropola. Ali ako odem u Los Angeles, New York ili tako negdje, to je za mene previše informacija za procesuirati. Moj mozak ne funkcionira na takav način. Primjerice, da sam odrastao u Lawrenceu u Kansasu i da mi je to bio dom, da, vjerojatno bih mogao tamo ovo raditi. Ali odrastao sam u pustinji i moram biti kod kuće. A koliko u svemu tome znači mističnost pustinje, neću ti krenuti pričati kao Jim Morrison i reći pustinja je dubokoumno mjesto i moraš konzumirati hrpu pejotla da bi doživio taj ‘trip’ i naučio nešto o njoj. Nije o tome stvar, nego se radi o tome da je to moj dom. Odem od doma, poljubim Marshalla, Madison i Wendy i oni kažu “Bok tata, vidimo se na kraju dana, zabavi se na probi”. Onda se odvezem 25 minuta do Ehrenovog mjesta za probe iliti dnevne sobe i radimo to što radimo. Ne radimo to stalno, ali kad radimo onda želimo da vrijedi i bude kako treba.
Već neko vrijeme imate akustične nastupe, jedan od njih je i ovaj zagrebački. Kako se ti osjećaš za vrijeme tih akustičnih svirki i općenito kada stvaraš muziku pod vlastitim imenom? To je ipak jedno u potpunosti drugačije područje od onoga iz tvoje prošlosti…
Odlično je. Kod ovih akustičnih nastupa postoji malo prepreka i problema. Mislio sam da ćemo napraviti samo jednu turneju i to je to. Onda se jedna turneja pretvorila u album, pa se jedan album pretvorio u još jednu turneju. Tako da mi je to na neki način stvorilo poteškoće. Sviđa mi se, kul je i jednostavno i povratak je osnovama, ali mislio sam da će biti mnogo jednostavnije za raditi. Nazvao sam svog booking agenta i rekao mu da razmišljam o akustičnoj turneji. Mislio sam da će biti jednostavnije i lakše, umjesto da letiš s četvero ljudi, plaćaš takse, tu je i bus, prikolica, i sva popratna oprema, bubnjevi, gitare… Mislio sam da će biti lakše uzeti samo akustičnu gitaru, uključiti je i svirati. Nije baš tako jednostavno, ipak je kompliciranije od toga. Kada pogledaš na pozornicu, vidiš da nije u pitanju samo akustična gitara i mikrofon. Imam tri mikrofona tri metra oko sebe i sve mora biti kako treba. Ehren ima tri gitare i sve smo tako postavili da bude u ambijentu probe u dnevnoj sobi. Ali jako je dobar osjećaj biti na ovom putu.
Ovo kažem svako malo, ali bilo tko da je upoznat s mojom karijerom, zna da ne volim ostajati na jednom mjestu predugo vremena. Radio sam električne albume i turneje, a sada radim akustične albume i turneje. Ehren, dečki i ja ćemo se skupiti ovo ljeto i nadam se napraviti i električni album. Ali nema žurbe, postoji samo mala količina hitnosti kako bismo to napravili, a istovremeno se radi o tome da se moramo zabaviti u tom procesu. U isto vrijeme moramo i uživati u životu, ovo ne bi trebalo biti stresno. Ne smiješ biti pod stresom zbog producenta koji želi da se album napravi u iduća tri mjeseca. Ne. Ne želim ga raditi iduća tri mjeseca, želim ga napraviti do kraja sljedećeg mjeseca. To je moj cilj i to ćemo napraviti. Ali uživam u tome, još uvijek mi je zabavno i zabavljamo se na turneji. Ovaj koncert u Zagrebu ćemo snimati, neke od pjesama će se možda naći na albumu, tako da se jako veselim tome. Snimali smo u Berlinu, snimat ćemo večeras, kasnije ćemo izabrati pjesme i nadam se da će Hrvatska biti dio nečega što će trajati vječno, a to je akustični album. Nisam to nikad prije radio, tako da ima posebno značenje za mene i jako se veselim tome.
Dakle, ove godine planirate objaviti dva izdanja?
Da, bit će jedan akustični album, koji je već sada na pola gotov, a biti će završen do kraja idućeg mjeseca. A drugi će onda biti električni i taj je veliki. Ako sve bude po planu, s njim krećemo odmah nakon akustičnog.
Možeš nam otkriti nešto o tom drugom, električnom albumu?
Naravno. Mislim da će biti sniman u pustinji, bit će jednostavnije na takav način. Nemam vremena voziti se do Los Angelesa. Volio bih snimati u studiju Robbieja Kriegera, ali ne mogu voziti sve do tamo. Ako to napravimo u Palm Springsu, stignem otići doma i pročitati Marshallu pričicu za laku noć i poljubiti ga prije spavanja. Onda je izvedivo. Veselim se tome, ali vidjet ćemo kako će se razvijati situacija. Prvo ćemo završiti akustični album, a onda ćemo lako dalje.
Znači bit će spontano, bez nekog presinga…
Tako je, upravo to.
Sada trenutno radiš s etiketom Napalm Records. Iako je Vista Chino već imao priliku objaviti album “Peace” za tu izdavačku kuću, zanima me kako si ti zadovoljan s tom suradnjom?
Sretan sam s njima i jako dobro funkcioniramo. Ne složimo se baš uvijek oko svega, ali debata je zdrava i njima je stalo do moje karijere, marketinga i prodavanja albuma. Meni je stalo do rada na albumima, ali naravno i do njihove prodaje. Neće me zadržavati u tom procesu stvaranja i imam jako dobar odnos s njima. Postoji jedan bend kojeg neću imenovati, koji ne voli Napalm Records. Ne znam kakav odnos imaju s njima, ali moj je odličan. Oni predstavljaju dobar dom za mene i žele isto što i ja, a to je rast i proširivanje baze fanova, odnosno dohvat šire publike. Tako da sam jako sretan s njima.
Iako si sretan s ovime gdje si sada, samo da zaključimo cijelu priču da fanovi znaju, dakle nemaš nikakvih budućih planova za neki od svojih prijašnjih projekata?
Tako je, sigurno više neću raditi albume za niti jednog od njih, i nemam planova po tom pitanju. Jako sam se trudio da dođem do ovdje i bila bi loša odluka da to prekinem. Jedini show koji planiram odraditi je onaj s Hermano, u Francuskoj idućeg mjeseca, u sklopu Hellfesta. Ali to će biti jedini nastup. Ne kažem da prekidamo ili nešto slično, ali sam jako sretan sa svojim trenutnim putem. Volim te dečke i David Angstrom će svirati na mojem solo albumu, on je ‘badass’. Ehren će dati kompliment Daveu i obostrano. On neće svirati na cijelom albumu, ali dodat će malo štiha. Veselim se što ću provoditi vrijeme s njim u istoj sobi jer je nevjerojatan gitarist.
