Jamie Reynolds (Klaxons): “Ross Robinson nam je dao samopouzdanje za novi album!”

1906

Tamo negdje mjesec dana nakon Hartere, a nekoliko dana prije Exita, uhvatio sam se u koštac s frontmenom Klaxonsa Jamiem Reynoldsom koji je zadovoljan iskustvom s Hartere i izlaskom dugoočekivanog albuma “Surfing The Void” na čijem radu su ispišali krv ne bi li nastavili u pobjedničkom tonu albuma prethodnika.

Naravno, nisam zaboravio pitati ga o glazbenoj revoluciji elektronskih energičnih dance punkera koji haraju scenom.

Nastupili ste ove godine na Harteri. Kako vam je bilo?
Sjajno! Bilo je potpuno ludo nastupati na tom festivalu. Ljudi su dobri, družili smo se s lokalnim ljudima. Došli smo dovoljno prije nastupa pa smo imali vremena za sve što je rijetkost. Stvarno smo se dobro zabavili.

Što se dogodilo lani? Trebali ste nastupati na lanjskoj Harteri.
James (James Righton) je bio bolestan. Ne sjećam se više detalja, imao je infekciju koja nas je spriječila da nastupamo. To smo prebrodili. Sad je sve u redu. Ove godine je publika bila još gladnija da vas vidi. Što nije loše ispalo.
Da, da. Odlično je bilo. Stvarno smo se dobro zabavili. Cijeli festival je nevjerojatan. Družili smo se s curama, ljudima. Divni su bili prema nama.Nakon Hartere imate nastup na Exitu (intervju je rađen nekoliko dana prije Exita, op.a.).
Itekako smo sretni što idemo na Exit. Držimo da je jedan od najboljih festivala na svijetu. Nakon nastupa u Hrvatskoj će sigurno biti teško zadovoljiti publiku (s obzirom da sam bio i na Harteri i na Exitu – to se i dogodilo, nastup na Exitu je bio puno veći zalogaj i iako su se dečki još više trudili, dojma sam da nije bio na nivou nastupa na Harteri, op.a.).

Izdali ste novi album “Surfing The Void”. Dugo smo čekali… najavljen je bio još lani.
Morali smo čekati. Falilo nam je iskustva da završimo još jedan album. U glavi nismo bili spremni da ga završimo. U rujnu prošle godine je već trebao biti gotov, ali koliko god lupali glavom, nikako ga nismo mogli završiti.. Falilo nam je životnog iskustva, nismo bili zreli, a da to zaključimo nam je trebalo dosta vremena.

Muziku podržava

Onda je u priču ušao Ross Robinson (američki producent koji je radio s velikim brojem bendova – Korn, Slipknot, Limp Bizkit, Sepultura, Soulfly, Machine Head, The Cure, Vanilla Ice)?
Raditi s njim je bilo posebno iskustvo. On je nevjerojatan čovjek. On je upravo ono što nam je falilo i s njim smo uspjeli završiti album. Potpuno sam očaran njime. Dao nam je samopouzdanje koje nam je trebalo i njegovo uključenje je značilo da smo, ipak, na pravom putu.

Prvi singl je “Echoes”. Dobro je prihvaćen. Meni se sviđa. To su Klaxonsi koje znamo. Zašto baš ta pjesma? Ima li veze s istoimenom pjesmom Pink Floyda?
Hvala. Mislim da je vrlo slična stvar našem dosadašnjem radu. Ta pjesma nam je bila najlogičniji izbor jer je ona nastavila ono što smo zaključili prošlim albumom i time je i uvod za “Surfing The Void”. Ime mi je jednostavno – palo na pamet. U to vrijeme mi nije padalo na pamet da Pink Floyd već ima hit tog imena.

Album ste izdali s velikim labelom, ali koliko vidim – radite s velikim brojem labela. Kako to funkcionira, kakav je doživljaj?
Ne radimo s puno, radimo s 4 labela. Svaki ima svoj razlog zašto radimo s njim. Kako smo iz Velike Britanije, bitno nam je da tu imamo glavni, a to je Polydor, ali je on pod Universalom. S njim radimo najviše. Oni su nam poput obitelji. Za Australiju, gdje imamo puno fanova nam to radi Modular (Moduler Recordings je pokrenuo australski koncertni promotor Steve Pavlović. op.a.). Po tom principu radimo i s ostalima.

Rasli ste jako brzo. Kakav je to osjećaj?
Ne idemo za tim. Ne gledamo u našu prošlost, zanima nas budućnost. Želimo se fokusirati na ono što nas čeka.

A što vas čeka? Imate u planu nekakve nove suradnje? Za nastupe, albume, singlove…
Ne znam za sada ništa.

Surađivali ste s Rihannom – čiji je izričaj prilično dalek vašem…
O, da. To je bilo posve novo iskustvo. Prilično neobično. Gledamo da je dobro za nas da surađujemo s takvim pop projektima i trenutno gledamo da s njom napravimo još nešto.

Vi ste veliki promotor ili barem jedan od najglasnijih ambasadora nove struje u glazbi – dance-punk, indietronica, new rave su termini kojim ih opisuju. Koji bendovi su s vama u tome i koga treba pratiti?
Najglasniji su Crystal Castles. Njih treba pratiti i njih jako cijenimo. S njima smo i jako povezani. Volimo CSS, jako nas uzbuđuje Metronomy, ima ih dosta. Mi smo svi jako povezani kao da smo iz iste obitelji.

Sviđa mi se što radite, to je revolucija zvuka koja je i na našim prostorima uhvatila maha.
Da, to je revolucija i sretni smo što smo dio toga. Uspjeli smo pokazati koliko imamo duha i najbolje su takve iskrene energije kakve predstavljaju Crystal Castles.

Oni su s vama i na Exitu ove godine…
A, da, već sam zaboravio. To će biti sjajno! (upravo su nastupi Crystal Castles i Does It Offend You, Yeah? bili najenergičniji nastupi na Exitu, op.a.).

U Britaniji, koji su klubovi koji educiraju publiku novim zvukovima i gdje se odvija razvoj glazbe?
Istočni London. Tamo se sve odvija. Imena klubova nisu toliko bitna jer je to cijela scena i ima ih velik broj. Ne oglašavaju se većinom. Jednostavno treba ući u underground i to sam prepoznati.

Za kraj – što možemo očekivati od vaših nastupa i novog albuma?
Stvorit ćemo dobru atmosferu i dati pozitivnu energiju!

0 Shares
Muziku podržava