Zoran Predin: “Akustična pusa”
Slovenski kantautor na prvoj je od dvije večeri u Zagrebačkom kazalištu mladih svirao i pjevao racionalno, rutinirano, pomalo dozirajući svoj nastup. Bio je tu neizostavan red šala i red pjesama, a benevolentna publika uglavnom srednje i starije generacije uživala je u suptilnom, inteligentnom humoru i solidno obrađenim pjesmama u akustičnom ruhu.
Večer je počela s “Danas ja, sutra ti” u prearanžiranoj varijanti. Stihovi su izazvali smijeh u publici, što je efektno poslužila kao dodana vrijednost prilikom obaranja tanke, ali ipak vidljive barijere između izvođača i publike. Sastav Lačni Franz se u podmlađenom izdanju i u novoj postavi pridružio na drugoj pjesmi po redu, “Gdje poljupci krote lava”. Bio je to čisti unplugged koncert, bez mnogo filozofiranja, gotovo kao koncert u dnevnom boravku ili u sklopu programa “Akustika”, gdje čitava dva sata bubnjar Luka Čadež bubnja po najjednostavnijoj konfiguraciji bubnjeva koju sam ikad vidio na nekom nastupu s više od petnaest ljudi u publici, gitaristi Predin i Tine Čas, kao ni basist Anej Kočevar ne mijenjaju gitare, nego sviraju na istim instrumentima cijeli koncert, čak ni ne natežu različite štimove, nego to sve naprosto – ide. Nisu izostale ni “Naj ti poljub nariše ustnice”, “Vaterpolisti” i “Na svojoj strani”.
Predin je kozer stare škole kod kojeg i tisuću puta ispričana priča zvuči zanimljivo, pa je tako s publikom podijelio priču o pjesmi “Vaterpolisti”, kao sinonimu za djecu čiji se roditelji ponose s njima, a slika vaterpolista je odabrana zbog popularne istine da vaterpolisti imaju najljepša tijela. Iako je bilo najviše smijeha, Predinove doskočice funkcioniraju jer nisu banalne, a nije zazirao spomenuti i neke tužne momente – s posebnim se emocijama Predin prisjetio nedavno preminulog novinara Predraga Lucića.
U cijelom bendu je tiho blistao klavijaturist Boštjan Artiček, naročito kad je baratao dionicama na Wurlitzeru (na pjesmi “Praslovan”). Artiček je svirao ukusno s posebnom dozom elegancije i bit će interesantno vidjeti i čuti na audio/video snimci. Koncert je koncipiran da se energetski krešendo postiže postupno i konstantno. “Osoba A”, “Za šaku ljubavi”, “Čekaj me” i “O mladom studentu” su naišle na topao prijem publike, koja se nije previše razbacivala s emocijama, ali kad je to činila, činila je spontano i srdačno, pomalo čak i stidljivo. “Mentol bonbon” je zaključio regularni dio koncerta, a na bisu su slijedile “Lijepa dok me ljubiš”, “Što bi mi bez nas” (apsolutni hit večeri) i “Zarjavele trobente”, koje su odsvirane i u hrvatskoj (u toku regularnog dijela koncerta) i u slovenskoj verziji (na bisu).
Iako me se njihov studijski rad zvan “Svako dobro” nije previše dojmio (baš sam prigovorio “nedostatak kemije”), svirka i kilometraža su učinile svoje, tako da Predin i Franz sada zvuče mnogo kompaktnije i mnogo se bolje međusobno osjećaju. Ovakvih večeri treba biti više.
