Superuho predstavlja: Zola Jesus + Devon Welsh
U svom prvom posjetu Zagrebu, 6. travnja 2012., Zola Jesus nastupila je u Tvornici kulture, koja je bila lokacija i drugoga nastupa, onoga iz 2015. Ove je godine mjesto susreta bila Močvara, a glazbenica je promovirala svoj peti album “Okovi“. Posebnost toga prvoga predstavljanja ovdašnjoj publici važna je iz razloga male estetske i glazbene evolucije koju je glazbenica prošla. Te 2012. plesala je u bijelom potpuno bosa po pozornici, penjala se gdje je stigla, skakala kao neka gimnastičarka i izvodila pjesme s “Conatusa”, tada aktualnoga albuma.
Sinoć je Zola Jesus bila u crnom, u crnim čizmama i nije se kretala toliko kao na prvom koncertu, osim kad se zaletjela u publiku, zapravo, posve neočekivano. Stil aktualnoga albuma mračniji je od prijašnjih i estetski hermetičniji, stoga je i nastup bio minimalističan i decentan, no snaga vokala sasvim je bila u prvom planu. Kada Nika pjeva, nemoguće je ne slušati i pozorno se prati svaki ton, što se osjetilo jer nije bilo pričanja, buke i razgovora, jedino pjevanja i glasnog odobravanja onoga što je glazbenica nudila. A nudila je pjesme sa zadnjega albuma, kao i starije hitove.
Koncert je otvoren s “Veka”, pjesmom s “Okova” i atmosfera je odmah bila utvrđena – impresivan vokal koji evocira Siouxsie, Lisu Gerrard ili Elizabeth Fraser, suptilno sablasan zvuk i violina kao mimikrija da ne zvuči sve isuviše mračno. Zola ne krije goth utjecaje i naginje tom stilu sasvim svjesno i intencionalno.
Slijedila je “Soak”, koja je možda vokalno najzanimljivija pjesma s “Okova”, kojom je još potenciran noirovski ugođaj. “Dangerous Days” kao hit s pretposljednjega albuma “Taiga” vratio je publiku u vrijeme malo drukčije Zole Jesus, a “Hikikomori” s “Conatusa” još unatrag, no i danas zvuči jednako uvjerljivo i moćno. Nakon početnog šaranja a albumima, glazbenica je izvela dvije pjesme s aktualnoga albuma. Izvedba numere “Witness” bila je najemotivniji dio koncerta, u kojem je Nika dala do znanja kakav moćan glas ima te kakvu je vokalnu interpretaciju sposobna izvesti. “Clay Bodies” s prvoga albuma bila je indikator kako je glazbenica vjerna goth izričaju na svim albumima, iako postoje stilske i estetske varijacije, no matrica je uvijek ista.
Nije moglo proći bez njezinog najvećeg hita “Night”, s albuma “Stridulum II”. Izvedba te pjesme bila je najbolji moment koncerta jer upravo ona potpuno vjerno prikazuje stil Zole Jesus, kako tekstom tako i zvukom.
Za kraj su izvedene “Vessel” i “Exhumed”, jednakim tempom i dojmljivošću kojima je koncert započet.
Zola Jesus provela je zagrebačku publiku kroz sve svoje albume i njihove najveće hitove te pokazala kako je uživo još intrigantnija nego na albumima. Sinoć puna Močvara dokaz je da je glazbenica ovdje itekako željena – očekujemo novi susret.
