Završni dan 7. INmusica – Hipsterski raj

    3934

    INmusic festival 7: Gogol Bordello, New Order, Archie Bronson Outfit…

    300Kn
    Datum i vrijeme: Petak, 29.6.2012. @ 17:15
    Mjesto održavanja: Otok hrvatske mladeži Zagreb , Jezero Jarun

    S ponekim mučenjem, ali i sa mnogo zadovoljstva preživjeli smo još jedan INmusic koji je kulminirao velikim nastupima dugoiščekivanih Mando Diao i festivalskih prijatelja Franz Ferdinanda.

    Još jedno vruće popodne krenulo je s nizom mladih rockera, što naših, što regionalnih, koji su pokazali svu glazbenu širinu koju taj žanr može pružiti. Nažalost, propustio sam nastupe Off Dutya, a s taktovima završne “Poštara lakog sna” Dirty Way Out ulazio sam u festivalski prostor, pa ne mogu detaljnije o njima, ali to je bilo vrijeme kada su startali Varaždinci Vlasta Popić.

    U posljednje vrijeme imao sam ih priliku gledati nekoliko puta i mogu reći da im ovaj nastup ubraja u jedan od najsigurnijih. Predstavljajući svoj prvijenac pokazali raskoš svog talenta koji sada trebaju pretočiti u scensku energiju i nove pjesme jer ponekad izgledaju malo ‘zalutalo’, bez jasnog žara, kao da im se ne da, izuzev uvijek energične bubnjarice.

    Zrenjaninski rock bend Hype dokazao je da Srbi imaju pregršt odličnih bendova mlađe generacije koji će kroz koju godinu kada malo stasaju harati regionalnom scenom. Svoj alternativni zvuk ispremiješali su djelomično s garažom u niz britkih pjesama, a cijelu priču predvodi zgodna frontmenica moćnog vokala.

    Kada su Hype završili, na drugoj bini krenuli su kolege im iz Stuttgart Online. Iza sebe imaju dva albuma, od kojih je posljednji “Prava stvar” izdan ranije ove godine. Dvojac sigurno barata garažnim rock zvukom optočen punk i blues dionicama, te čestim solažama. Ipak, za sve navedene bendove Repetitor može biti uzor što se tiče live nastupa.

    Prošle godine Retro Stefson bili su na trećem stageu, a za potrebe ovogodišnjeg INmusica prebačeni su na glavni stage. Iskreno, ne kužim foru s njima. Vidi se da se zabavljaju na pozornici, a to pokušavaju prenijeti i na publiku, dok u konačnici sve izgleda kao ‘Vježbajte s Vesnom Mimicom’ na glazbu koja bi se odlično uklopila u igricu Pacman ili Super Mario.

    Zagreb voli afričku glazbu što se ponajprije vidi u čestim i vrlo posjećenim gostovanjima pustinjskih bluesera Tinariwen, a nova ljubav mogla bi se roditi i s malijskim bendom Tamikrest koji pokriva vrlo sličan glazbeni teritorij. Bili su pravo osvježenje i dokaz da se na festivalu ne mora samo uživati u zapadnoeuropskim bendovima.

    Gužva na prvom stageu s nizom mladih lica označavala je da se sprema dugoiščekivani nastup Mando Diao u Zagrebu. Dečki su i sami naglasili da već deset godina čekaju ovaj nastup i da im je zanimljivije nastupati ovdje nego u Francuskoj, Njemačkoj ili Britaniji (ljudi su im čak i povjerovali), ali hrvatski fanovi ipak su bili u ‘stvarnoj patnji’.

    Simpatični Šveđani prošarali su najvećim hitovima svoje karijere započevši ranim hitom “God Knows“, a završivši s neizbježnom “Dance With Somebody“. Svirali su sigurno i dobro, zvučali su kao zabavan gitaristički pop rock bend, a kulminacija nastupa svakako je bio njihov najveći hit na kraju nastupa.

    Krajnje je vrijeme da uđemo u EU da nam se više ne događaju carinski problemi za glazbenike na granicama jer smo iz tog razloga skoro propustili nastup Iness Mezel čiji je bend došao na Jarun nekoliko minuta prije nastupa zbog čega su krenuli 15-ak minuta kasnije od očekivanog. Inessin nastup obilježilo je skakutanje po pozornici i zavodljivo pjevanje uz afričke ritmove obojane funkom, soulom, pa čak i jazzom što je u konačnici donijelo jedan vrlo rasplesan nastup.

    Muziku podržava

    Svake treće godine imamo prilike vidjeti Franz Ferdinand na INmusicu i očekivao sam da će to biti samo još jedna repriza jer nisu izdali ništa od njihovog zadnjeg pojavljivanja. Ipak, bend me razuvjerio i pružio vjerojatno najbolju INmusic svirku, te je predstavio 4-5 pjesama s nadolazećeg albuma koji bi trebao izaći do kraja godine. One zvuče kao da su spale s prvog albuma što bi značilo i studijski povratak u formu nakon lošeg zadnjeg albuma.

    Pod velikom fotkom ubojice Franje Ferdinanda, Alex Kapranos pokazao je novi modni dodatak – brk, a cijeli je bend ispucavao najveće hitove onako kako znaju. A znaju mnogo, čime su dokazali da ubrajaju se među najjače live bendove. S manjom dozom elektroničko-psihodeličnih, a više gitarskih eksplozija, njihov nastup je kulminirao žestokim udaranjem po bubnjevima gdje su zazvučali kao japanski bubnjari Yamato. Svakako klimaks sedmog INmusica.

    7. INmusic nije prošao bez problema, a to se ponajprije osjetilo na satnici. Nije bilo rupa, ali su sami glazbenici propatili zbog toga jer su morali produžiti svoje role iako nemaju materijala za to. Ne može se očekivati i tjerati da netko tko ima album ili dva puni satnicu nastupima od sat i pol svirke, a organizatori su ustrajali na tome, umjesto da uzmu još pokoji mlad i nadobudan bend.

    U zaključku možemo reći da je sam festival ispunio očekivanja, posebno hipsterima na prugice posljednjeg dana festivala. Možemo reći da smo dobili nekoliko predstavljanja koje smo dugo čekali (Mando Diao i New Order), nekoliko dobrih povrataka u Zagreb (Franz Ferdinand i Gogol Bordello), a malotko je razočarao u svojoj svirci.

    Prirodno je očekivati da sve raste, ide prema naprijed, ali sam festival zadnjih godina to ne čini, ni i sa svojom stagnacijom je najbolji ‘open air’ u gradu. Niz popratnih sadržaja od čega se živi jukebox pokazao kao prava atrakcija djelomično su mogli zaokupiti ljude koji su ipak došli na Otok gledati dobru glazbu. Uspoređujući ovaj line-up s onim iz 2009. potpuno je jasno da je ovo tek pola onoga što je ovaj festival nekad pružao.

    0 Shares
    Muziku podržava